Tema broja: Treća životna dob - aktivno živjeti, a ne preživljavati

Doba mudrosti i zrele ljubavi

Aktivno, zdravo starenje uključuje prilagodbu novim okolnostima i spoznajama te stalno učenje i otkrivanje prednosti starenja i starosti

Starenje i starost jasno se razlikuju. Dok je starenje prirodan i nepovratan fiziološki proces, koji u pojedinih ljudi napreduje različitom brzinom, starost predstavlja određeno životno razdoblje povezano s kronološkom dobi. S odmakom životne dobi događaju se brojne promjene organa i organskih sustava, što izaziva progresivno slabljenje i oštećenje njihove funkcije, pa se u starosti učestalije javljaju pojedine kronične bolesti, a time i funkcionalna onesposobljenost čovjeka.
Biološka i kronološka starost nisu istovjetne, nego uvjetovane genotipskom i fenotipskom individualnošću čovjeka, a izražavaju se u različitim životnim razdobljima. Zbog toga proces starenja počinje od začeća i traje do smrti. Znanstvene spoznaje potvrđuju kako se ne može odrediti stvarna granica između evolucijske i involucijske faze starenja.

Zahvaljujući porastu općeg životnog standarda i unaprjeđenju zdravstvene zaštite, u razvijenim zemljama produljio se životni vijek, a time je porastao udjel starijih osoba u cjelokupnoj populaciji, čemu pridonosi i smanjenje prirodnog prirasta. Broj stanovnika starijih od 65 godina neprekidno i ubrzano raste, prije svega u ekonomski razvijenim zemljama, ali ta tendencija prisutna je i u zemljama u razvoju.
Prema podacima Gerontoloških zdravstveno-statističkih pokazatelja za Hrvatsku 2002./2003. godine u izdanju Centra za gerontologiju Zavoda za javno zdravstvo grada Zagreba, udio starijih ljudi u pučanstvu Hrvatske progresivno raste, pa se naša zemlja, prema klasifikaciji UN-a, svrstava u četvrtu skupinu država Europe s vrlo starom populacijom. Naime, u 2001. godini udio ljudi starijih od 65 godina u Hrvatskoj je iznosio 15,62 posto, a prema procjeni iz 2004. godine, gotovo 17 posto (slika 1).

Ljudi starije životne dobi vrlo su specifična i vulnerabilna dobna skupina, čije progresivno povećanje udjela bitno utječe na zdravstvenu, ekonomsku, socijalnu, obrazovnu i gospodarstvenu strukturu pučanstva. Znanstvena disciplina koja proučava starenje u najširem smislu, tj. njegove kliničke, biološke, ekonomske, socijalne i psihološke aspekte, naziva se gerontologija. Iz toga proizlazi sveobuhvatan, cjelovit pristup zaštiti zdravlja starijih ljudi, koji osigurava i unaprjeđivanje zdravlja. Spoznaje o starenju neprestano se i ubrzano povećavaju i mijenjaju, pa zbog toga gerontologija kao znanstvena disciplina zauzima sve važnije mjesto u razvijenim državama svijeta. Gerijatrija je medicinska specijalizacija koja se bavi liječenjem, dijagnostikom, njegom i rehabilitacijom bolesnih starijih te sprječavanjem nastanka bolesti.

Doba mudrosti i zrele ljubavi - U sadašnjim uvjetima življenja, starija životna dob od 65 i više godina vrijeme je prilagodbe na nove aktivnosti nakon prestanka radnog odnosa. To je vrijeme izazova i nove šanse za razvoj uloge starijeg čovjeka u "mirovini", čiji se odlazak u mirovinu sve više produljuje, pa je tako u nekim europskim državama pomaknut na 68 godina. Aktivnost zdravog starijeg čovjeka nikad ne prestaje, ona samo mijenja svoj oblik. Europske i hrvatske gerontološke spoznaje potvrdile su kako se ne može zanemariti međuovisnost starijeg čovjeka i očuvanja njegova zdravlja u odnosu na zajednicu u kojoj živi i stvara. Funkcionalno sposoban stariji čovjek vrlo je koristan član zajednice u kojoj živi i stvara. On je iskoristiv potencijal za prijenos znanja, umijeća, vještina i radnog iskustva na mlađe i druge starije generacije kako se ne bi ponavljale nepotrebne pogreške.
U primitivnim, nerazvijenim zajednicama često se zbog predrasuda i neznanja vrlo usko gleda na problematiku bolesnih starijih ljudi. Važno je postaviti pitanje: ako se od nekoga ne očekuje praćenje i iskazivanje interesa za događanja, donošenje odgovornih odluka, proširivanje spoznaja, stvaranje, rad i učenje, zašto bi takva osoba to isto očekivala od sebe? Osamdesetogodišnjak je desetljećima bio uvjeravan kako stariji ljudi nisu sposobni misliti, nešto korisno raditi, čak ni uživati u životu, davanju i primanju ljubavi i seksualnim aktivnostima kao sastavnicom te ljubavi. Na taj način postaju žrtve vlastitih očekivanja, predrasuda, stereotipa i neznanja o starenju.
Starost je vrijeme kad život dobiva nove duhovne dimenzije i prednosti kojih nije bilo u mladosti. Otvaraju se šanse razvoja i mogućnosti ostvarenja preorijentacijskih radnih aktivnosti. Aktivno, zdravo starenje uključuje prilagodbu novim okolnostima, spoznajama te stalno učenje i otkrivanje prednosti starenja i starosti.

Kako očuvati zdravlje i funkcionalnu sposobnost? - Stariji ljudi nisu homogena skupina i ne doživljavaju sebe kao odvojenu populacijsku skupinu nego su sastavni integralni dio zajednice u kojoj aktivnim uključivanjem žive, rade i stvaraju. Osnove za zdravo, aktivno starenje, uz očuvanje funkcionalne sposobnosti i unaprjeđivanje zdravlja u dubokoj starosti, postavljaju se u ranijoj životnoj dobi kroz vlastite odluke i pozitivno zdravstveno ponašanje. Nepušenje, pravilna i uravnotežena prehrana, održavanje normalne tjelesne težine te redovita, svakodnevna, umjerena tjelesna aktivnost najvažniji su u održavanju zdravlja i vitalnosti.

Gerontološki centar - Planiranje razvoja za obitelj i lokalnu zajednicu u kojoj stariji ljudi žive uključuje razvoj novih izvaninstitucijskih oblika skrbi za starije osobe. Jedan od istaknutih novih modela cjelovite skrbi za starije osobe u lokalnoj zajednici upravo je model Gerontološkog centra. On je multifunkcijski centar neposredne i integralne multidisciplinarne izvaninstitucijske skrbi za starije osobe u lokalnoj zajednici u kojoj žive i stvaraju. Osnovni je cilj zadržati starijeg čovjeka što je dulje moguće u njegovu prebivalištu uz obitelj. U njima se provode: programi preventivnih pregleda primarne prevencije; trajne tjelesne, psihičke i okupacijsko-rekreacijske radne aktivnosti; fizikalna terapija; zdravstveno, psihološko i pravno savjetovanje; dnevni boravak; njega i pomoć u kući te dostava obroka; posudionice ortopedskih pomagala i raznih usluga gerontoservisa.
Tijekom 2004. i 2005. gerontološki centri realizirani su na osam lokacija u Zagrebu pri domovima za starije i nemoćne osobe Trnje, Maksimir, Medveščak, Sv. Ana, Sv. Josip, Trešnjevka, Peščenica i Dubrava. Gerontološki centri djeluju i po ostalim županijama u Hrvatskoj (Pula, Šibenik, Veli Lošinj, Rijeka, Beli Manastir, Rab, Osijek, Pojatno, Zadar, Split, Poreč, Krk, Rovinj, Sisak itd.).

Slika 1 - Stručnjaci Centra za gerontologiju ZZJZ Grada Zagreba: prim. dr. S. Tomek-Roksandić (voditeljica Centra), H. Radašević., prof. dr. sc. A. Puljak, dr. G. Perko, dr. D. Mihok, M. Škes, vrt., S. Vračan, vrt. i Lj. Kurtović

Centar za gerontologiju Zavoda za javno zdravstvo, Referentni centar Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske za zaštitu zdravlja starijih osoba (slika 1) bavi se utvrđivanjem, praćenjem i proučavanjem te izvješćivanjem i procjenom zdravstvenih potreba i funkcionalne onesposobljenosti starijih osoba za svoje županijsko područje djelovanja i grad Zagreb, a obuhvaća 35.000 starijih osoba. Svrha je izrada programa zdravstvenih mjera i postupaka u zaštiti zdravlja starijih osoba, kao i primjerenog programa osnovnih preventivnih zdravstvenih mjera primarne, sekundarne i tercijarne prevencije za starije osobe. Tako vodi Registar zdravstvenih potreba i funkcionalne onesposobljenosti starijih ljudi po županijama Hrvatske i grada Zagreba, s Podregistrom hrvatskih stogodišnjaka te Podregistrom za oboljele od Alzheimerove bolesti i psihičkih poremećaja u starijih.

"4N" u gerijatriji - Hrvatska gerontološka istraživanja upućuju na četiri glavna gerontološko-javnozdravstvena problema u starijih ljudi. To su nepokretnost, koja se pojavljuje kao gerijatrijsko-imobilizacijski sindrom u starijih osoba, slijedi nestabilnost zbog velikog udjela ozljeda i padova u starijih, zatim nesamostalnost sa sve većim udjelom demencije i Alzheimerove bolesti u najstarijih osoba te visoki udio nekontroliranog mokrenja (inkontinencije) u gerijatrijskih bolesnika. Primjenom primjerena programa primarne, sekundarne i tercijarne prevencije fokusiranog na čimbenike koji dovode do bolesnog starenja, mogu se u znatnoj mjeri prevenirati vodeći gerontološko-javnozdravstveni problemi.