Dermatologija

Uzburkani pigment

Kozmetski nedostaci povezani s hiperpigmentacijama kože sve su češći, no kozmetološko-medicinska struka nudi dobra terapijska rješenja

Sunčane pjege

Sunčane pjege

Sunčane pjege (efelide; ephelides) također su kozmetska anomalija, česta kod crvenokosih ljudi (tipovi kože I i II), a nasljeđuje se autosomalno dominantno. Pjege su najčešće na licu - obrazi i nos, ramenima i dekolteu, veličine su nekoliko milimetara, a boja im varira od žućkaste do smeđe. Prisutne su već u ranoj dječjoj dobi, obično se prvi put pojave između treće i šeste godine. Po tipu promjena ubrajaju se u melanotičke hipermelanoze, kod kojih ne nalazimo povećan broj pigmentnih stanica u epidermisu, nego samo povećanu produkciju melanina. Kao i kod staračkih pjega, i kod sunčanih, ako ih želimo odstraniti, najvažnija je zaštita od sunčevih zraka. Teže ih je izbjeljivati nego staračke pjege, a rezultati najčešće nisu trajni.

Melasma

Melasma

Melasma ili chloasma (grč. melasma = crna točka; chloasma = zelena točka) katkad se naziva i trudnička hiperpigmentacija, iako taj naziv potencira samo jedan od uzroka nastanka ove, vrlo proširene kozmetske anomalije kože lica. Osim što je uzročno povezujemo s trudnoćom, javlja se i u žena koje uzimaju kontracepcijske hormone, a mogu je izazvati i drugi lijekovi, npr. difenilhidantoini. Određeni broj slučajeva je idiopatski, što znači da pojavu hiperpigmentacije ne povezujemo niti s hormonalnim promjenama niti s uzimanjem drugih lijekova. Prema nekim autorima, idiopatska melazma ipak se može dovesti u korelaciju s blagom, klinički beznačajnom disfunkcijom jajnika.
Učestalost bolesti prilično je visoka, osobito u mlađih, tamnoputih žena, a u našim krajevima žena s mediteranskim tipom kože. U svijetu je najrasprostranjenija u žena s Bliskog istoka, iz Indije, Južne Amerike, Azije. Sukladno istraživanjima, čak je 20 posto žena koje su uzimale kontraceptivne tablete s kombinacijom estrogena i sintetskih progesterona, a živjele su u klimatski vrlo sunčanom području, razvilo melazmu.
U 90 posto slučajeva ova se hiperpigmentacija javlja u žena, a samo u 10 posto u muškaraca.
Moguće je da uz navedenih uzroka (hormoni, lijekovi, sunce), određenu ulogu igra i kozmetika. Poznato je da kreme koje sadrže biljna eterična ulja i druge fotosenzibilizatore, osobito biljnog podrijetla, nakon nanošenja i izlaganja suncu mogu uzrokovati mrljaste hiperpigmentacije.
Parfemi također izazivaju hiperpigmentacije na svjetlu izloženim (fotoeksponiranim) područjima, pa ih možemo povezati s rubnim promjenama na licu ili vratu i području oko uha, gdje se najčešće i nanose. Upitno je imaju li te promjene istu patogenezu kao melazma, odnosno sudjeluju li u nastanku bolesti ili su stanja posve odvojena od melazme u užem smislu. Takva stanja nazivamo kozmetičkim dermatitisom, odnosno hiperpigmentiranim kozmetičkim dermatitisom. Karakteriziran je smećkasto-sivim ili crvenkasto-smeđim simetrično smještenim promjenama, koje nisu oštro ograničene, a razvijaju se ubrzo nakon nanošenja inkriminiranog preparata i izlaganja suncu. Promjene traju mjesecima, a tipično je da se vrlo sporo povlače nakon prekida primjene uzročnog preparata, katkad je potrebna i cijela godina dana.
Prema tipu bolesti, melazma se ubraja u melanotičke hipermelanoze, što znači da broj pigmentnih stanica nije znatno povećan, a njihova aktivnost i produkcija pigmenta melanina izrazito su povećani. Pigment se nalazi u epidermisu i u nekim slučajevima melazme u dubljim slojevima kože. Što zapravo izaziva tu povećanu produkciju pigmenta, još nije sasvim poznato. Navedeni činitelji, kao što su hormoni, lijekovi, biljni fotosenzbilizatori i djelovanje UV zraka, samo su dijelovi nepotpuna mozaika.

Klinička slika melazme tipična je i lako prepoznatljiva: na licu, najčešće simetrično, nalazimo svijetlo do tamnosmeđe ili sivo-smeđe mrlje, nepravilna oblika ("geografskih rubova") i jednolike raspoređenosti boje. U dvije trećine pacijenata te promjene smještene su na centralnim dijelovima lica: obrazi, čelo, nos, gornja nadusnica i brada. Kod manjeg postotka promjene se mogu naći na vanjskim dijelovima lica uz rub donje čeljusti, još rjeđe na nadlakticama.
Trudnička melazma može i spontano nestati mjesecima nakon poroda, a nepredvidivo je hoće li se pojaviti u idućim trudnoćama. I melazma uzrokovana kontraceptivima može spontano nestati nakon prekida uzimanja hormona, a najlošiju prognozu u smislu spontana povlačenja ima idiopatska melazma.

U liječenju svih hiperpigmentacija, pa tako i melazme, najvažniju ulogu ima prevencija - zaštita od djelovanja UV zraka. Zaštitni faktori trebaju sadržavati titan-dioksid i/ili cink-oksid, jer su transparentni preparati za zaštitu od sunca nedjelotvorni čak i kad sadrže visoki faktor zaštite (SPF - sun protecting faktor). Često pacijentima treba napomenuti da ih moraju upotrebljavati i izvan plaže, znači pri svakom izlaganju suncu, te početi primjenu dovoljno rano, u proljeće.
Od preparata za izbjeljivanje sigurno je najpoznatiji hidrokinon, koji se upotrebljava u koncentracijama od 1,5 do dva posto za kozmetičke preparate, odnosno četiri do pet posto u medicinskim kremama. Obično se koristi dva puta dnevno tijekom šest do osam tjedana. Tijekom terapije može doći do iritacijskog crvenila i ljuštenja kože. Veći je problem ako se pojave depigmentacije, mjesta gdje je pigment sasvim razoren. Osobito treba izbjegavati neke derivate hidrokinona (monobenzil, monoetil i monometil eter), jer češće imaju te neželjene učinke.
U zadnjem dedetljeću češće se upotrebljavaju kreme s retinoičnom kiselinom (derivat A vitaminske kiseline), također u različitim postocima. Primjenjuju se slično kao i hidrokinon, no također se može pojaviti iritacija. Pravilnom upotrebom i postupnim povišenjem koncentracije lijeka to se može izbjeći.
Suvremeniji preparati, kao što je azeleična kiselina i neki "nehidrokinonski" izbjeljivači (npr. 40-postotni koncentrat likorisa u glabridinu), ne izazivaju iritaciju kože ili se kod vrlo osjetljive kože javlja zanemariva iritacija. Još noviji preparati za izbjeljivanje sadrže C vitamin u koncentraciji od pet do 20 posto za kozmetičku primjenu, odnosno do 40 posto za profesionalnu upotrebu. C vitamin najčešće se upotrebljava u kombinacijama s drugim pripravcima za depigmentaciju.
Kemijski pilinzi voćnim kiselinama, trikloroctenom, fenolnom ili kojičnom kiselinom, kao i odstranjivanje hiperpigmentacija krioterapijom (tekući dušik) ili laserom, radikalniji su zahvati koje mora izvoditi iskusan liječnik jer postoji mogućnost da ostanu neželjene promjene. Osim depigmentacija i ožiljaka, navedeni postupci mogu uzrokovati hiperpigmentaciju jaču od početne.
Svi navedeni preparati i tretmani mogu se i kombinirati, a što je u otpornim slučajevima i nužno. Ovako širok spektar ljekovitih sredstava i postupaka upućuje na to da je liječenje melazme još uvijek terapijski problem, posebice zbog nepoznata uzroka i čestog povratka.