Ulkusna bolest - hrana kao lijek: Ulkusna bolest
Kod ulkusa bi hranu trebalo birati prema vlastitim tjelesnim reakcijama, a onu koja uzrokuje nelagodu, treba izbjegavati
Peptični ulkus (vrijed, čir ili grizlica) ograničeno je oštećenje probavnih organa koje prodire kroz njihovu sluznicu u dublje slojeve stijenki. Pojavljuje se u dijelovima probavnog sustava u kojima postoji aktivnost želučane kiseline i pepsina: jednjaku, želucu, dvanaesniku te bližim dijelovima tankog crijeva.
Obično zarasta ožiljkom, ali u slučajevima kad bolest napreduje, ulkus prodire u susjedne organe (gušterača i jetra) ili može puknuti stijenka želuca ili dvanaesnika te sadržaj isteći u trbušnu šupljinu (perforacija). Takvo hitno stanje ugrožava život bolesnika.
Česta bolest - Peptični ulkus je česta bolest, pa se procjenjuje da 5 do 10 posto pučanstva barem jednom u životu ima aktivnu bolest. Najučestaliji uzroci su infekcija bakterijom Helicobacter pylori, uzimanje nesteroidnih protuupalnih lijekova, stresna zbivanja kao što su teške opekline, ozljeda i operacija središnjega živčanog sustava te teški oblici infekcija ili zatajenje organa, osobito jetre i bubrega.
Češće se pojavljuje u bolesnika koji boluju od kroničnih bolesti, primjerice kod onih s kroničnom plućnom bolesti, cirozom jetre, bolesnika na hemodijalizi te onih koji uzimaju imunosupresijsku terapiju nakon transplantacije bubrega. Važnu ulogu u nastanku ulkusa imaju psihološki i genski čimbenici.
Neravnoteža obrane i napada - U nastanku i razvoju peptičnog ulkusa odlučujuća je neravnoteža između obrambenih (sluz, bikarbonati, sluznični tijek krvi) i agresivnih činitelja u lučevinama iz organa (kiselina, pepsin) koji u sprezi s vanjskim agresivnim činiteljima (H. Pylori, pušenje, alkohol, neodgovarajuća prehrana) izravno i neizravno oštećuju sluznicu i otežavaju cijeljenje ulkusa.
Najčešći simptomi - Bol u žličici (epigastriju), osobito natašte i noću (kisela dispepsija), koju mogu pratiti žgaravica i podrigivanje, napuhanost, osjećaj punoće nakon obroka, mučnina i povraćanje. Petina oboljelih uopće nema tegobe, stoga postoji opasnost da aktivni ulkus ostane neotkriven dulje vrijeme.
Uzorak tkiva za dijagnozu - Bolest se otkriva pomoću dijagnostičke metode nazvane egzofagogastroduodenoskopija, koja omogućuje uvid u stanje sluznice uzimanjem uzoraka tkiva.
Terapijski pristup - U liječenju se najčešće koriste lijekovi koji smanjuju lučenje želučane kiseline, a ako je bolesnik inficiran bakterijom Helicobacter pylori, lijekovi se uzimaju u kombinaciji s antibioticima. Navedena terapija uz dijetalnu prehranu u većine bolesnika dovodi do nestanka tegoba i cijeljenja ulkusa.
Izbjegavanjem vanjskih agresivnih čimbenika, kao što su pušenje, alkohol te nepravilna prehrana, može se smanjiti rizik nastanka peptičnog ulkusa i komplikacija, odnosno mogu se znatno smanjiti tegobe uzrokovane ovom bolešću.
|
