Moje prve kontaktne leće
Priča nositeljice kontaktnih leća N. Č.
Godine 1998. krenula sam u osmi razred osnovne škole. Već sam primijetila kako sve manje vidim pročitati s ploče, no nisam tome pridavala previše pozornosti. I moji roditelji su primijetili da tijekom gledanja televizije prilazim sve bliže televizoru. Odlučili smo posjetiti oftalmologa. Doktorica je bila ljubazna, ali finalna dijagnoza (miopia alta) i dioptrije koje je ispisala slabo čitkim rukopisom (-4,00 i -4,50) bili su zastrašujući. Mojim roditeljima bilo je neshvatljivo da sam dotad izdržala ne tražeći pomoć.
Odmah smo otišli u najbolju optiku u gradu, izabrali najljepši okvir za naočale i za dva tjedna, kad su naočale bile gotove, konačno sam "progledala". Bilo mi je malo neugodno što sam i ja postala "cvikerašica", ali polako sam se navikla na svoj novi izgled, s obzirom na to da sam konačno vidjela sve na ploči i bez problema gledala televiziju.
Nakon dvije godine na kontrolnom pregledu doktorica je rekla da se dioptrija povećava i da moram promijeniti naočale! Ovaj put -5,00 i -5,50. To smo i učinili. Činilo mi se da su mi oči sitnije nego inače, ali sam naočale uredno nosila.
Zatim sam počela igrati tenis. Uslijedili su prvi problemi: naočale su mi klizile po nosu kad bih se oznojila, sužavale su moje vidno polje, a i bojala sam se da ih ne razbijem. Prijateljica s kojom sam igrala pitala me zašto ne isprobam kontaktne leće, jer ih ona nosi već godinama bez problema.
I tako sam dospjela u Kabinet za kontaktne leće. U čekaonici sam čekala tri sata, ali ne žalim, jer se moje strpljenje višestruko isplatilo. Kad je konačno došao red na mene, ušla sam u ordinaciju i rekla: "Želim nositi kontaktne leće!" Sestra i liječnik su se nasmijali i prionuli poslu. Najprije sam sestri dala sve podatke o sebi i povijest moje očne bolesti - kratkovidnosti. Pitala me i za moje navike - čitanje, bavljenje sportom i slične stvari, što mi je u početku bilo čudno. Zatim je liječnik provjerio moju dioptriju, napravio kompjutorski pregled i upotrijebio još neku "spravu" koja je pokazala zakrivljenost rožnice. Nakon toga je pregledao sve podatke koje sam prethodno dala i rekao sestri da mi stavi leće. "Ravno, otvorite oči..." i hop, leća je bila u oku. Tako brzo i jednostavno, ništa ne boli, a vidim bolje i jasnije nego s naočalama. To je to!
S parom leća koje sam dobila u kabinetu i startnim uzorkom otopine Complete otrčala sam u svoju optiku, gdje sam s receptom naručila svoje prve kontaktne leće. Da nije sve tako jednostavno, shvatila sam kad sam prema uputi liječnika prvi put trebala skinuti leće nakon osam sati nošenja. Kad si početnik, nije sve tako jednostavno. Srećom, knjižica s uputama kako staviti i skinuti leće puno mi je pomogla, kao i brošura o njihovu održavanju, puna korisnih savjeta i pravila kojih se svaki nositelj leća treba pridržavati.
Danas su mi 22 godine, nosim meke kontaktne leće već pet godina, držim se pravila o njihovoj njezi i redovitoj zamjeni, a moj vid jednako je funkcionalan kao i kod osoba koje nemaju dioptriju.
Kontaktne leće Aquavision preporučila bih uvijek svima koji imaju veću dioptriju i kojima obične dioptrijske naočale smetaju pri vožnji, bavljenju sportom i svima koji su u prilici češće nositi sunčane naočale.
|
