Dermatologija

Uzburkani pigment

Kozmetski nedostaci povezani s hiperpigmentacijama kože sve su češći, no kozmetološko-medicinska struka nudi dobra terapijska rješenja

Dermatolozi nerijetko upozoravaju na činjenicu da su kozmetski nedostaci iznimno važni u doživljaju potpuna osjećaja zdravlja. Zdravstveni problemi uzrokovani kozmetskim nedostacima u mlađoj populaciji u izrazitom su porastu, nisu zanemarivi ni u srednjoj životnoj dobi, a zahvaćaju i mlađu seniorsku dob.

U dermatološkoj ordinaciji sve se češće opažaju kozmetski nedostaci povezani s hiperpigmentacijama. Zbog nedovoljne medicinske zainteresiranosti dosad im nije pridavana potrebna pozornost, a vjerojatno je to razlog i teškoćama u klasifikaciji i nedovoljno istraženoj patofiziologiji tih promjena. Na sreću, u posljednje vrijeme primjetno je povećano zanimanje kozmetološko-medicinske struke za takva oboljenja, pa je na raspolaganju sve više dobrih terapijskih rješenja. Velik je broj različitih hiperpigmentacija kože, pa donosimo samo najčešće entitete i one koji, s obzirom na to da se pojavljuju na izloženim dijelovima kože, uzrokuju najveće probleme oboljelima.

Melanin uvjetuje boju kože

Boja naše kože ovisi o nekoliko činitelja: pigmentima iz krvnih stanica (plavom i crvenom oksihemoglobinu), žutim pigmentima koje unosimo hranom (karotenoidima), a u najvećoj mjeri o količini stvaranja smeđeg pigmenta melanina.

Melanin se sintetizira u melanocitima, stanicama koje su raspoređene u bazalnom sloju epidermisa, a iz tih stanica pigmentna tjelešca ulaze u stanice kože. Jedna pigmentna stanica opskrbljuje pigmentom 30 - 40 epidermalnih stanica. Enzimsku djelatnost tijekom sinteze melanina iz aminokiseline tirozina kontroliraju hormoni hipofize i nadbubrežne žlijezde.

Količina stvorenog melanina u koži ovisi o rasi, konstituciji pojedinca i izloženosti sunčevu ultraljubičastom (UV) zračenju. Tako će stanovništvo bijele rase, koje živi u geografskom području s jačom sunčevom insolacijom, imati više melanina u stanicama kože (primjer kod nas je mediteranski tip pigmentacije kože).

Prema količini pigmenta na koži koja nije izložena suncu (npr. unutarnja strana nadlaktice) i prema reakciji kože nakon određenog vremena izloženosti UV zrakama određujemo tip kože (tip I-IV): tip I - koža s vrlo malo pigmenta i obveznom pojavom crvenila i opeklina na UV izloženost, a tip IV je koža s izrazito puno pigmenta i bez reakcija na UV izloženost.
Osnovna uloga pigmenta melanina upravo je zaštita kože i cijelog organizma od štetnog djelovanja sunčeva zračenja.

Utjecaj UV zračenja

Danas uglavnom govorimo o štetnom djelovanju ultraljubičastog dijela sunčeva spektra, tj. UVA i UVB zrakama koje se okrivljuju za nastanak raka kože, malignu transformaciju nevusa (madeža), starenje kože, a osobito za preuranjeno starenje kože ("photoaging"). Svi ti procesi nastaju kao rezultat dugogodišnjeg izlaganja suncu, pri čemu se štetni učinci kumuliraju. Iako su dobro proučeni, još uvijek su cilj mnogih medicinskih istraživanja. Zna se da su kod UVB zračenja štetne zrake valnih duljina od 290 do 320 nm, a kod UVA od 320 do 400 nm.

Osim starenja kože i bolesti koje doista mogu ugroziti ljudsko zdravlje, sunčeva svjetlost igra važnu ulogu u stanjima koje nazivamo poremećajima pigmentacije, odnosno u ovom slučaju hiperpigmentacije kože. Hiperpigmentacije nastaju ili zbog povećana broja pigmentnih stanica u koži ili zbog njihove pojačane funkcije, odnosno povećana stvaranja pigmenta melanina. Taj višak pigmenta može se odlagati u površinskom sloju kože, epidermisu ili u dubljem sloju, dermisu, gdje je inače vrlo nedostupan djelovanju sredstava za izbjeljivanje kože.
Pod pojmom hiperpigmentacije kože ipak najčešće podrazumijevamo promjene u kojima se proces odvija u epidermisu i tada ih zovemo hipermelanoze (hypermelanosis). One mogu biti rezultat dvaju tipova promjena:

• melanocitna hipermelanoza - povećanje broja pigmentnih stanica koje vodi povećanoj proizvodnji pigmenta
• melanotička hipermelanoza - drugi tip hipermelanoze bez znatnog povećanja broja pigmentnih stanica u epidermisu, ali uz bitno povišenu produkciju pigmenta.

Oba tipa promjena uzrokuje nekoliko činitelja, najmanje sljedeća tri: genetski, hormonalni i količina izlaganja suncu, tj. ultraljubičastom zračenjem.

Najčešći oblici hipermelanoza

Najveći estetski problem od svih hiperpigmentacija u žena mlađe i srednje životne dobi je hipermelanoza, tj. staračke pjege, sunčane pjege i melazma, jer se uglavnom javlja na koži lica i zahtijeva prilično truda kako bi se učinila estetski prihvatljivom.

Staračke pjege

Staračke pjege

Staračke pjege (solarni lentigo) su kozmetska anomalija koja se najčešće javlja kod tipova kože I i II, rjeđe kod tipa III, a gotovo nikad kod tipa IV. Pojavljuju se na onim dijelovima kože koji su kronično izloženi suncu: čelo, obrazi, nos, podlaktice, gornja strana šake, ramena i područje prsa (dekolte). Najčešće su kod ljudi starijih od 40 godina, ali mogu se javiti već i u tridesetima, ovisno o klimatskom području i jačini izlaganja suncu. Prema tipu promjena ubrajaju se u melanocitne hipermelanoze, dakle postoji povećan broj pigmentnih stanica i povećana produkcija pigmenta.
Najuspješniji oblik borbe protiv staračkih pjega je prevencija - ne izlagati se jakom suncu i upotrebljavati sredstva sa zaštitnim faktorom uz primjerenu njegu kože. Kad su promjene već izražene, odstraniti se mogu sredstvima za izbjeljivanje kože, kremama s retinoičnom kiselinom, nanošenjem voćnih kiselina, kojičnom kiselinom, C vitaminskim serumima, krioterapijom (leđenje tekućim dušikom) ili laserom. Za koji oblik terapije ćemo se odlučiti, ovisi o kliničkoj manifestaciji, tj. raspodjeli promjena po tijelu, mjestu na kojem ćemo provoditi terapiju te o stanju kože.