Svi putovi do uspje¹ne regulacije bolesti
Za oboljele od ¹eæerne bolesti je va¾no je nauèiti ¹to vi¹e o svojoj bolesti, komplikacijama, naèinu lijeèenja i samopomoæi
Osnovni principi lijeèenja
Pravilna prehrana osoba sa ¹eæernom bole¹æu osnovni je oblik lijeèenja. Ona se bitno ne razlikuje od prehrane zdravih osoba, nego znaèi uravnote¾enu prehranu u kojoj su potrebe organizma za energijom, vitaminima i mineralima sadr¾ane u obrocima tijekom èitavog dana. Osnovni princip pravilne prehrane je priprema hrane i raspored u vi¹e obroka tijekom dana. To ne znaèi veæu kolièinu hrane, nego èe¹æe uzimanje manjih obroka, u pravilnim razmacima. Tri su veæa obroka tijekom dana (zajutrak, ruèak i veèera), a doruèak, u¾ina i noæni obrok su mali obroci koji ne optereæuju gu¹teraèu za luèenje inzulina, a bolesnik izmeðu obroka ne osjeæa glad (i jedna jabuka je obrok!). Preporuèa se da u ukupnom dnevnom unosu ugljikohidrata bude 55-60%, bjelanèevina 10-20%, a masnoæa do 30% (od toga zasiæenih 10%, a nezasiæenih 20%). Vitamini, minerali i voda neophodni su za normalan ¾ivot i rad stanica tijela, ali nemaju energetsku vrijednost. Prema tjelesnoj te¾ini i visini (ITM - indeks tjelesne mase - visina/te¾ina2), svakom se bolesniku izraèuna njegova dnevna energetska potreba. Optimalan ITM za ¾ene je 22, a za mu¹karce 23. Ako je tjelesna te¾ina iznad 25 ITM, radi se o pretiloj osobi pa je potrebno smanjiti energetski unos, a ako je ispod 20 potrebno je poveæati unos kalorija. ITM veæi od 30 je bolest koju je potrebno lijeèiti.
Edukacija - Za oboljele od ¹eæerne bolesti izuzetno je va¾na edukacija tj. nauèiti ¹to vi¹e podataka o bolesti, njenim komplikacijama, naèinu lijeèenja i samo-pomoæi. Treba savladati vje¹tine i u trenucima lo¹eg opæeg stanja znati kako si sam pomoæi. Osoba sa ¹eæernom bole¹æu mora imati dva lijeènika, s tim da je jedan od njih i on sam. Poznavajuæi svoja prava, ali i obveze kao osobe sa ¹eæernom bole¹æu, moguæe je odr¾ati dobro zdravlje. Èesto je puta potrebno promijeniti navike ili naèin ¾ivota, vi¹e pa¾nje posvetiti sebi i svom organizmu i poku¹ati se sa¾ivjeti s pojmom kroniène bolesti koja oboljelog prati do kraja ¾ivota.
Samokontrola u osoba sa ¹eæernom bole¹æu je briga o vlastitom tijelu. Zato je potrebno:
- pridr¾avati se uputa o pravilnoj prehrani
- provoditi tjelesnu aktivnost
- kontrolirati tjelesnu te¾inu
- mjeriti krvni tlak
- provoditi redovno higijenu tijela i
- kontrolirati razinu glukoze, a u bolesnika s te¾im oblikom bolesti i acetona u krvi i mokraæi.
Samokontrola glukoze u krvi i mokraæi jednostavan je naèin kojim osoba sa ¹eæernom bole¹æu mo¾e sama u svako doba provjeriti stanje regulacije ¹eæerne bolesti: iz kapi krvi u roku od pola minute saznaje razinu glukoze u krvi; iz uzorka mokraæe pomoæu trake odreðuje kolièinu glukoze ili prisutnost acetona koji su se izluèili od prethodnog mokrenja. Prema dobivenim rezultatima, a na temelju znanja i iskustva u lijeèenju svoje bolesti, osoba sa ¹eæernom bole¹æu sama odreðuje potrebnu dozu lijeka (inzulina ili tableta), kolièinu hrane koju æe uzeti, vrijeme obroka i tjelesnu aktivnost. Dobro educirani bolesnik provodi samokontrolu vi¹e puta dnevno, samostalno vodi dnevnik samokontrole i prilagoðava lijeèenje, a prilikom svake lijeènièke kontrole sa svojim lijeènikom i medicinskom sestrom raspravlja rezultate i svoje postupke. Samo na taj naèin moguæe je postiæi dobru regulaciju ¹eæerne bolesti, odnosno odr¾ati dobro zdravlje i do¾ivjeti kvalitetnu i duboku starost.
MediSense Optium - aparat za mjerenje glukoze u krvi
 Promjene razine glukoze i inzulina (porast i pad) nakon svakog obroka.
Tjelesna aktivnost za bolju regulaciju bolesti - Zbog kontrakcije mi¹iæa i ubrzane cirkulacije, otpornost za glukozu na stanicama tijela se smanjuje pa glukoza lak¹e ulazi u stanice gdje br¾e izgara i stvara potrebnu energiju. Kao i pravilna prehrana, i tjelesna aktivnost je potrebna i dobra za sve, bez obzira na postojeæu bolest ili komplikacije. Osim ¹to izuzetno dobro djeluje na utro¹ak energije i odr¾avanje dobre kondicije i lijepog izgleda, pozitivno djeluje na opæe fizièko i psihièko stanje svakog pojedinca. U stvari, tjelesna aktivnost bi trebala biti zadovoljstvo, a ne prisila. Ako netko ne ¾eli aerobik mo¾e vje¾bati hodajuæi stepenicama umjesto kori¹tenja dizala, brzim hodom otiæi na posao umjesto voziti se automobilom ili na veèer pro¹etati umjesto gledati TV.
Ako osnovni principi lijeèenja zaka¾u...
Prema svjetskim uputama, danas je poznato da za¹titu od nastajanja kasnih komplikacija ¹eæerne bolesti mo¾e pru¾iti jedino razina glukoze u krvi manja od 9 mmol/L u bilo koje doba dana (prije ili poslije obroka). Ako lijeèenjem ¹eæerne bolesti osnovnim principima (dijetalna prehrana, kontrolirana tjelovje¾ba, edukacija i samokontrola) nije moguæe postiæi zadovoljavajuæu regulaciju glikemije (razine glukoze u krvi), nu¾no je u lijeèenje uvesti tablete - oralne hipoglikemizantne lijekove koji sni¾avaju glukozu u krvi. Treba naglasiti da osobe koje imaju prekomjernu tjelesnu te¾inu i ¹eæernu bolest prije svega treba poku¹ati privoljeti na smanjenje tjelesne te¾ine. Uvoðenje lijekova u svakodnevno lijeèenje pretilih osoba sa ¹eæernom bole¹æu nu¾ni je izlaz kako bi se bolesnika za¹titilo od moguæeg nastanka kasnih komplikacija, ali time se ujedno podupire neuspjeh i/ili nevoljkost bolesnika da smanji prekomjernu tjelesnu te¾inu. Trenutak za odreðivanje smjernica lijeèenja bio bi tek pri uspostavljanju standardne tjelesne te¾ine. Meðutim, u tom sluèaju veliki broj pretilih osoba sa ¹eæernom bole¹æu ne bi vi¹e bolovao od ¹eæerne bolesti. Opæe je prihvaæeno pravilo da je u pretilih bolesnika razlog nastajanja ¹eæerne bolesti poveæanje otpora povr¹ine stanice za ulazak glukoze u stanicu, za razliku od mr¹avih osoba sa ¹eæernom bole¹æu u kojih postoji stvarni manjak inzulina. U svakom sluèaju, plan poèetka lijeèenja treba odrediti prema tjelesnoj te¾ini i pojedinaènim moguænostima bolesnika.
Terapija tabletama
Za skupinu osoba sa ¹eæernom bole¹æu uredne tjelesne te¾ine, lijeèenje uglavnom treba zapoèeti peroralnim lijekovima (tabletama) koji poveæavaju kolièinu inzulina u krvi ili odmah zapoèeti lijeèenje inzulinom. U pretilih osoba sa ¹eæernom bole¹æu, u kojih lijeèenjem osnovnim principima (dijetalna prehrana, tjelovje¾ba, edukacija i redovita samokontrola) nije postignuta razina glukoze u krvi ispod 9,0 mmol/L u bilo koje doba dana, lijeèenje treba provesti prema te¾ini oboljenja i to kori¹tenjem lijekova za:
- smanjenje apetita
- smanjenje ulaska energije u tijelo
- smanjenje ulaska glukoze iz probavila u krv
- smanjenje ulaska glukoze iz jetre u krv
- poveæanje ulaska glukoze u stanice smanjivanjem otpora u membrani stanice
- poveæanje ulaska glukoze u stanice poveæanjem kolièine inzulina
- imitiranje djelovanja inzulina u stanici.
Veliki broj peroralnih lijekova koji se koriste u lijeèenju osoba sa ¹eæernom bole¹æu zapravo je nadomjestak neuspje¹nog lijeèenja osnovnim principima. Ako pretilost traje dulje, lijeèenje peroralnim lijekovima mo¾e dovesti do iscrpljivanja otoèiæa gu¹teraèe s ranijom potrebom poèetka lijeèenja inzulinom.
Terapija inzulinom
Vrste inzulina

Lijeèenje ¹eæerne bolesti inzulinom potrebno je u svih bolesnika s tipom 1 ¹eæerne bolesti (bolesnici u kojih je bolest otkrivena zbog propadanja stanica koje proizvode inzulin) i nestajanjem inuzulina iz tijela, kao i u osoba u kojih lijeèenje osnovnim principima uz usporednu primjenu peroralnih lijekova nije bilo uspje¹no. Ovakav naèin lijeèenja je izuzetno dinamièan proces koji mo¾emo razumjeti jedino ako opi¹emo funkciju beta stanica Langerhansovih otoèiæa dok jo¹ ¹eæerna bolest ne postoji. Sve dok beta stanice uredno stvaraju i luèe inzulin, inzulina uvijek ima toèno onoliko koliko ga u tom trenutku treba. Svakih nekoliko minuta beta stanica "utvrdi" raste li ili pada glukoza u krvi pa se prema tome inzulin izluèuje u krv. U svakodnevnom ¾ivotu primjer bi se mogao potra¾iti u vo¾nji aviona u kojem je ukljuèen automatski pilot - promatrajuæi odreðene pokazatelje promjena, automatski pilot neprestano popravlja smjer. Isto radi i beta stanica - analizirajuæi razinu glukoze u krvi poveæava ili smanjuje izluèivanje inzulina u krv. Kada iz nekog razloga beta stanica prestane uredno raditi, ¹eæernu bolest je moguæe lijeèiti inzulinom jedino tako da u potpunosti imitiramo rad beta stanice. To znaèi provoditi kontrolu glukoze u krvi (u nestabilnih bolesnika povremeno i acetona u krvi) ¹to je moguæe èe¹æe, jer voziti avion bez automatskog pilota moguæe je jedino ako gledamo kuda vozimo. Uz odgovarajuæe znanje nu¾no je osobno upravljati takvim vozilom. Zato u lijeèenju ¹eæerne bolesti inzulinom uspje¹nost lijeèenja ovisi o tome koliko dobro znamo voziti vozilo i gledamo li kuda vozimo, ali i o tome koje su osobine vozila koje vozimo. I dok nam je za vo¾nju potpuno razumljivo da ne mo¾emo voziti zavezanih oèiju, osobe koje boluju od ¹eæerne bolesti ne razumiju za¹to je u lijeèenju ¹eæerne bolesti potrebna tako èesta samokontrola glukoze u krvi. Samo osobe sa ¹eæernom bole¹æu koje gledaju kuda voze (èesto provode samokontrolu glukoze u krvi), koje znaju kako se vozi (educirani su o osobinama inzulina i njegovoj primjeni) i zajedno sa svojim lijeènikom (instruktorom) znaju izabrati pravu vrstu inzulina i naèin primjene, mogu uspje¹no lijeèiti ¹eæernu bolest. Postoje razlièite vrste inzulina, koje se meðusobno razlikuju prema:
- poèetku djelovanju - nu¾no zbog usklaðivanja s prvim obrokom hrane poslije injekcije inzulina (inzulin smanjuje, a hrana povisuje glukozu u krvi)
- jaèini djelovanja - opasnost od preniskih vrijednosti glukoze, posebno pri tjelovje¾bi
- du¾ini tj. kraju djelovanja - treba znati kada primijeniti sljedeæu injekciju inzulina.
 Ukupna pojavnost ¹eæerne bolesti tip 2 prema starosnoj dobi (nedijagnosticirani i dijagnosticirani sluèajevi)
 Porast broja oboljelih od ¹eæerne bolesti tip 1 i tip 2
Ponovno je potrebno istaknuti razliku izmeðu osoba koje boluju od ¹eæerne bolesti, a imaju prekomjernu tjelesnu te¾inu ili su mr¹ave. U pretilih osoba u tijelu najèe¹æe postoji inzulin, ali ga nema dovoljno pa se u takvih bolesnika daje prednost inzulinima izuzetno dugog, dugog i srednje dugog djelovanja. U bolesnika sa standardnom tjelesnom te¾inom ili mr¹avih bolesnika, uzrok ¹eæerne bolesti je najèe¹æe stvarni nedostatak inzulina u tijelu. Zato je nu¾no zapoèeti lijeèenje tzv. intenziviranom primjenom inzulina, ¹to znaèi primjenom jedne ili vi¹e injekcija dugodjelujuæeg ili ultradugodjelujuæeg inzulina, koja æe odr¾ati zadovoljavajuæu razinu glukoze u krvi izmeðu obroka tijekom 24 sata te kratkodjelujuæeg ili ultrakratkodjelujuæeg inzulina koji treba primijeniti toliko puta dnevno koliko to zahtijeva samokontrola glukoze u krvi, u principu najmanje tri puta dnevno i to prije tri glavna obroka tijekom dana.
Inzulinski analozi - Da bi se postiglo zadovoljavajuæe imitiranje rada beta stanica, u lijeèenju se dugo vremena tra¾io inzulin koji bi poèeo djelovati vrlo brzo poslije injiciranja pod ko¾u tj. da bi se hipoglikemijsko djelovanje inzulina moglo zadovoljavajuæe uskladiti sa hiperglikemijskim procesom koji nastaje poslije uzimanja obroka. S obzirom da se inzulin, kada se dobije u èistom obliku, skuplja u skupine po 6 molekula njegovo djelovanje pod ko¾om ne mo¾e biti dovoljno brzo. Inzulinski analozi (humalog i aspart inzulini) napravljeni su mijenjanjem inzulinske molekule, pri èemu spajanje inzulina u skupine nije izra¾eno pa djeluje znaèajno ranije. U usporedbi sa klasiènim kratkodjelujuæim inzulinom koji se mora injicirati 30-45 minuta prije obroka, ultrakratkodjelujuæi inzulin se mo¾e injicirati neposredno prije obroka, a u nekim stanjima i poslije obroka bez znaèajnog pogor¹anja regulacije glikemije. Naime, kontinuirana razina inzulina, za redovitu izmjenu tvari izmeðu ugljikohidratnih, masnih i bjelanèevinastih sastojaka, nu¾na je i izmeðu obroka. To je inzulin koji ne bi smio imati vrijeme maksimalnog djelovanja zbog moguæih hipoglikemija, a morao bi trajati barem 24 sata. Na ¾alost, sve standardne forme inzulinskih pripravaka nisu omoguæavale takvo djelovanje. Zbog toga je napravljena transformacija inzulinske molekule èime je dobiven preparat glargin, koji djeluje 24 sata i nema vr¹nog djelovanja. Taj inzulinski analog registriran je i u Hrvatskoj, ali jo¹ uvijek nije na listi HZZO-a, gdje ga se uskoro oèekuje za kori¹tenje bolesnicima koji usprkos intenziviranom lijeèenju nisu u moguænosti zadovoljavajuæe regulirati glikemiju.
|