Javno zdravstvo

Vodni sustavi - moguća legla legionele

Da bi vodeni aerosol postao zarazan, legionele se moraju razmnožiti u vodi; najčešće u sustavima za zagrijavanje vode

Epidemija upale pluća od koje se 1976. godine razboljelo više od 200 gostiju jednog hotela u Philadelphiji (SAD) sa 29 smrtnih ishoda bolesti, bila je dramatična najava nove, do tada nepoznate bolesti. Bolest se pojavila za vrijeme održavanja konferencije američkih veterana (legionara) iz Drugoga svjetskog rata te je po njima dobila naziv legionarska bolest. Uzročnik je izoliran 1977. i nazvan Legionella pneumophila. Epidemiološkim istraživanjem utvrđeno je da su i neke prijašnje epidemije upale pluća bile izazvane ovim uzročnikom.

Vodene bakterije

Uzročnik Legionella pneumophila pripada rodu Legionellaceae, koji ima više od 40 vrsta i više od 60 seroskupina. Do danas je otkriveno 14 seroskupina L. pneumophila, s tim da se većina legioneloza veže uz seroskupine 1, 4 i 6.
Legionele žive u jezerima, tokovima rijeka, barama i vlažnom tlu. Kako su život legionela, izvor infekcije i put prijenosa vezani uz vodu, legionele se nazivaju vodene bakterije. U prirodnim vodnim sustavima broj legionela je mali i ne izazivaju bolest. Međutim, legionele mogu kolonizirati (naseliti) sisteme i uređaje koji koriste vodu, kao što su vodovodi, rezervoari i tornjevi te uređaji za zagrijavanje, hlađenje i ovlaživanje zraka.

Što pogoduje rastu i razmnožavanju

Da bi vodeni aerosol postao zarazan za ljude, legionele se moraju razmnožiti u vodi. Njihovu rastu i razmnožavanju pogoduju različiti čimbenici, kao što su temperatura vode od 20 do 40˚ C, hidranti i slijepi završeci u vodovodnoj mreži, dulji zastoj vode, korozija cijevi, stvaranje mulja i slično.
Najčešći razlog razmnožavanja legionela u vodi su sustavi za zagrijavanje vode. Zbog toga u sustavima vode, hladna voda treba biti doista hladna, temperatura vode na slavinama ne bi smjela prelaziti 20˚ C, a temperatura tople vode trebala bi biti iznad 50˚ C.

Skrivene u vodenom aerosolu

Ljudi se zaraze udišući vodeni aerosol u kojem se nalaze legionele. Aerosol se stvara na slavinama i tuševima, u okolini vodenog tornja, iznad bazena s pjenom, u ovlaživačima zraka...
Do zaraze može doći i pri boravku ljudi u blizini vodenog tornja ili putem sistema za kondicioniranje zraka, odnosno sistema za komprimirani zrak ako je u sistem zrakolovaka (mjesto uzimanja zraka) ušao infekciozni aerosol iz obližnjeg vodenog tornja ili je kontaminirana voda ovlaživača zraka.

Posebna pogodnost za razmnožavanje legionela postoji u vodoopskrbnim sustavima u objektima koji rade samo sezonski. U slučaju epidemijske pojave bolesti, ona je često vezana uz turiste, boravak u hotelima, boravak u velikim poslovnim zgradama ili bolnicama. Pojedinačni slučajevi bolesti mnogo su češći, ali se teže otkrivaju.
Češće se obolijeva tijekom toplijih mjeseci, kad su uvjeti za razmnožavanje legionela povoljniji i kad je češća izloženost ljudi vodenom aerosolu.

Populacija pod povećanim rizikom

Oboljeti od legioneloze mogu sve osobe izložene zaraznom vodenom aerosolu. Ipak, češće obolijevaju starije osobe, kronični bolesnici i osobe s oslabljenim imunosnim sustavom. Čimbenici koji pogoduju obolijevanju, odnosno povećavaju rizik su pušenje i alkoholizam. Muškarci obolijevaju oko tri puta češće nego žene.

Moguća dva tipa

S obzirom na ekspresiju bolesti, razlikuju se dva tipa oboljenja.

Pontiac fever - Pontijačna vrućica, blaži oblik legioneloze, akutna je febrilna bolest nalik gripi. Inkubacija (vrijeme od trenutka izloženosti patogenom mikroorganizmu do pojave prvih simptoma) je kratka i iznosi od nekoliko sati do dva dana. Javljaju se glavobolja, povišena tjelesna temperatura, umor i bolovi u mišićima. Bolest spontano prolazi bez terapije. Javlja se uglavnom epidemijski i zahvaća veliki postotak izloženih osoba.

Legionarska bolest - Teži oblik legioneloze. Inkubacija traje od dva do deset dana. Bolest počinje naglo, s visokom tjelesnom temperaturom, zimicom i tresavicom. Prisutni su i drugi simptomi - jaka glavobolja, bolovi u mišićima i zglobovima te opća slabost, a mogu se pojaviti i povraćanje i proljev. Ponekad se javljaju i znakovi zahvaćenosti središnjeg živčanog sustava, kao što su pospanost i uznemirenost te oštećenje jetre i bubrega. Nakon nekoliko dana javlja se suh i nadražajan kašalj. Na rentgenskoj snimci pluća otkriva se pneumonija (upala pluća). Mogu se javiti i brojne komplikacije. Smrtnost u općoj populaciji iznosi oko pet posto, a u imunokompromitiranih osoba oko 15 posto.

Specifična dijagnostika

Dijagnoza se postavlja na temelju simptoma bolesti, laboratorijskih pretraga i rentgenskog nalaza. Za postavljanje točne dijagnoze legionarske bolesti koriste se specifični laboratorijski testovi i moderne molekularne tehnike, kojima se mogu dokazati antigeni ili sama bakterija u respiratornom sekretu i mokraći, kao i specifična protutijela u serumu.

Bolje je prevenirati...

U liječenju legionarske bolesti važno je što prije primijeniti specifičnu terapiju antibioticima jer kasna primjena odgovarajućeg antibiotika može rezultirati lošom prognozom.

Kako do sada nije zabilježen prijenos bolesti s čovjeka, u slučaju pojave legioneloze nije potrebna izolacija bolesnika.

Kao i u mogim drugim slučajevima, i u ovom je prevencija od velike važnosti. Ako znamo da je izvor infekcije kontaminirani vodeni aerosol, onda se i preventivna mjera sama po sebi nameće. Drugim riječima, da bi se spriječila pojava legionarske bolesti potrebno je redovito tehničko održavanje različitih vodoopskrbnih uređaja (sustavi za zagrijavanje vode, spremnici za toplu vodu i sl.) i mikrobiološka kontrola vode na prisutnost legionela, što se posebno odnosi na bolnice, hotele i poslovne zgrade, kao i održavanje temperature hladne vode ispod 20˚ C, odnosno tople vode iznad 50˚ C.