Interna medicina

Temelj zdrave probave 1. dio

Podijeli

Autor:
doc. dr. sc. Marinko Marušić, dr. med., spec. internist - gastroenterolog,
objavljeno u broju 88 (03/13)

Temelj zdrave probave 1. dio

Enzimi sudjeluju u svim fazama probavnog procesa - omogućuju probavu hrane i prenošenje hranjivih sastojaka do svih stanica

Enzimi su velike biološke molekule koje kataliziraju (ubrzavaju) različite reakcije u organizmu. Većina od 5000 dosad poznatih enzima u ljudskom tijelu po kemijskom su sastavu proteini, s tim da je svaki pojedini enzim odgovoran za specifični supstrat i djeluje na specifične reakcije. Enzimi se dijele u tri velike skupine: metabolički, prehrambeni i probavni.

Metabolički enzimi - najbrojniji su i sudjeluju u svim tjelesnim procesima (disanje, govor, kretanje, razmišljanje, ponašanje, održavanje imunosnog sustava). Svaki organ, tkivo i stanica u ljudskom organizmu ovisan je o reakcijama koje kataliziraju metabolički enzimi. Bez njih stanice ne bi mogle preživjeti, a život kao takav ne bi postojao.

Prehrambeni enzimi - čine drugu skupinu enzima, koji su u velikim količinama prisutni u sirovim namirnicama i započinju proces probave u ustima i želucu. Enzimi u sirovoj hrani, posebice u sirovim fermentiranim namirnicama, pomažu proces probave i smanjuju potrebu tijela za proizvodnjom probavnih enzima. No, valja imati na umu da su enzimi iz sirove hrane dovoljni samo za probavu određene namirnice, i ne skladište se u organizmu, ali i da toplinskom obradom namirnica većina enzima biva uništena.

ZAŠTO SU NAM ENZIMI BITNI...
- potrebni su za odvijanje kemijskih reakcija - kataliziraju ih (ubrzavaju)
- nužni su za razgradnju hrane
- uništavaju se termičkom obradom hrane
- mogu spriječiti truljenje djelomično probavljenih proteina, neželjenu fermentaciju ugljikohidrata i kvarenje masti u probavnom sustavu
- oni proizvedeni iz biljnih supstrata (plant based) su najučinkovitiji; postaju aktivni neposredno nakon unošenja u organizamU sljedećem broju: Bolesti uzrokovane nedostatkom probavnih enzima

Probavni enzimi - čine treću veliku skupina enzima, kojih ima oko 20. Sudjeluju u svim fazama probavnog procesa i omogućuju probavu unesene hrane i prenošenje njezinih hranjivih sastojaka putem krvi do svih stanica organizma. Većina probavnih enzima stvara se u gušterači i izlučuje u početni dio crijeva. Probavni enzimi uključuju proteaze za probavu proteina, lipaze za probavu masnoća i amilaze za probavu ugljikohidrata. Ljudski organizam ne proizvodi enzim celulazu, koji je potreban za razgradnju vlakana, pa ga je stoga potrebno unijeti u organizam sirovim namirnicama. Kako je neprobavljena ili nedovoljno probavljena hrana podložna procesima truljenja u probavnom sustavu, na taj se način organizmu oduzima energija i potiče razmnožavanje parazita, gljivica, bakterija i drugih mikroorganizama koji uzrokuju različite bolesti i zdravstvene tegobe (gastritis, Crohnova bolest, divertikulitis…). Neodgovarajuća aktivnost probavnih enzima može biti povezana i s razvojem drugih upalnih procesa u tijelu, kao i s pojavom određenih tegoba (herpes, migrena, kožni osip, loš zadah…).

Probava počinje u ustima

Probava hrane počinje već u usnoj šupljini razgradnjom ugljikohidrata djelovanjem enzima ptijalina iz sline. U želucu nema razgradnje ugljikohidrata, no nakon što sadržaj želuca dospije u dvanaesnik, miješa se s izlučevinama gušterače, koje sadrže velike količine amilaze, koja služi za daljnju razgradnju ugljikohidrata. Nakon potpune razgradnje, monosaharidi se kroz stijenku tankog crijeva apsorbiraju u krvotok.

Razgradnja proteina započinje u želucu, djelovanjem enzima pepsina, koji djeluje u kiselom pH mediju. Pepsin je jedini probavni enzim koji razgrađuje kolagen (sastavni dio vezivnog tkiva), tako da je nužan za probavu mesa. Nakon prijelaza sadržaja iz želuca u gornji dio tankog crijeva (dvanaesnik i jejunum), na red dolaze proteolitički enzimi gušterače (npr. tripsin i kimotripsin), koji djeluju u lužnatom okruženju. Razgradnja proteina na aminokiseline završava u tankom crijevu, iz kojeg se apsorbiraju u krvotok.

Masti u hrani nalaze se u obliku triglicerida, fosfolipida i estera kolesterola. Iako sam kolesterol ne sadrži masne kiseline, pa nije mast, nego sterol, probavlja se i apsorbira poput masti. Vrlo mali dio masti počinje se razgrađivati u ustima djelovanjem enzima lipaze iz sline. Ostatak masti probavlja se u tankom crijevu, dakle u lužnatom okruženju, djelovanjem skupine enzima pod nazivom lipaze, koje proizvode gušterača ili stanice tankog crijeva. Monogliceridi i masne kiseline ulaze u stanice epitela, odakle preko prsnog limfovoda ulaze u krvotok.

Enzimski potencijal

Četrdesetih godina 20. stoljeća dr. Edward Howell počinje proučavati koncept enzimskog potencijala, koji naknadno dobiva veliku podršku. Naime, organizam proizvodi metaboličke i probavne enzime po potrebi, s tim da je dokazano kako starenjem proizvodi sve manje količine enzima. Upravo se ta ograničena mogućnost proizvodnje enzima naziva enzimski potencijal.

Dr. Howell formulirao je i sljedeći enzimski nutricionistički aksiom: "Duljina života obrnuto je proporcionalna mjeri iscrpljenosti enzimskog potencijala organizma. Povećano uzimanje prehrambenih enzima promiče smanjenje mjere iscrpljenosti enzimskog potencijala". Drugo pravilo može se izraziti na sljedeći način: "Cjelovita hrana daje zdravlje, a hrana bogata enzimima osigurava neograničenu energiju."

Potencijal svakog od nas ovisan je o našem DNA, tj. naslijeđu. Neki ljudi imaju velik enzimski potencijal i dobrog su zdravlja, unatoč načinu života. Oni mogu jesti i piti kad žele i što žele, izbjegavati vježbanje, imati stresan posao, a i dalje su dobrog zdravlja i rijetko bolesni. S druge, pak, strane postoje osobe koje su vrlo često bolesne, unatoč tome što vode računa o svakom aspektu svoga života.

Većini ljudi potrebno je tri do deset dana za razgradnju, apsorpciju i eliminaciju svakoga pojedinog obroka. To drugim riječima znači da je organizam u konstantnom stanju probave, što iziskuje veliku potrošnju energije na proizvodnju probavnih enzima. Preopterećenost probavnih organa skraćuje životni vijek, smanjuje otpornost organizma na stres te dovodi do bolesti. Zato, kako bismo sačuvali svoj enzimski potencijal, potrebno je smanjiti potrebu za proizvodnjom probavnih enzima konzumiranjem sirovih namirnica, smanjenim unosom kalorija ili nadopunom enzima izvana. No, pritom valja voditi računa o sljedećem: koliko god je važno uključiti mnoštvo sirovih namirnica u našu prehranu, određeni nutrijenti postaju lakše dostupni za apsorpciju upravo kuhanjem, koje također neutralizira mnoge toksine koji se prirodno nalaze u biljnoj hrani. Stoga je svakodnevnu prehranu najbolje uravnotežiti na način da se u organizam u dovoljnoj količini unose i sirove i termički obrađene namirnice.

Zbog povezanosti mnogih reakcija u tijelu na način da je produkt jedne reakcije supstrat za iduću, nedostatna ili pretjerana aktivnost enzima može rezultirati genetskim poremećajem (npr. fenilketonurija).

U slijedećem broju: Bolesti uzrokovanje nedostatkom probavnih enzima


Enzimi - ključ zdravijeg življenja

Neki od vas najvjerojatnije su već na putu prema zdravijem životu, čemu svakako pridonose fizička aktivnost, pravilna prehrana i smanjena razina stresa. No, unatoč tome ipak ne postižete cilj. Možda nedostaje jedna važna karika, a to su enzimi!

Jeste li se ikada zapitali kako je moguće da ste slabog zdravlja iako pazite na prehranu i stil života? Odgovor se možda skriva u enzimskom deficitu.

Kad probava treba pomoć izvana

Probava je složen proces koji priprema hranu za apsorpciju vitamina, minerala i ostalih esencijalnih hranjivih tvari iz namirnica, koje nas održavaju zdravima i čine da se osjećamo dobro. Koliko dobro probavljamo i apsorbiramo hranu, određuje u kojoj će mjeri namirnice koje unosimo pridonijeti proizvodnji energije, imunološkoj funkciji i primjerenom rastu i obnovi stanica. No, iako mnogi ljudi nastoje hraniti se pravilno, ipak ih muče probavne smetnje, što drugim riječima znači da nešto nedostaje.

Tjelesne funkcije mogu se unaprijediti primjenom enzimskih dodataka. Dodavanje enzima koristi se kao pomoć u probavi, pri čemu se povećava razina dostupne energije i umanjuje metaboličko opterećenje. Kako bi nam enzimi pružili pravu pomoć u probavnom procesu, trebalo bi ih uzimati na početku obroka, jer tako primijenjeni pokazuju najveću učinkovitost.

Specijalist za enzime

Odnedavno je u Hrvatskoj dostupna skupina proizvoda koji u sebi sadrže probavne enzime, kako one iz osnovnih skupina - proteaze, amilaze i lipaze, tako i ostale, poput laktaze i celulaze. Proizvodi ih američka tvrtka Enzymedica specijalizirana upravo u proizvodnji različitih enzima.

U procesu proizvodnje tih proizvoda koristi se poseban patentiran Thera-blend™ proces za lipaze, proteaze, amilaze i celulaze. To znači da je svaki od navedenih enzima zapravo skupina enzima učinkovita u širokom rasponu pH vrijednosti, zbog čega bolje potiče razgradnju hrane nego svaki enzim pojedinačno.

Digest Basic™ sadrži skupinu enzima za potporu i održavanje zdrave probave svih osnovnih skupina namirnica.

Digest Gold™ pojačana je formulacija probavnih enzima, što se osobito preporučuju osobama s kroničnim probavnim tegobama, ali i onima sa zdravstvenim teškoćama koje nisu izravno povezane s probavom.

Gastro™ zbog visokih vrijednosti amilaze i alfa-galaktozidaze omogućuje bolju probavu ugljikohidrata iz mahunarki, žitarica i povrća, te tako sprječava nadutost nakon njihove konzumacije.

Lacto™ sadrži laktazu, koja olakšava probavu laktoze (nalazi se u većim koncentracijama u mlijeku i mliječnim proizvodima). Svi proizvod proizvode se u skladu sa strogim standardima dobre proizvođačke prakse, svi su 100 posto vegetarijanski/veganski, ne sadrže alergene, dodatna punila, niti boje, a svaka proizvedena serija prolazi višestruke kontrole kvalitete.