Pedijatrija

Mali ljetni izazovi

S djecom čak niti na odmoru nema potpunog opuštanja, jer ne zaboravite da ljeto vrvi mogućom potrebom za vašom intervencijom

Ljeto je godišnje doba u kojem većina roditelja i djece razmišlja o odmoru, bilo u planinama ili na moru. Međutim, ne prolazi svaki puta sve baš onako kako smo zamislili, a roditelj se često puta nađe u situaciji kada je potrebno intervenirati. Možda se zateknete u situaciji gdje će liječnička pomoć biti nedostupna pa donosimo nekoliko osnovnih savjeta za prevenciju najčešćih "ljetnih" problema i kako pomoći djetetu kada se nešto stvarno i dogodi. U nastavku navodimo neke od najčešćih situacija u kojima možete i sami uspješno intervenirati.

Opekline od sunca

Često se roditeljima dojenčadi do navršena četiri mjeseca starosti savjetuje da izbjegavaju direktno izlaganje djeteta sunčevim zrakama. To znači da bi dojenčadi do 4. mjeseca života bili dopušteni tek "kratki izleti" uz more u ranim jutarnjim (do 9 sati) ili kasnim poslijepodnevnim (oko 18 sati) satima. Koža dojenčadi još je vrlo osjetljiva pa utjecaj sunca može dovesti do ozbiljnih kožnih, ali i općih promjena. Nisu preporučjive šetnje u vremenu izvan navedenog niti uz zaštitu suncobranom, jer do djeteta može doprijeti od vode ili pijeska odbijena sunčeva svjetlost. Tek kada dijete navrši godinu dana može mu se dopustiti da slobodno uživa u moru i plaži, ali i tada uz određena pravila. U svakom slučaju valja izbjegavati izlaganje sunčevom zračenju u vremenu od 11 do 15 sati kada sunčeve zrake padaju okomito na zemljinu površinu i mogu izazvati ozbiljna oštećenja epidermisa i organizma općenito. Osim toga, kožu djeteta valja pravilno zaštititi od sunčevog zračenja uporabom sredstava s visokim zaštitnim faktorom koji ublažavaju djelovanje UVA, UVB i infracrvenog zračenja. Svakako valja pripaziti da je dijete prikladno odjeveno, najbolje u laganu pamučnu odjeću svijetlih boja (bijela, pastelne). Glavu djeteta valja zaštititi šeširićem ili prikladnim pokrivalom za glavu.
Opekline od sunca, kao i opekline drugih uzroka, imaju karakteristične simptome ovisno o jačini zahvaćenosti kože. Ako se radi o pojačanom crvenilu kože praćenom pečenjem i bolnom osjetljivošću na dodir, kožu zahvaćenog dijela tijela treba ostaviti "otvorenom" te povremeno stavljati hladne obloge kako bi se omogućilo hlađenje. Pomažu i sredstva za hlađenje kože koja se mogu nabaviti u ljekarnama. U takvim slučajevima često se savjetuje primjena jestivog ulja, margarina ili jogurta, ali suvremeni stavovi ne podržavaju takav pristup. Naime, navedena sredstva u trenutku primjene trenutno rashlade kožu, ali vrlo brzo zatvaraju pore pa koža teže diše i oporavak dulje traje. Ako se radi o opeklinama koje su praćene pojavom većih mjehurića, posebno mutnog i gnojnog sadržaja, valja zatražiti pomoć liječnika.

Dehidracija

Uzroci dehidracije su brojni - od uobičajenih koji nastaju zbog neprikladnog unosa tekućine u organizam, do ozbiljnih patoloških stanja. Roditelj treba znati koliko je tekućine dnevno potrebno dati djetetu kako bi se održalo normalno funkcioniranje organizma. Što je organizam djeteta mlađi, to su metabolički procesi brži pa dijete dnevno mora dobiti količinu vode koja iznosi 10-15% njegove tjelesne težine. Ako uz to gubi tjelesnu tekućinu zbog povišene temperature, proljeva ili povraćanja, dnevna potreba za vodom se povećava. Na primjer, za svaki stupanj povišenja tjelesne temperature treba dodatno unijeti 10 g vode na kg tjelesne težine.

Djetetu koje se hrani isključivo na prsima (prema preporukama Svjetske zdravstvene organizacije do 6. mjeseca života) nije potrebno dodavati tekućinu, jer majčino mlijeko sadrži dovoljno vode. Za razliku od kravljeg mlijeka koje ima jednaku količinu vode kao majčino, majčino mlijeko ima oko tri i pol puta manje natrija, ali upravo onoliko koliko dojenčetu treba pa ne opterećuje bubreg. U kravljem mlijeku ima i previše bjelančevina koje nisu primjerene razvoju dojenčeta - organizam djeteta ih ne može iskoristiti pa ih izlučuje putem bubrega. Dojenčetu na umjetnoj prehrani treba dodati više vode kako bi se izlučili nepotrebni minerali i produkti metabolizma.
Protiv žeđi najbolje je ponuditi vodu. U dojenačkoj dobi to bi trebala biti prokuhana i ohlađena voda iz vodovoda ili prirodna kupovna voda pakirana u bocama. Djetetu se može ponuditi i blago zaslađeni voćni čaj uz dodatak limuna. Voćni sokovi nisu zamjena za vodu, jer zbog visokog sadržaja šećera izazivaju suprotan učinak tj. žeđ.

Ubodi insekata

Djeca su vrlo često izložena ubodima raznih insekata, najčešće komaraca ili drugih bezazlenih insekata. Srećom, rijetko se događaju ubodi otrovnih insekata, primjerice crne udovice ili ugrizi otrovnih životinja, škorpiona ili zmija otrovnica. Neka djeca su vrlo otporna na ubode insekata i nakon prolaznog svrbeža odmah po ubodu više nemaju nikakvih simptoma. Međutim, neka djeca na mjestu uboda razvijaju veća ili manja otvrdnuća pa valja primijeniti hladan oblog sa svrhom smanjenja svrbeža i otekline. Ukoliko se radi o djetetu posebno osjetljivom na ubode insekata, a koje je prije razvijalo slične simptome ili je dijete opterećeno dosadašnjom alergološkom anamnezom, dok traju simptome može se primijeniti neki antihistaminik, ovisno o dobi djeteta u obliku tableta ili sirupa. Ako je uslijed uboda dijete počelo razvijati simptome anafilaktičkog šoka (otežano disanje, hladan znoj, otežan kontakt s djetetom, generalizirani osip, otok usana i vjeđa), valja se odmah uputiti u najbližu zdravstvenu ustanovu. U djece se anafilaktičke reakcije najčešće događaju nakon uboda pčele ili ose, rjeđe nekih vrsta pauka. U slučaju uboda ili ugriza otrovnih životinja, odmah valja zatražiti liječničku pomoć, u sklopu koje se uz opće mjere liječenja primjenjuje i specifični serum.

Sportske ozljede

Tijekom ljetnog odmora veliki broj djece počinje se intenzivnije baviti tjelesnim aktivnostima. Bez obzira radi li se o djeci koja se pripremaju za vrhunske sportove ili su rekreativci, važno je da postupno i kontrolirano dolaze do određenog stupnja treniranosti, razvijajući pri tome svoje sposobnosti na ispravan način. Za razliku od profesionalnih sportaša, rekreativci često ne znaju postaviti granicu tjelesnog napora do kojeg se smiju podvrgnuti, a niti procijeniti intenzitet i učestalost treninga koji provode. Prije svakog treninga ili intenzivnijeg bavljenja sportom potrebna je odgovarajuća priprema, što se postiže dobrim zagrijavanjem mišića prije početka tjelesne aktivnosti. U slučaju akutne sportske ozljede, unutar prvih 48 sati je potrebno mirovanje, podizanje ozlijeđenog dijela tijela, primjena hladnog obloga, leda ili sredstva za hlađenje i to više puta tijekom dana i noći kako bi se smanjili bol i oteklina. Ako se unatoč primjenjenim mjerama stanje ne popravlja ili se pojačavaju bol, oteklina i nepokretnost, svakako valja potražiti pomoć liječnika.

Trovanje hranom

Mučnina, povraćanje i proljev najčešći su simptomi trovanja hranom, a može se javiti i povišenje tjelesne temperature. Proljev može trajati nekoliko dana, javljati se s učestalošću od jednom do 20 i više puta dnevno, može ali i ne mora biti praćen povišenjem tjelesne temperature. Ukoliko se javi u novorođenčadi, dojenčadi ili male djece, predstavlja vrlo ozbiljan simptom kojem uvijek valja pridati dostojnu pažnju, jer su mala djeca vrlo sklona zbog proljeva izgubiti tekućinu i elektrolite, što dovodi do dehidracije i znatnog poremećaja općeg stanja.

Djetetu koje ima proljev u kućnim uvjetima valja davati oralnu rehidracijsku otopinu (komercijalni pripravak može se nabaviti u ljekarnama pod nazivom Rehidromix ili Nelit te Hipp ORS 200), a nakon 6-8 sati nastaviti uobičajenu ishranu. Valja naglasiti da je današnji stav o prehrani kod proljeva znatno promijenjen u odnosu na prethodne, kada se dijete podvrgavalo strogim dijetetskim mjerama. Ovo se posebno odnosi na djecu koja se hrane majčinim mlijekom i kojoj se kod proljeva uz primjenu oralne rehidracijske otopine savjetuje nastavak dojenja. Za djecu koja su na drugoj prehrani se u slučaju proljeva, koje je obično praćeno i povraćanjem, preporuča uz oralnu rehidracijsku otopinu nakon 6-8 sati nastaviti uobičajenu, ali lakšu prehranu.
Ukoliko se uz primjenu oralne rehidracijske otopine i gore navedenih mjera tijekom nekoliko sati stanje djeteta ne normalizira, ako se broj stolica povećava, ako u stolici ima sluzi ili krvi, ako je stolica promijenjene boje, ako dijete razvije povraćanje i poremećaj općeg stanja, svakako se valja uputiti liječniku.

Kako bi se izbjeglo trovanje hranom, koje se češće razvija tijekom toplih mjeseci, valja paziti na prehrambenu ispravnost namirnica. Hranu valja dobro termički obraditi, što se posebno odnosi na jaja, meso, mlijeko i njihove prerađevine, koji zbog zagrijavanja na ljetnim vrućinama predstavljaju idealna hranilišta za razne mikroorganizme. Hrana se ne bi smjela podgrijavati, već uvijek svježe pripremati, posebno za dojenčad. Ostatke nepokvarljive hrane trebalo bi pohraniti u hladnjak. Valja paziti i na čistoću pribora za jelo, posebno bočica za prehranu dojenčadi.

Povišena tjelesna temperatura

To je najčešći simptom kojim obično započinje veliki broj akutnih stanja i bolesti i zbog kojeg obično vodite dijete liječniku. Ona je znak da se organizam "bori" protiv uzročnika bolesti i do određene granice predstavlja pozitivan odgovor organizma na podražaj uzročnikom bolesti. Valja naglasiti da roditelj treba poznavati fizikalne mjere snižavanja povišene tjelesne temperature (kupke, oblozi, rehidracija) koje valja primijeniti čim tjelesna temperatura počinje rasti iznad 38ĽC. U tome valja biti uporan i nekoliko puta pokušavati raznim kombinacijama postupaka. Ne uspije li se na ovaj način sniziti povišena tjelesna temperatura, djetetu valja dati lijek za snižavanje povišene tjelesne temperature na bazi paracetamola ili u slučaju preosjetljivosti neke druge medikamente, što je rjeđe. U dojenčadi i male djece najbolje je primijeniti čepić, u veće djece sirup, a školska djece mogu uzeti i tablete. Uz pomoć prije navedenih fizikalnih mjera liječenja i medikamentozne terapije u najvećem broju slučajeva dolazi do pada povišene tjelesne temperature. Međutim, i nakon toga dijete treba dalje pratiti s obzirom na mogući razvoj drugih simptoma.

Ako se uz povišenu tjelesnu temperaturu pojave proljev, povraćanje, uporan kašalj, osip, jače lupanje srca, zaduha, grčevi cijelog tijela ili pojedinih dijelova tijela, pečenje kod mokrenja, bol u trbuhu ili leđima, glavobolja, poremećaj svijesti, zimica i tresavica, cijanoza (plavičaste okrajine) ili pretjerano bljedilo, poremećaj vida i slično, svakako treba posjetiti liječnika koji će procijeniti potrebu primjene daljnjih metoda liječenja. Treba napomenuti da se u slučaju povišenja tjelesne temperature većeg od 38ˇC već kod kuće da neki lijek za snižavanje povišene temperature.