Lijekom protiv pretilosti - zašto i kada?
Podijeli
Studije su ukazale na debljinu kao ozbiljan zdravstveni problem i definirale je kao bolest koja je ujedno i čimbenik rizika za mnoge druge bolesti
Debljina je stanje prekomjernog nakupljanja masnog tkiva u organizmu, koje prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije danas sve više poprima epidemijske razmjere, posebice u zemljama u razvoju i postaje jedan od vodećih javno-zdravstvenih problema.
Uz nasljedne čimbenike, na pojavu pretilosti ili debljine u znatnoj mjeri utječe i način ponašanja tj. prehrambene navike i navike bavljenja fizičkim aktivnostima. Iako se ne može zanemariti utjecaj nasljeđa, znamo da naši preci najčešće nisu imali problema s debljinom, jer je hrane bilo nedovoljno, a preživljavanje je zahtijevalo mnogo fizičkog napora. Također, zadnjih petnaestak godina uočava se značajan porast debljine u dječjoj dobi što se povezuje s pojavom računala i zamjenom fizičkih igara s računalnim igricama. Prema tome, svako dobivanje na tjelesnoj težini odraz je prevladavanja kalorijskog unosa nad utroškom energije.
Još do nedavno debljinu se smatralo primarno estetskim problemom i rezultatom osobnog odabira. Međutim, velike epidemiološke studije u svijetu, koje su proučavale rizične čimbenike za bolesti srca i krvnih žila, ukazale su na debljinu kao ozbiljan zdravstveni problem i definirale je kao bolest koja je ujedno i čimbenik rizika za mnoge druge bolesti. Prekomjerna tjelesna težina nepovoljno utječe na zdravlje, a smrtnost naglo raste s porastom indeksa tjelesne mase između 27 i 40 kg/m2.
Osim što povećava smrtnost i pobolijevanje, prekomjerna tjelesna težina smanjuje funkcionalne sposobnosti pretilih osoba, utječe na smanjivanje produktivnosti na radnom mjestu i pridonosi socijalnoj i radnoj diskriminaciji. Kao najčešće pridružene bolesti uočavaju se povišeni krvni tlak, šećerna bolest, poremećaji prometa masnoća u organizmu, degenerativne promjene na mišićno-koštanom sustavu, ali i češća pojava nekih zloćudnih bolesti kao karcinom dojke i maternice u žena te karcinom debelog crijeva i prostate u muškaraca.
Problem ne nestaje sam od sebe
Iz navedenih spoznaja proizlazi da je debljina kronični problem te ga kao takvog trebamo i liječiti. To je kronična bolest poput arterijske hipertenzije ili bronhalne astme koja zahtijeva i doživotno liječenje. Debljina se liječenjem može nadzirati, ali se ne može izliječiti pa s prekidom liječenja pacijenti ponovo dobivaju na tjelesnoj težini. Inicijalno postignuti gubitak težine većinom se brzo nadoknadi, što se dijelom može tumačiti i nerazumnim iščekivanjima, kako pacijenata tako i njihovih liječnika. Gubitak težine, naime, ne mora biti velik da bi doveo do značajnih zdravstvenih koristi, tako da smanjenje tjelesne težine za 5-15% (obično 5-10 kg) od početne popravlja većinu popratnih bolesti i može produžiti život.
Energetska neravnoteža, koja dovodi do debljine, nalaže da su promjene u prehrani i povećanje tjelesne aktivnosti, odnosno potrošnje energije ključni postupci u liječenju. Smanjiti težinu nikada nije lako, a dugoročne promjene načina života zahtijevaju podršku i okoline i liječnika. Zdrava prehrana postala je danas predmet sve većeg zanimanja. Postoji veliki broj knjiga i preporuka o dijeti i mršavljenju. Sve je više suprotstavljenih teorija (npr. Fit for Life, Montignacova metoda, Atkinsova dijeta, Prehrana u Zoni i mnoge druge) - neke stavljaju težište na prevladavanje ugljikohidrata u prehrani, druge na bjelančevine, neke na posebne kombinacije namirnica, a neke na tzv. prirodne tjelesne cikluse. Međutim, u suštini se sve ipak svode na smanjenje kalorijskog unosa (oko 1000 Kcal dnevno). Usprkos svim preporukama, mršavljenje dijetama je jedno od najmanje uspješnih iskustava. Dijetu je nužno individualno prilagoditi tjelesnoj težini, dobi i zdravstvenom stanju pojedine osobe, s naglaskom na dosljednost. Brži gubitak težine postiže se u prvih tjedan dana redukcijske dijete radi naglog gubitka vode i masnog tkiva, ali kasnije se organizam prilagođava smanjenom energetskom unosu i smanjuje metabolizam u mirovanju. Za gubitak od 1 kg masnog tkiva potrebno je smanjiti energetski unos za 7.000 Kcal, odnosno ukoliko se dnevni kalorijski unos smanji za 500 Kcal kroz tjedan dana se može očekivati smanjenje tjelesne težine za 0.5 kg.
Većina kontroliranih studija pokazala je da tjelesno vježbanje u pretilih (za razliku od normalno uhranjenih osoba) nije popraćeno povećanjem energetskog unosa hranom. Redovito tjelesno vježbanje uz redukcijsku dijetu povećava gubitak tjelesne mase i tjelesne masti, a smanjuje gubitak nemasne mase (mišićnog tkiva). Naravno da ti učinci ovise o ukupnoj energetskoj potrošnji tijekom programa vježbanja pa će vježbanje imati značajne učinke na redukciju tjelesne mase i masti samo ukoliko je intenzivnije i dulje, što u pretilih osoba s popratnim bolestima često nije moguće provesti. U nepripremljenih osoba su mogući i srčano-žilni incidenti pa je opterećenje neophodno individualno prilagoditi i postupno povećavati. Međutim, iako značajniji učinci samog tjelesnog vježbanja na tjelesnu težinu najčešće izostaju, dugotrajno tjelesno vježbanje povećava iskorištavanje masnoća kao energetskog izvora.
Kada ipak farmakoterapija?
Budući da rezultati redukcijskih dijeta i tjelovježbe nisu brzi, trajni ili sukladni očekivanjima pretilih osoba, razmišlja se o mogućnosti primjene lijekova za smanjivanje tjelesne težine. Danas su u farmakoterapiji debljine odobrena i koriste se dva osnovna terapijska principa. Prvi terapijski princip temelji se na kočenju resorpcije masnoća iz hrane u crijevu, čime se smanjuje kalorijski unos. Predstavnik te grupe lijekova, odobren i u nas, je orlistat, a kao nuspojave se opisuju probavni poremećaji, najčešće masne stolice, odnosno proljevi. Drugi terapijski princip je djelovanje na centralnu regulaciju apetita i potrošnje energije. Kočenjem ponovne pohrane serotonina i noradrenalina u centralnom živčanom sustavu, u regiji hipotalamusa, smanjuje se osjećaj gladi i potreba za unosom hrane, a povećava se potrošnja energije stimulacijom kataboličkih (razgradnih) procesa u organizmu. Odobreni lijek iz ove grupe je sibutramin. Od nuspojava, koje su prolaznog karaktera, najčešće se javljaju suhoća usta, nesanica i vrtoglavice. Iako se rjeđe javljaju, tahikardija i porast krvnog tlaka mogu zahtijevati prekid liječenja.
Niti jedan drugi preparat, od onih kojima nas najčešće obasipa tisak, ne preporuča se za programe smanjenja tjelesne težine pa ni razni dodaci prehrani i biljni preparati. Naime, u tim preparatima nije poznata količina aktivnih sastojaka pa ni njihovi nepoželjni učinci, a istodobno ne postoje kliničke studije koje bi potvrdile njihove učinke i opravdale primjenu.
Moramo naglasiti i prihvatiti iskustva da su farmakoterapijska sredstva samo pomoć u liječenju debljine i ne mogu zamijeniti smanjenje kalorijskog unosa i povećanje fizičke aktivnosti, već samo olakšati nužne promjene životnih navika.
|
