Dermatologija / Kirurgija

Melanom - predrasude i zablude

Iako se javlja u samo četiri posto svih oblika raka kože, odgovoran je za čak 80 posto smrtnih slučajeva

Predrasude i zablude...

Obratite pozornost na sljedeće...

- raste li postojeći madež ili se pojavljuje novi (melanomi stalno rastu)
- ima li madež nepravilan ili razveden rub (madeži su pravilnih rubova)
- promjena boje madeža od smeđe u crnu, tamnoplavu ili crvenu (melanomi mijenjaju boju)
- neravnomjernost pigmentacije (melanomi mogu imati nekoliko boja unutar jednog madeža)
- prelazi li madež veličinu od 0,6 cm (većina dobroćudnih madeža manja je od navedenoga)
- je li madež upaljen ili crvenog ruba (normalni madež nije upaljen)
- je li se madež počeo uzdizati (kod melanoma postoji vertikalni rast)
- postoji li krvarenje, vlaženje ili stvaranje kruste
- postoji li blagi svrbež madeža
- je li se pojavio čvorić oko madeža

Ozljeda madeža izaziva nastanak melanoma.

Dok se nije znalo puno o bolesti, prva faza često bi bila zanemarena te bi se bolesnici javljali liječniku tek kad bi se pojavio crni čvor ili krvarenje. Budući da kod uznapredovalih tumora može doći do krvarenja već nakon minimalne ozljede, bolesnici bi dijagnosticiranu bolest dovodili u vezu s ozljedom madeža, tako da se vrlo često u anamnezi nalazi podatak o ozljeđivanju. Danas je trauma odbačena kao mogući uzrok nastanka melanoma.

Pojačano UV zračenje zbog gubitka ozonskog sloja glavni je uzrok povećanom broju melanoma.

Nema dokaza koji bi podržali opće prihvaćeno mišljenje da je porast malignih melanoma posljednjih godina na neki način povezan s gubitkom ozona. Članak objavljen u britanskom časopisu za rak pokazuje da je zastupljenost malignog melanoma u Norveškoj od 1957. - 1984. porasla za 350 posto kod muškaraca i 440 posto kod žena. U tom razdoblju nije bilo promjena u ozonskom sloju iznad Norveške, niti znatnijih promjena u godišnjem izlaganju UV zrakama koje potječu od sunca.
Zastrašujuće priče, poput one o ovcama u Čileu koje su dobile mrenu zbog pojačana UV zračenja, nemaju podršku u znanstvenoj literaturi. Za ovce o kojima je riječ naknadno se pokazalo da su imale zaraznu bolest, a sunčeva svjetlost nije s tim imala nikakve veze.

Izlaganje suncu osnovni je razlog nastanka melanoma.

Za maligni melanom često se alarmantno, ali pogrešno okrivljuje izlaganje suncu. Studija američke mornarice pronašla je najviše melanoma kod ljudi koji cijelo vrijeme rade u zatvorenom prostoru. Najmanje je slučajeva zabilježeno kod onih koji rade povremeno i u zatvorenom i u otvorenom prostoru. Zaključak: preveliko ili premalo izlaganje suncu je štetno, a umjereno zdravo.

Fluorescentno svjetlo može izazvati nastanak melanoma.

Studija objavljena u prestižnom medicinskom časopisu Lancet i jedna ruska studija navode da fluorescentno svjetlo može čak i prije uzrokovati razvoj melanoma nego sunčeva svjetlost, proporcionalno vremenu izloženosti. U Lancetu objavljeni rezultati studije provedene na uzorku od gotovo 900 žena upućuju na to da žene koje rade u zatvorenom prostoru pod fluorescentnim svjetlom imaju 2,1 puta veći rizik od razvoj melanoma. Iako je prošlo 20 godina od objave tog članka, nitko nije osporio njegove nalaze.
Zašto fluorescentna svjetlost može izazvati nastanak melanoma? Dr. Ott utvrdio je da katode smještene na krajevima svijetlećih cijevi emitiraju X-zrake i elektromagnetske zrake. Biljke koje žive ispod sredine dugih fluorescentnih cijevi rastu normalno, ali ako ih se premjesti prema krajevima cijevi, njihov će rast biti abnormalan i kržljav.

Uzimanje hormonalnih kontraceptiva i hormonalne nadomjesne terapije (HNT) povećava rizik nastanka melanoma.

Učestalost melanoma naglo je porasla među ženama u Americi, Australiji i Europi, u državama gdje se pilula najviše koristi. U studiji iz Walnut Creeka (Kalifornija), većina žena s razvijenim melanomom prije svoje četrdesete godine koristila je kontraceptivne pilule. Do 1981. globalni porast rizika od melanoma za korisnice pilule bio je statistički važniji za tri puta. Nadalje, kao i stanice raka dojke, i ovi tumori imaju receptore za estrogen, pa su žene na HNT-u sklonije razvoju melanoma od onih koje ne koriste tu terapiju.

Udaljene metastaze postoje već prilikom postavljanja dijagnoze.

Iako postoji strah bolesnika da već prilikom postavljanja dijagnoze postoje udaljene metastaze, to je na sreću vrlo rijetko točno. Prema podacima American Cancer Societyja, samo četiri posto bolesnika u trenutku postavljanja dijagnoze ima udaljene metastaze (npr. kod malignoma tumora jajnika do 60 posto bolesnica već ima udaljene metastaze prilikom postavljanja dijagnoze).

Biopsija može dovesti do rasapa tumora.

Smatralo se da biopsija i lokalna primjena anestetika mogu dovesti do rasapa tumora. Mišljenje se temelji na tome da su se u povijesti takvi zahvati radili kod bolesnika u kasnijoj fazi bolesti kod kojih su već postojale metastaze ili su se javljale u kratkom vremenu nakon zahvata, te su povezane s kirurškom intervencijom. Navedeno mišljenje opovrgnuto je brojnim radovima još prije tridesetak godina.

Potrebno je široko odstranjenje melanoma.

Navedeno mišljenje je iz vremena kad se nije znalo da se melanomi različita stupnja invazije ponašaju različito. Danas se melanomi klasificiraju po Clarku (po dubini kože koju zahvaćaju) i po Breslowu (prema debljini tumora). Nekadašnja preporuka da se ekscizijski rub nalazi pet centimetara od ruba tumora je promijenjena, pa je sadašnji stav da resekcija mora biti toliko centimetara od ruba lezije koliki je stupanj po Clarku odnosno Breslowu (npr. tumor II. stupnja - resekcija 2 cm od ruba tumora). U novije vrijeme i ta se udaljenost smanjuje.

Jedan od tumora s najlošijom prognozom - praktički bez mogućnosti izlječenja.

Prognoza melanoma ovisi o različitim čimbenicima, a najvažniji su faza rasta, debljina tumora i dubina invazije u kožu, odnosno potkožno tkivo. Tumori u radijalnoj fazi nemaju sposobnost metastaziranja, a ako su u cijelosti odstranjeni, ne vraćaju se (ne recidiviraju).
Prema statističkim podacima American Cancer Societyja, melanom je u SAD-u jedan od tumora s najboljom prognozom. Petogodišnje preživljavanje je 90 posto, a desetogodišnje za melanome in situ (bez metastaza) 100 posto, kod melanoma debljine do 1,5 mm 90 posto, za one debljine 1,5 - 3 mm 75 posto, za one debljine 3 - 4 mm 55 posto te 40 posto kod debljine tumora veće od 4 mm. Bolesnici s metastazama u regionalnim limfnim čvorovima imaju petogodišnje preživljavanje samo 30 posto, a bolesnici s udaljenim metastazama pet do 10 posto.
Prognoza ovisi i o nekim kliničkim pokazateljima, pa stariji imaju lošiju prognozu od mlađih, a muškarci lošiju nego žene.

Najmaligniji tumor kože.

Nalazi se na drugome mjestu po malignosti. Na prvome mjestu je Merkel cell karcinom, izrazito rijedak tumor, čija je stopa izlječenja 30 posto. Na trećem i četvrtome mjestu su bazocelularni i planocelularni karcinomi, čija je izlječivost praktički 100 posto.