Tema broja: Psihosomatska bol

Potisnuta energija koja vodi u bolest

Dugotrajno potiskivanje misli, osjećaja ili ponašanja može dovesti dijete u rizik za tjelesne bolesti, jer energiju osjećaja preusmjerava u svoju unutrašnjost

Tijekom osnovnoškolske dobi djeca se vrlo često tuže svojim roditeljima na bolove u tijelu. Najčešće ih boli glava ili trbuh, no neka djeca imaju bolove u grudima, osjećaj nedostatka zraka, mučnine... Kada takve smetnje traju duže vrijeme, roditelji obično potraže pomoć liječnika te započinju niz medicinskih pretraga kako bi se pronašao uzrok poteškoćama.
Kada medicinske pretrage ne otkriju ništa što bi se moglo povezati s navedenim bolovima, postoji opasnost da se zaključi kako dijete izmišlja da ga boli... No, bol je stvarna. Naime, jedna od poteškoća koje se javljaju tijekom ove dobi je psihosomatska bol. Psihosomatske teškoće ne uključuju umišljene, izmaštane bolove, već se radi o pravim fizičkim smetnjama, iako je organizam zdrav. 

Krivo shvaćanje osjećaja 

Svako dijete, kao i svaka odrasla osoba, brani se na sebi specifičan način od prevelikih zahtjeva ili stresora. Pritom će neki postati izuzetno borbeni i aktivno će nastojati riješiti nastali problem, a neki će se otvoreno buniti protiv zahtjeva koji su suviše veliki da bi ih mogli podnijeti. Takve obrane su zrele i primjerene situaciji te obično ne dovode do pojave psihosomatskih smetnji. No, s druge strane, postoje djeca koja su sklona potiskivanju misli i osjećaja, koja se ne znaju braniti na odgovarajući način i po svojoj prirodi nisu dovoljno otvorena prema svojim intrapsihičkim sadržajima. Kada se takva djeca nađu u pretjerano zahtjevnim uvjetima ili pod velikim pritiscima (škola, obitelj, izvanškolske aktivnosti) kojima ne mogu udovoljiti ili ih ne mogu podnijeti, razvit će opisane smetnje.

Potiskivanje misli ili osjećaja izuzetno je naporno. Tijekom vremena, takva inhibicija slabi obrambene sustave organizma djeteta. Kao i drugi stresori u životu, i samo potiskivanje može utjecati na imunološke funkcije organizma, na srčani ritam i krvožilni sustav, na biokemijske procese u mozgu i živčanom sustavu. Ukratko rečeno, pretjerano i dugotrajno potiskivanje misli, osjećaja ili ponašanja može dovesti dijete u rizik za tjelesne bolesti. Naime, kada dijete doživi neke osjećaje, bilo pozitivne bilo negativne, te je osjećaje potrebno sebi osvijestiti, a po mogućnosti ih i izraziti. Osjećaji su izrazito važan dio našeg života i jedan od medija komunikacije s okolinom. Međutim, neka djeca, svjesno ili nesvjesno, ne dozvoljavaju svojim osjećajima da izađu na površinu, ne prepoznaju ih i ne izražavaju, već ih često potiskuju. Na taj način djeca energiju osjećaja preusmjeravaju u svoju unutrašnjost, svoje tijelo: mišiće, unutarnje organe, krvne žile, autonomni živčani sustav, žlijezde s unutarnjim izlučivanjem, itd.

Uslijed te potisnute energije tjelesni sustavi mogu početi nepravilno funkcionirati, što se može očitovati u pretjeranoj zgrčenosti mišića, kontrakciji krvnih žila, nepravilnom radu autonomnog neuro-vegetativnog sustava itd. To može biti praćeno i raznim neugodnim simptomima, kao što su: bolovi, mučnine, vrtoglavice, opća slabost, hladni i vlažni dlanovi, lupanje srca, stezanje u grudima, osjećaj da nam nedostaje zraka, proljevi, zatvor i slično.
Djeca se mogu pogrešno odnositi prema svojim osjećajima iz različitih razloga. Opažajući kako roditelji i drugi ljudi koji ih okružuju reagiraju na izražavanje njihovih osjećaja, djeca mogu naučiti kako nije dobro pokazati osjećaje. Mogu se početi bojati izraziti neki svoj negativni osjećaj. Naime, ukoliko roditelji na plač djeteta, koji predstavlja jedan način izražavanja tuge, reagiraju izjavama poput "Nemoj plakati, ti si veliki dečko.", dijete će primiti poruku kako je bolje sakriti tugu i praviti se snažnim. Također, ukoliko roditelji ili drugi važni odrasli na djetetovo izražavanje ljutnje reagiraju neodgovarajućim kritikama poput "Vidiš kako si zločest!" i kaznama, djeca mogu naučiti da nije u redu biti ljut i izraziti ljutnju.
Nije samo problem u izražavanju negativnih osjećaja, već i pozitivnih (radost, zadovoljstvo, smijeh, opuštenost itd.). Mnoga djeca imaju iskustvo da su i pozitivni osjećaji opasni. Kada su dobre volje postoji opasnost da okolina iskoristi takve trenutke i djeci "uvali" nekakav zahtjev, podsjeti na obaveze, prijašnje propuste i slično, a sve u "dobroj namjeri" kako će djeca tada prije poslušati.

Test I (preuzeto susretljivošću Centra za zaštitu mentalnog zdravlja djece i mladeži)

Također, neka djeca mogu naučiti sakrivati svoje osjećaje kako bi zaštitila svoje roditelje, jer opažaju da su roditelji jako zabrinuti i ne znaju se nositi s djetetovom tugom, strahom, krivnjom i sl. Malo po malo, osjećaji postaju neželjeni teret, neka vrsta grijeha, iza kojih slijedi kazna neprihvaćanja ili iskorištavanja od svojih bližnjih.
Često se događa da djeca potiskuju svoje osjećaje i ne izražavaju ih, jer nikada nisu niti naučila prepoznavati i izražavati osjećaje. Važno je imati na umu da roditelji predstavljaju modele svojoj djeci, koja mnoge stvari uče upravo opažajući ponašanje svojih roditelja. Kroz načine na koje roditelji i druge djetetu bliske osobe izražavaju vlastite osjećaje i razgovaraju o njima, djeca će naučiti kako da ih i sami izražavaju. Ukoliko roditelji nastoje sakriti svoje osjećaje pred djecom, ili ih nisu u stanju niti prepoznati, ukoliko sami nikada pred djecom i s njima ne razgovaraju o vlastitim osjećajima, može se očekivati da djeca neće naučiti kako prepoznati i na koji način izraziti svoju tugu, strah, ljutnju...

Test II (preuzeto susretljivošću Centra za zaštitu mentalnog zdravlja djece i mladeži)

Važno je vjerovati djetetu

Kada dijete pati od psihosomatskih bolova važno je da mu vjerujete. Međutim, važno je i da i vi i vaše dijete postanete svjesni psiholoških uzroka tih bolova, odnosno povezanosti između psihičkog i tjelesnog. Kada postanemo svjesni te povezanosti, problem se često do određene granice smanji. Postoji nekoliko razloga za to. Jednom kada uvidimo psihičku osnovu za pojedini zdravstveni problem, možemo početi koristiti tjelesne smetnje kao signal za preopterećenost ili stres. Čak i djeca to mogu. Kada postanu svjesna uzroka svojih tjelesnih tegoba, djeca mogu lakše usmjeriti svoje snage i energiju na smanjenje ili otklanjanje uzroka stresa, što im omogućuje da brže razriješe psihološke poteškoće, kojih u prvom trenutku često nisu ni svjesni. Nadalje, razumijevanje uzroka i posljedica djeluje blagotvorno, jer tada medicinski problemi djeci i roditeljima postaju više predvidljivi te ih je zbog toga lakše kontrolirati. Doživljaj kontrole i predvidljivosti u životu nužni su za dobro psihičko zdravlje.
U svakom slučaju, intenzivnije psihosomatske smetnje kod djece najčešće zahtijevaju istodobno praćenje i pedijatra i psihoterapeuta.

Ne zaboravite da je važno da:

• osigurate da se dijete osjeća sigurnim i prihvaćenim kada pokazuje sve svoje osjećaje, bez obzira jesu li oni pozitivni ili negativni
• omogućite djetetu da se osjeća sigurnim i prihvaćenim kao osoba čak i kada osjećaje izražava na neodgovarajući način, npr. kada ljutnju izražava fizičkom agresijom ne znači da odobravate djetetovu destruktivnost, ali znači da odobravate njegovo pravo na osjećaje i na to da ih izrazi. Kritizirajte djetetove postupke ("Nije u redu što si udarila sestru!"), jasno se pobunite protiv njih, ali nemojte kritizirati dijete kao osobu ("Ti si zločesta djevojčica!"). Dijete mora znati da ga nećete proglasiti lošim i da ga nećete prestati voljeti čak ni kada je agresivno. Kada se situacija smiri, mirno objasnite djetetu u čemu je pogriješilo. Recite mu da ga ne krivite što se tako osjećao (npr. bio ljut) te da je u redu da pokaže taj svoj osjećaj, ali mu  objasnite zašto njegov postupak nije bio dobar način izražavanja osjećaja te mu pomozite da smisli kako bi svoj osjećaj mogao izraziti na odgovarajući način koji nije destruktivan. Tako ćete mu pokazati da ga i dalje volite i prihvaćate, a istodobno ćete mu pomoći da nauči razlikovati prihvatljivo od neprihvatljivog ponašanja te da nauči izražavati svoje osjećaje na odgovarajući način.
• naučite prepoznavati svoje vlastite osjećaje; naučite ih opisati i verbalizirati
• naučite međusobno razgovarati o onome što osjećate
• poradite na svom ponašanju i izražavanju osjećaja - ne zaboravite da dijete uči upravo od vas

Kako biste dijete mogli osloboditi prevelikog pritiska ili rasteretiti od previše obaveza:

• ako je potrebno, smanjite svoje kriterije glede njegova uspjeha u školi
• rasteretite dijete od pretjeranih izvanškolskih aktivnosti, dajte mu šansu da odabere čime bi se htjelo baviti u slobodno vrijeme
• odgovornosti i obaveze unutar obitelji koje dijete ima prilagodite razvojnoj dobi djeteta
• garantirajte djetetu dovoljno vremena za odmor, opuštanje, zabavu i druženje s vršnjacima
• omogućite djetetu dovoljno tjelesne aktivnosti, upišite ga na neki sport koji ga privlači
• učinite obiteljsku atmosferu opuštenom
• gradite odnose povjerenja između članova obitelji
• ne zaboravite da dijete nije ovdje da ispuni vaše nerealizirane ambicije, a niti da vam bude utjeha zbog neuspjelog braka, osamljenosti i raznih drugih osobnih frustracija kojima ste opterećeni. Za takve probleme potražite pomoć stručnjaka.