Interna medicina

Koštano tkivo kroz životni vijek

S obzirom na vrlo ozbiljne posljedice, prevencija osteoporoze jedan je od osnovnih zadataka u zbrinjavanju tog raširenog zdravstvenog problema

Kost je živo tkivo

Struktura zdravog i osteoporotskog kralješka

Koštano tkivo u dinamičkom je procesu neprestana trošenja i obnavljanja, pa je ravnoteža u razgradnji i stvaranju nove kosti preduvjet za zdravo koštano tkivo. Slabljenje strukture, odnosno kvalitete kosti, osnovna je odrednica osteoporoze, a posljedica je poremećaja ravnoteže u procesu koštane pregradnje. Tijekom života koštana izgradnja stagnira, a već nakon 30. godine razgradnja kosti dostiže i u odgovarajućim okolnostima čak premašuje izgradnju. Brojni sekundarni čimbenici dodatno pojačavaju taj proces te potiču prekomjeran gubitak kosti. To su najčešće: nedovoljan unos kalcija, nedostatak D vitamina, neprimjerena tjelesna aktivnost i štetne navike.
Čvrstoća kosti podrazumijeva izdržljivost na djelovanje sile i osnovna je karakteristika tzv. kvalitetne kosti. Ona ovisi o masi i gustoći kostiju, kao i o osebujnoj strukturi. Koštana masa je ukupna količina koštanog tkiva u kosturu, te podrazumijeva mineralnu i proteinsku komponentu.
Koštana gustoća odnosi se na sadržaj minerala u kosti. Mineralna gustoća kosti može se izmjeriti uz pomoć uređaja pod nazivom denzitometar. Dobivene su vrijednosti osnovni kriterij za postavljanje dijagnoze osteoporoze. Mineralna gustoća nije isključivi pokazatelj kvalitete kosti, ali je objektivna i mjerljiva vrijednost na temelju koje se barem približno može procijeniti i rizik za prijelom kosti. Taj se rizik udvostručuje na svakih 10 posto gubitka koštane mase.
Od rođenja do uznapredovale dobi koštano tkivo podliježe brojnim utjecajima. Manjak koštane mase može se očitovati u različitim razdobljima života, počevši od adolescencije, rane ili zrele odrasle dobi, razdoblja postmenopauze, do starosti. Gubitak koštane mase uvjetuju brojni unutranji i vanjski čimbenici, pri čemu je njihovo međudjelovanje izrazito složeno. Razumijevanje tih procesa i poznavanje odgovornih čimbenika nužni su kako bi se pravodobno mogle poduzeti odgovarajuće preventivne ili terapijske mjere.

Osnove koštane građe - Osnovu koštane građe čini mreža veziva - kolagenih vlakana u kojoj se nalaze kristali minerala građeni prije svega od kalcija i fosfora. Osnovni dijelovi kosti su čvrsti vanjski dio (korteks), a unutrašnjost čine spongioza i koštana srž. Spužvasta kost građena je od koštanih gredica čiji položaj prati smjer djelovanja sile na kost. Takva građa čini kost laganom, elastičnom i čvrstom strukturom koja podupire tijelo i omogućuje kretanje. Gubitak koštane mase i poremećaj mikrostrukture očituje se slabljenjem ponajprije spužvaste kosti (kralješci) koja postaje rahla i šupljikava. Kalcij je najvažniji mineral za zdravlje kostiju i zubi. Osim što daje čvrstoću kostima, nužan je za niz funkcija u tijelu, prije svega pravilan rad srca, mišića i živaca, te za nesmetan proces zgrušavanja krvi.

Pregradnja kosti - Kost je neprestano aktivno, živo tkivo. Proces kojim se tijekom života dijelovi koštanog tkiva zamjenjuju novoizgrađenom kosti naziva se koštanom pregradnjom. Njezin je cilj izmjena starih i dotrajalih dijelova novom, kvalitetnom kosti, a nastaje kao odgovor na tjelesnu aktivnost. Povećani napori potiču koštanu pregradnju, pa se tako kostur učvršćuje i povećava se otpornost na veća opterećenja. Koštana pregradnja također osigurava otpuštanje kalcija i ostalih minerala iz kosti u cirkulaciju. To je nužno za održavanje optimalne koncentracije kalcija u krvi i odvijanje niza važnih procesa u tijelu.
Pregradnja kosti odvija se u dvije faze. Prva je razgradnja (resorpcija), za koju su odgovorne specijalizirane koštane stanice osteoklasti koji djeluju na površini koštanih gredica. Druga faza je izgradnja kosti pod utjecajem osteoblasta koji udubine nastale razgradnjom kosti ispunjavaju kolagenom. U mrežu kolagenih vlakana odlažu se minerali, te ciklus koštane pregradnje završava mineralizacijom kosti. Potpuna ravnoteža u procesu koštane pregradnje postoji onda kad se razgrađena kost u potpunosti nadomjesti novim koštanim tkivom. Budući da je izgradnja kosti daleko sporiji proces, idealnu ravnotežu teško je ostvariti. Stoga se pri intenzivnoj pregradnji kost neizbježno gubi.
 
Uloga hormona - Pregradnja kosti regulirana je hormonima i drugim tvarima koje prenose informacije između pojedinih tipova specijaliziranih koštanih stanica. Pritom je vrlo bitna molekularna osnova. Prijenos signala između gena i pojedinih ciljnih struktura (hormona, stimulirajućih faktora, koštanih stanica i njihovih prethodnika) smatra se odgovornim za sintezu i metabolizam kosti.
Parathormon (PTH) koji luče paratireoidne žlijezde ključni je hormon u procesu koštane pregradnje, odnosno u regulaciji koncentracije kalcija u krvi. Pri sniženju razine kalcija, povećava se izlučivanje i aktivnost PTH-a koji aktivira osteoklaste. Rezultat je resorpcija kosti i oslobađanje kalcija u krv. Uz to, parathormon aktivira D vitamin, a u određenim okolnostima potiče i izgradnju kosti, te se u liječenju osteoporoze koristi kao anabolik. Osim PTH-a, u regulaciji koštane pregradnje sudjeluju kalcitonin koji luči štitnjača, te spolni hormoni (estrogeni i testosteron).
Estrogeni imaju iznimno povoljan, antiresorptivni te diskretan anabolički učinak na koštano tkivo. Djeluju direkno na koštane stanice preko estrogenih receptora, ali i posredno preko čimbenika rasta. Povećavaju reapsorpciju kalcija u crijevu i bubregu, podižu koncentraciju D vitamina, koče osteoklaste, smanjuju nepovoljne učinke citokina te štite osteoblaste. Učinak testosterona na kost je posredan, s obzirom na to da se on pomoću enzima aromataze pretvara u estrogen. Dobro je poznata "zaštitna" uloga estrogena u očuvanju zdrave kosti, kao i nepovoljan učinak rane menopauze, odnosno manjka spolnih hormona, što uzrokuje progresivan gubitak koštane mase.