Interna medicina

Koštano tkivo kroz životni vijek

S obzirom na vrlo ozbiljne posljedice, prevencija osteoporoze jedan je od osnovnih zadataka u zbrinjavanju tog raširenog zdravstvenog problema

Promjene po životnim razdobljima

Djetinjstvo i adolescencija - Na kvalitetu koštanog tkiva znatno utječe veličina koštane mase u mladosti, odnosno tzv. vršna koštana masa. Ona se postiže relativno rano, već između 20. i 25. godine života, ranije u djevojaka nego u mladića. Izgradnja kostiju u djetinjstvu i adolescenciji od osobite je važnosti, jer određuje otpornost na prijelome u kasnijem razdoblju života. Što je veća vršna koštana masa, manja je vjerojatnost razvoja osteoporoze i prijeloma kosti.
Brojni su čimbenici koji određuju vršnu koštanu masu. To su ponajprije genska struktura (naslijeđe), spol, etničke karakteristike i hormoni. Nadalje, od izvanredne važnosti za postizanje "dobre", visoke vršne koštane mase su prehrana, odnosno unos kalcija i vitamina D te tjelesna aktivnost. Spol znatno utječe na koštanu masu tijekom puberteta, te je ona u dječaka čak 25 posto veća nakon završenog sazrijevanja. Muškarci općenito imaju veću koštanu masu. Na to, među ostalim, utječu i dimenzije, odnosno veličina kosti, primjerice kralježaka, te je rizik za prijelom kralješka četiri do osam puta veći u žena nego u muškaraca. Izvjesne razlike u veličini koštane mase postoje i između različitih etničkih skupina. Tako crna populacija u SAD-u ima nešto veću koštanu masu od ostalih rasa, odnosno etničkih skupina.
Hormoni imaju snažan utjecaj na kost u razvoju. Učinak spolnih hormona izrazito je složen. Oni reguliraju metabolizam kalcija i proteina te potiču lučenje drugih hormona: hormona rasta i inzulinu sličnog čimbenika rasta. Tijekom djetinstva i adolescencije kost se izgrađuje i koštana masa raste, naravno ako su zadovoljeni osnovni uvjeti, što podrazumijeva uredan spolni razvoj, odgovarajuću prehranu i tjelesnu aktivnost.

Odrasla dob - U odrasloj dobi koštana masa se "održava" i gubitci su minimalni, ako su zadovoljeni opći uvjeti. Pritom treba ponovno istaknuti kontinuitet unosa kalcija i vitamina D, te redovitu tjelesnu aktivnost. Također treba imati na umu povećane potrebe za kalcijem i D vitaminom tijekom trudnoće i dojenja.
U odsutnosti različitih bolesti i stanja koja imaju nepovoljan učinak na koštano tkivo, zdravlje kostiju očuvano je sve do menopauze i ulaska u zrelu dob. Različite bolesti, ali i ozljede sa smanjenom pokretljivošću, višestruko nepovoljno utječu na kost.
Intenzivna koštana pregradnja i gubitak kosti osnovna su obilježja postmenopauze. Deficit spolnih hormona može uslijediti vrlo rano (rana menopauza) zbog različitih stanja i bolesti. Umjereno sniženje razine spolnih hormona javlja se i nekoliko godina prije menopauze, što može rezutirati pojačanim gubitkom kosti. Pojačana resorpcija kosti je najintenzivnija u prvih nekoliko godina nakon menopauze, a ako se ne poduzmu odgovarajuće mjere, rezultat je progresivan gubitak koštane mase, tri do pet posto godišnje. Upravo je to razdoblje u kojem treba potražiti prvu objektivnu informaciju o stanju kostiju, odnosno učiniti koštanu denzitometriju.

Utjecaj starenja na koštano tkivo - Već oko tridesete godine života dolazi do obrata u procesu koštane pregradnje u korist razgradnje. Starenjem se koštana masa gubi, a kosti slabe. To je posljedica povećane resorpcije kosti zbog pojačane aktivnosti osteoklasta u skladu s hormonskim promjenama u organizmu, te smanjene aktivnosti osteoblasta i involucijskih procesa (procesa starenja). Tome pridonose i slabija tjelesna aktivnost, fiziološko smanjenje sposobnosti apsorpcije kalcija u crijevu i bubregu, te smanjena sinteza vitamina D. Dodatni čimbenik je prisustvo različitih bolesti starije dobi koje narušavaju cjelokupni integritet organizma.
Prirodan proces gubitka koštane mase vrlo je spor u oba spola. Taj proces znatno se ubrzava u prvim godinama nakon menopauze, te u prvih pet do 10 godina može iznositi i 20 posto ukupne koštane mase. Hormonske promjene u žena osnovni su razlog raširenosti i težine bolesti u ženskoj populaciji.
Nakon sedamdesete godine života, gubitak koštane mase u žena se usporava, ali nikad potpuno ne prestaje. Gubitak kosti u dubokoj starosti iznosi 30 - 50 posto u žena, odnosno 20 - 30 posto u muškaraca.

Prateći, dakle, promjene u koštanom tkivu kroz životni vijek, jasno je da su žene znatno izloženije razvoju osteoporoze. Muškarci su zbog većeg i čvršćeg kostura, te veće vršne koštane mase, u povoljnijem položaju, ali mogu oboljeti od osteporoze. Za to su, uz genetsku predispoziciju i manjak spolnih hormona, često odgovorni brojni vanjski čimbenici (neodgovarajuća prehrana, pušenje, alkohol, pridružene bolesti).