Otorinolaringologija

Meniereova bolest - od smetnji ravnoteže do gubitka sluha

Oslabljen sluh bolesnici na početku pripisuju jakom šumu, a tek poslije tijekom bolesti primjećuju stvarni gubitak sluha

Složeni dijagnostički postupak

Prijeko je potreban kompletan neurološki pregled, jer vrtoglavica može biti znak ozbiljnih poremećaja u centralnom živčanom sustavu. Bolesnik navodi šum i smanjen sluh u bolesnom uhu, osjećaj vrtnje na bolesnu stranu, u pokusima ravnoteže pada na bolesnu stranu, a obično postoje i nevoljni ritmični trzajevi očima (horizontalni nistagmus) i brze komponente na zdravu stranu. Klinički pregled uha pokazuje uredan nalaz. Akumetrija (pregled ugađalicama) pokazuje skraćenu čujnost bolesnog uha, usmjeravanje na zdravu stranu u pokusu po Weberu, a u pokusu po Rinneu je pozitivan. Mračenje ili iskrenje pred očima, glavobolja ili gubitak svijesti nisu karakteristični za Meniereovu bolest.
Nakon smirivanja napadaja, provodi se dodatna obrada. Snimanje sluha tonskim audiogramom u početku bolesti pokazuje uzlaznu krivulju zamjedbenog oštećenja sluha, a kasnijim ponavljanjem pretrage pokazuje se fluktuacija sluha. Što bolest dulje traje, fluktuacije sluha su manje, odnosno više se ne postiže povratak na normalne vrijednosti praga sluha. "Zrela" Meniereova bolest karakterizirana je zaravnjenom krivuljom zamjedbenog oštećenja sluha. Svakako treba isključiti oštećenje sluha zbog eventualnog procesa u slušnom živcu ili moždanom deblu. Jer umor slušnog živca može, među ostalim, oponašati početak Meniereove bolesti. U tu svrhu snimaju se evocirani slušni potencijali moždanog debla i po potrebi obavlja kompjutorizirana tomografija ili magnetska rezonancija traženih dijelova mozga i kostiju glave. Pretrage ravnoteže upućuju na periferno oštećenje osjetila za ravnotežu, ali valja imati na umu da na početku bolesti, između dva napadaja, nalaz može biti uredan.
Uz dodatnu laboratorijsku obradu te isključenje metaboličkih, endokrinoloških, hematoloških i vaskularnih promjena, često su potrebni pregledi psihologa ili psihijatra te neurologa.

Konačna dijagnoza postavlja se nakon pregleda rezultata pretraga i uvidom u dinamiku zbivanja tijekom vremena. Jedan ili dva napadaja šuma, vrtoglavice i oslabljenog sluha nisu dovoljni za postavljanje dijagnoze.

Cilj liječenja je očuvati sluh

Preduvjeti za uspješno liječenje Meniereove bolest su redovite kontrole i rano javljanje oboljelog u slučaju pogoršanja. Cilj liječenja je očuvanje sluha te ublažavanje i smanjenje učestalosti smetnji ravnoteže. Liječenje počinje savjetovanjem o prehrani. Predlaže se izbjegavanje teške i masne hrane, obilnih obroka, alkohola, crne kave, crnog čaja, čokolade, aromatičnih sireva te smanjenje unosa soli. Bolesnik mora sam uvidjeti koja hrana mu izaziva smetnje. Slično je i s dnevnim navikama, odmorom i tjelesnom aktivnošću.

Medikamentozno liječenje uključuje diuretike (pospješuju mokrenje), vazodilatatore (šire krvne žile), obično na bazi histamina, sedative te polivitaminsku terapiju s naglaskom na B skupini vitamina te kirurško liječenje. U napadaju imaju smisla lijekovi za smirenje te lijekovi koji sprječavaju povraćanje, uz smještaj bolesnika u tihu, polumračnu prostoriju.

U slučaju neuspjeha medikamentoznog, dolazi u obzir kirurško liječenje, a to su konzervativne, poludestruktivne i destruktivne kirurške procedure. Najčešće izvođene operacije su:

• Postavljanje ventilacijske cjevčice u bubnjić i ukapavanje lijekova koji uništavaju dijelove unutarnjeg uha. Nakon ukapavanja u srednje uho, lijek polako prelazi u unutarnje uho (djelomično uništenje unutarnjeg uha, odnosno najosjetljivijih stanica). Tijekom primjene potrebni su redovite kontrole sluha i praćenje bolesnika kako bi uništenje ostalo djelomično.
• Omogućavanje otjecanja endolimfe u šupljinu kosti iza uha ili likvorski prostor uz mozak. Zahvat (ako uspije) omogućuje očuvanje postojećeg sluha uz prestanak vrtoglavice.
• Presijecanje živca za ravnotežu. Prestaju vrtoglavica i pridružene smetnje, ali se ne sprječava propadanje sluha.
• Različite metode uništenja unutarnjeg uha dovode do toga da prestaju vrtoglavice, ali prestaje i sluh. Zahvat je rezerviran za najteže oblike s učestalim, jakim vrtoglavicama, ili za one u kojih je sluh ionako izrazito loš.

U liječenju Meniereove bolesti razvijeni su brojni kirurški zahvati i mnogi autori bilježe vrlo dobre rezultate nakon različitih zahvata. Slično je i s rezultatima medikamentoznog liječenja. Ujedno se nameće zaključak o velikoj ulozi placebo efekta u bolesnika s tom bolešću, što podupire teorije o psihosomatskoj komponenti bolesti.