Tema broja: Treća životna dob - aktivno živjeti, a ne preživljavati

Doba mudrosti i zrele ljubavi

Aktivno, zdravo starenje uključuje prilagodbu novim okolnostima i spoznajama te stalno učenje i otkrivanje prednosti starenja i starosti

ŠEĆERNA BOLEST - češći tip 2

Šećerna bolest je kronična bolest karakterizirana povišenom razinom šećera u krvi zbog nedovoljna stvaranja inzulina ili njegove nedjelotvornosti. Dugotrajno povišena razina šećera u krvi oštećuje mnoge organske sustave, osobito krvne žile i živce.
Inzulin je hormon koji stvaraju beta-stanice Langerhansovih otočića gušterače. Nakon obroka raste razina šećera (glukoze) u krvi, što stimulira gušteraču na lučenje inzulina, a on omogućuje ulazak glukoze u stanice tijela, osobito mišićne, gdje se ona iskorištava za dobivanje energije ili se pohranjuje za buduću upotrebu. Kad se razina šećera u krvi normalizira, smanjuje se proizvodnja inzulina u gušterači, a tijelo koristi pohranjenu energiju do sljedećeg obroka.

Dva su osnovna oblika šećerne bolesti:

• šećerna bolest tip 1 - šećerna bolest ovisna o inzulinu, koja se javlja u mladenačkoj dobi; nastaje zbog nemogućnosti gušterače da proizvede inzulin
• šećerna bolest tip 2 - šećerna bolest neovisna o inzulinu, koja se javlja u zrelijoj dobi. Povezana je sa stanjem koje se naziva inzulinska rezistencija - gušterača proizvodi inzulin, ali zbog poremećaja na razini mišićnih i jetrenih stanica taj inzulin nije djelotvoran. Mnogo je češća kod starijih osoba nego tip 1. Njezina pojavnost raste sa životnom dobi, sa oko 3 - 5 posto kod osoba u četvrtom i petom desetljeću života, na 10 - 20 posto kod osoba u sedmom i osmom desetljeću života.

Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, procjenjuje se da oko 150 milijuna ljudi širom svijeta boluje od šećerne bolesti i smatra se da će se do 2025. godine taj broj udvostručiti. Porast će osobito pogoditi zemlje u razvoju, i to zbog povećanja populacije, kao i njezina starenja, nezdrava načina prehrane, debljine i sedentarnog načina življenja. Prema podacima dijabetoloških centara u Hrvatskoj, smatra se da oko 180.000 ljudi u Hrvatskoj boluje od šećerne bolesti.

Čimbenici nastanka šećerne bolesti tip 2 - Iako nije u potpunosti objašnjen njihov mehanizam djelovanja, poznato je da naslijeđe ima važnu ulogu u razvoju bolesti. Naime, u 25 do 33 posto bolesnika bolest je prisutna kod različitih članova obitelji. Smatra se da važnu ulogu ima i debljina, te način prehrane i stil življenja. Debljina je vrlo česta među oboljelima od šećerne bolesti tip 2, i važan je čimbenik u razvoju inzulinske rezistencije, pri čemu je bitan i raspored masnoga tkiva. Oblik jabuke (nakupljanje masnoga tkiva na trbuhu) češće se povezuje s inzulinskom rezistencijom, bolestima srca, povišenim krvnim tlakom, povišenim kolesterolom i moždanim udarom. Osobito je važno istaknuti ulogu umjerene tjelesne aktivnosti, za koju je dokazano da može spriječiti ili barem odgoditi razvoj manifestne šećerne bolesti. Šećerna bolest tip 2 i njezine komplikacije češće se javljaju kod pušača.

Kad posumnjati - Kod starijih osoba bolest se najčešće otkrije slučajno, tijekom rutinskih sistematskih liječničkih pregleda, nalazom povišenih vrijednosti glukoze u krvi i mokraći. Simptomi se ne moraju javiti godinama. Tek u uznapredovalom stadiju bolesti mogu se javiti klasični simptomi - prekomjerna žeđ, pojačano mokrenje, gubitak težine, umor, zamagljen vid, sklonost svrbežu i kožnim infekcijama, osobito gljivičnim (kod žena su učestale gljivične vaginalne infekcije). Također se mogu javiti neobični osjeti u ekstremitetima, npr. trnci i žarenje.

Komplikacije šećerne bolesti - Od kratkoročnih komplikacija česta je hipoglikemija, odnosno niska koncentracija glukoze u krvi, koja može biti posljedica intenzivna davanja inzulina ili lijekova koji oslobađaju inzulin, ali i nedovoljna uzimanja hrane, pojačane tjelesne aktivnosti ili uzimanja alkohola. Obično se javljaju znojenje, podrhtavanje, glad, ubrzano lupanje srca, a teži oblici mogu ugrožavati život ako bolesnik ne prepozna znakove.
Dugoročne komplikacije javljaju se zbog promjena na velikim i malim krvnim žilama i živcima. Srčani udar vrlo je često uzrok smrti među osobama koje boluju od šećerne bolesti tip 2, ali i moždani udar. Naime, šećerna bolest ubrzava aterosklerozu, što dovodi do suženja i začepljenja krvnih žila. Kod oboljelih od šećerne bolesti povišene su razine triglicerida, a snižene vrijednosti zaštitnih HDL lipoproteina, što također predstavlja rizični čimbenik u razvoju srčanih bolesti.
Mikrovaskularne promjene (promjene malih krvnih žila) mogu izazvati promjene na očima i bubrezima. Oštećenja živaca ili dijabetička neuropatija manifestiraju se peckanjem i trncima u prstima, a katkad oboljeli ne osjećaju bol. To je osobito važno jer zbog neuropatije može izostati bol u prsima kao jedan od najupečatljivijih znakova srčanog infarkta, pa bi oboljeli od šećerne bolesti i njihova okolina trebali biti upućeni i u druge znakove koji upozoravaju na srčani udar kao što su: nagli umor, znojenje, kratkoća daha, mučnina ili povraćanje. Oboljeli od šećerne bolesti tipa 2 također su podložniji i razvoju demencije, te poremećaja pažnje i pamćenja, osobito starije osobe.

Opće smjernice u liječenju šećerne bolesti tip 2 - U sprječavanju razvoja kroničnih komplikacija najvažnije je održavati koncentraciju glukoze u krvi i krvni tlak što bliže normalnim vrijednostima. Kod gotovo trećine oboljelih bolest se može kontrolirati samo pravilnim načinom prehrane i tjelesnom aktivnošću, a ostali uzimaju lijekove za stimulaciju izlučivanja preostalog inzulina ili povećavanje osjetljivosti na inzulin.

Od velike je važnosti održavanje normalne tjelesne težine, a kod debelih smanjivanje tjelesne težine jedan je od najvažnijih ciljeva, jer već 10-postotni gubitak tjelesne težine može usporiti napredovanje bolesti, a važno je i povećanje osjetljivosti na inzulin. Način prehrane treba planirati u
suradnji s nutricionistima i njegovateljima, uvažavajući pritom želje, potrebe i prehrambene navike starijeg bolesnika.

Redovita umjerena tjelesna aktivnost također vrlo pozitivno utječe na trošenje kalorija i povećanje osjetljivosti na inzulin. Starijim oboljelim od šećerne bolesti preporučuje se da vježbaju u skladu sa svojim mogućnostima (šetnje na svježem zraku, plivanje i ostale aerobne aktivnosti).