Tema broja: Upala dišnih putova u dječjoj dobi

Što bi mama i tata trebali znati

Podijeli

Autori:
prof. dr. sc. Josip Grgurić, spec. pedijatar / subspec. za dječju gastroenterologiju i prehranu
mr. sc. Vilka Hrešić-Kršulović, dr. med., spec. pedijatar
prof. dr. sc. Željka Reiner-Banovac, dr. med., spec. pedijatar
objavljeno u broju 27 (12/02)

Što bi mama i tata trebali znati

Neobično je važna dobra suradnja roditelja i liječnika, jer će samo zajedničkim naporima brže doći do ozdravljenja

Poznato je da su akutne bolesti dišnih putova i pluća najčešće bolesti zbog kojih roditelji traže savjet liječnika. Često je riječ o bolestima gdje roditelji mogu sami pomoći djetetu ako posjeduju najnužnija znanja kako da to čine. Nažalost, u Hrvatskoj nedavno provedeno veliko ispitivanje o znanju i stavovima roditelja o najčešćim zdravstvenim problemima djece pokazalo je da većina roditelja nije upućena u suvremenu pomoć kod upalnih bolesti dišnog sustava. Upravo prema tom cilju - promicanju zdravstvene kulture roditelja - usmjerena je i knjižica "Upale dišnih putova i pluća" i cjelokupni program koji se realizira zahvaljujući pomoći UNICEF-ova Ureda za Republiku Hrvatsku.
Ako se bolesno dijete njeguje kod kuće, roditelj treba paziti na prehranu, povišenu temperaturu te na znakove bolesti, odnosno pogoršanja.

Prehrana

  • Hraniti dijete za vrijeme bolesti kako bi se izbjegao gubitak na težini.
  • Povećati količinu tekućine da se izbjegne isušenje (dehidracija), osobito pri povišenoj temperaturi.
  • Očistiti nos ako ometa hranjenje, osobito djetetu na prsima.
  • Povećati količinu hrane nakon bolesti.
  • Pojačati prehranu na prsima tj. češće dojiti.

Tjelesna temperatura

Mjerenje - Dijete može biti vruće na opip, ali roditelj mora uvijek izmjeriti temperaturu. Može se mjeriti na čelu ili ruci trakom ili, što je svakako bolje i točnije, toplomjerom. U dojenčadi i male djece temperatura se mjeri toplomjerom u debelom crijevu (čmaru), a u veće djece pod rukom (u pazuhu). Rjeđe se mjeri pod jezikom.
Smatra se da je normalna temperatura 36-37.5°C, srednje visoka
38-39°C, a visoka iznad 39°C (rektalno, u čmaru). Subnormalna temperatura (hipotermija) je ispod 36°C, a može biti znak vrlo teškog stanja djeteta. Temperatura mjerena u pazuhu inače je niža za oko 0.5°C od rektalno izmjerene temperature.
Postupak pri visokoj temperaturi  (39°C i više) zahtijeva:

  • sniziti temperaturu lijekovima - paracetamol ili fizikalnim mjerama - povećati unos tekućine tako da djetetu treba učestalo nuditi bilo kakvu tekućinu
  • primijeniti obloge od odstajale vode,
  • kupke u mlakoj vodi,
  • razodjenuti dijete.

Povišena temperatura sama po sebi nije razlog za davanje antibiotika (osim kod dojenčeta mlađeg od 2 mjeseca), što određuje liječnik.

Znakovi bolesti

UPUTE ZA KUĆNU NJEGU DJECE OD 2 MJESECA DO 5 GODINA

Hrani dijete
- hrani dijete tijekom bolesti
- povečaj prehranu nakon bolesti
- čisti nos ako ometa hranjenje

Povisi količinu tekučine
- često ponudi djetetu tekućinu
- pojačaj prehranu na prsima (češće doji)

Ublaži kašalj prikladnim lijekovima

Najvažnije
Pazi na sljedeće znakove i javi se odmah liječniku ako
:
- disanje postane otežano
- se disanje ubrza
- dijete ne može piti
- dijete izgleda bolesno
Ovakvo dijete može imati upalu pluća

Roditelj treba promatrati i uočiti znakove bolesti. Osim na povišenu temperaturu valja obratiti pozornost na ostale postojeće znakove bolesti:
Kašalj - Roditelj mora obratiti pozornost na vrstu kašlja tj. radi li se o suhom, podražajnom, napornom kašlju koji muči dijete i zbog toga je ono nemirno ili je kašalj vlažan i dijete guta ili iskašljava ispljuvak (koji može biti i gnojan). Zbog jakog podražajnog kašlja, ako je to potrebno, može po preporuci liječnika dobiti sljez za smirivanje kašlja ili za bolje iskašljavanje. Roditelj može sam dati djetetu tople napitke s medom, npr. sljezov čaj ili čaj od trputca.
Ako se javi grub dubok kašalj poput laveža psa, mora se misliti na upalu grla ili dušnika. Ako takav kašalj nastane naglo iz punog zdravlja valja dijete odmah odvesti liječniku, jer se može raditi ili o naglo nastaloj teškoj upali grla ili o udahnutom stranom tijelu. To strano tijelo može biti organske prirode (zrno graška, graha, kukuruza ili djelić oraha, voćne koštice i sl.) ili neorganske prirode (čavlić, komadić plastične igračke itd.).
Bol u ždrijelu i/ili uhu - Ako dijete osjeća suhoću i bol u ždrijelu, treba češće piti tekućinu, najbolje mlaki biljni čaj, ali može i vodu, voćne sokove, juhice i slično. Ako dijete jako boli uho, može se i prije liječničkog pregleda bol ublažiti sirupom paracetamol. Zabranjeno je kapati u uho toplo ulje i sl. zbog mogućnosti prodora bubnjića, što čini dodatnu komplikaciju. Dopušteno je kapati samo one kapi koje je liječnik propisao. To vrijedi i za kapi koje se u slučaju potrebe kapaju u nos.
Disanje - Normalno disanje u djece u mirovanju (snu) od rođenja do 2. mjeseca iznosi 50-60/minuti, u dojenčadi oko 40/minuti, u predškolskoj dobi 30, a u školske djece 20/minuti. Brzina disanja se može mjeriti promatranjem podizanja prsnog koša ili micanja smotuljka vatice kraj nosa, uz istodobnu kontrolu vremena putem kazaljke na satu tijekom 1 minute.
Ubrzano disanje može nastati prilikom uzbuđenja (strah), nakon trčanja, uz povišenje tjelesne temperature, ali i kao znak ozbiljne bolesti dišnog sustava uz smanjenu opskrbu pluća kisikom (hipoksija).
Otežano disanje nastaje kod bolesti dišnih organa, a očituje se uvlačenjem donjeg dijela prsnog koša, međurebrenih prostora, područja žličice, jamice ispod vrata i natključnih jama pri udisanju. Usto se može javiti širenje nosnica, klimanje glavicom i stenjanje prilikom udisanja. To su sve znakovi uporabe pomoćnih mišića za disanje zbog upalnih promjena dišnih putova i pluća. U bolestima gornjih i gornjeg dijela donjih dišnih putova dolazi do otežanog disanja pri udisanju. Kod infekcija ili drugih bolesti donjih dišnih putova dolazi do otežanog prolaska zraka kroz dišne putove pri izdisaju.
Pri disanju se mogu čuti razni zvukovi - pri udisanju glasni hrapavi zvuk niske frekvencije poput struganja ili hripanja koji se naziva stridor; pri izdisaju se može čuti visokofrekventno zviždanje - vizing. I ovi zvukovi upućuju na mjesto dišnih putova koje je zahvaćeno upalnim promjenama.

Mjerenje pulsa (bila) - Roditelj može pratiti otkucaje dječjeg srca s pomoću mjerenja pulsa (bila). Puls se obično mjeri na unutarnjoj strani podlaktice, dolje gdje je žila kucavica prislonjena uz palčanu kost. U manje djece može se mjeriti na sredini vanjske strane vrata ili na sljepoočici. Pri tome valja znati normalne vrijednosti. Tako je u novorođenačkoj dobi prosječni broj otkucaja bila 120-140/minuti, u dojenačkoj dobi 100-120, u djece predškolske dobi 80-100, a u školskoj dobi 60-90/minuti. Do ubrzanja pulsa može doći zbog uzbuđenja. U bolestima dišnih putova, osobito ako dijete ima jako povišenu temperaturu, osim ubrzanog disanja dolazi i do pojačanog rada srca, što se očituje ubrzanjem pulsa. Loš je znak ako dijete uz visoku temperaturu ima mali broj otkucaja bila.
Boja kože - Ne zabrinite se ako je dijete pri povišenoj temperaturi žarko crveno u licu. Znak teške bolesti je izrazito blijeda ili sivkasta boja kože. Pri slaboj opskrbi kisikom u teškim bolestima dišnih putova i pluća dijete može imati plavkaste usnice i okrajine ili čak plavkastu boju kože cijelog tijela. Svi ti znakovi zahtijevaju hitan liječnički pregled.
Grčevi (konvulzije) - U neke djece mogu se pri visokoj temperaturi, ali i bez povišenja temperature u teškim bolestima, javiti grčeviti trzajevi u rukama i nogama. Tada je dijete obično bez svijesti, ukočena pogleda, katkad s pjenicom na ustima. Grčevi zbog visoke temperature najčešće sami prestaju nakon nekoliko minuta. Stoga valja dijete razodjenuti i fizikalnim mjerama pokušati sniziti temperaturu. Bez obzira na to jesu li grčevi sami prestali ili ne potreban je hitan liječnički pregled.

Znakovi bolesti i pogoršanja
- Znakovi bolesti
- kašalj
- bol u ždrijelu i/ili uhu
- ubrzano i/ili otežano disanje
- ubrzano bilo (puls)
- bljedilo ili sivilo djeteta
- plavičaste usne ili koža
- hladne okrajine uz visoku temperaturu
- grčevi (konvulzije)

Znakovi pogoršanja bolesti i općeg stanja
- otežano i/ili ubrzano disanje
- odbijanje hrane ili tekućine
- jaki nemir djeteta
- pospanost (somnolencija - sanjivost)
- teže se budi
- nije pri svijesti
- trese se, odnosno ima grčevite trzaje rukama i nogama
- ukočen pogled

Oprez u slučaju znakova pogoršanja

Ako se radi o djetetu koje je već prije liječnik pregledao i uputio u kućnu njegu, valja se ravnati prema svim dobivenim uputama. Treba međutim uočiti svaki znak pogoršanja bolesti, jer to onda zahtijeva ponovni liječnički pregled.
Za dijete koje kašlje zbog bilo koje bolesti dišnih putova ili ima povišenu temperaturu, znakovi pogoršanja su kada dijete počne otežano i/ili ubrzano ili čujno disati, ne može jesti, ali ni piti tekućinu, povraća i opće stanje se pogorša. Znakovi pogoršanja općeg stanja su nemogućnost uzimanja hrane i pića, povraćanje, promjena boje kože, porast temperature, klonulost i sanjivost ili jaki plač i nemir djeteta kao i svi stupnjevi pomućenja svijesti. To nalaže ponovni hitni liječnički pregled.

Opće smjernice

Valja naglasiti neke opće smjernice. Ako je dijete dobilo lijekove, što vrijedi osobito za antibiotike, ali i drugo, treba ih davati prema uputi liječnika u stalnim vremenskim razmacima kako bi zaista mogli dobro djelovati. Ako dijete ima i dalje povišenu temperaturu, ali su znakovi bolesti manje izraženi i opće stanje se popravlja, to nije razlog za prestanak ili promjenu terapije. Roditelj se uvijek mora držati pravila da ne daje sam, proizvoljno bez savjeta i preporuke liječnika nikakve lijekove, a osobito ne antibiotike. Djetetu treba češće nuditi tekućinu, jer su zbog temperature i infekcije dišnog sustava i potrebe veće. Ako se radi o dojenčetu, mora popiti 1.5 dl tekućine na svaki kilogram tjelesne težine na dan, a kasnije do 2. godine
1 dl/kg, dok za veću djecu vrijedi dnevna količina tekućine od oko 2L. Ako dijete ne pije dovoljno tekućine, može doći do isušenja, na što upućuju suhe ispucane usnice, suhi obloženi jezik te slabija elastičnost kože. Jasno je da sve ovo može pogoršati opće stanje djeteta.
Neobično je važna dobra suradnja roditelja i liječnika, jer će samo zajedničkim naporima brže doći do ozdravljenja.