Arheološki nalazak kao nova zvijezda

Biljna ljekarna / Biljke od P do Ž dr. sc.   Stribor Marković fitoaromaterapeut

Sjetveni podlanak prešao je dug put od brončanog doba do ulja u prehrani i blaga u kozmetici te u potpunosti zaslužio svoju europsku renesansu

Znatiželjna je ljudska vrsta, uvijek traži nova saznanja i nove izazove. Ponekad nam se dogodi da smo nešto toliko davno otkrili pa zaboravili i sada ponovno otkrivamo, ali gledamo drukčijim i mudrijim očima te se čudimo našim precima. Stare zvijezde katkad gasnu da bi nakon mnogih godina ponovno uskrsnule sjajem većim nego što su ga ikad imale. Takva je sudbina sjetvenog podlanka. No, ne treba si to previše zamjerati jer trebalo je mnogo vode Zrmanjom i Kupom proteći, trebali smo naučiti mnogo toga o biokemiji i fiziološkom značenju biljnih ulja i masnih kiselina i trebali smo se iz pozicije mrzitelja masnoća uzdignuti na višu razinu znanja. A sjetveni podlanak bio je strpljiv, cijelo to vrijeme.

Poznat i uzgajan prije 5000 godina

Sjetveni podlanak (Camelina sativa (L.) Crantz) pripada obitelji krstašica, Brassicaceae. Toj obitelji pripada više zanimljivih prehrambenih biljaka, od cvjetače, brokule, prokulice i raznih rotkvica do ljekovite potočarke. Jedna od najpoznatijih uljarica, uljana repica, također nam dolazi iz iste obitelji, te stare ljekovite vrste poput rusomače. Ta nam je obitelj bitna u prehrani zbog našoj fiziologiji korisnih glukozinolata. Glukozinolati, karakterističnog ljutkastog okusa, potiču antioksidativne enzime te enzime koji pomažu transformaciji i izbacivanju stranih tvari iz organizma. Sjetveni podlanak u tome nije veliki izuzetak - i on sadrži glukozinolate, a kao mlada biljka je i jestiv.

Arheološka nalazišta u Švicarskoj i Rumunjskoj potvrdila su da su ljudi tu biljku ne samo poznavali, nego i aktivno uzgajali prije gotovo 5000 godina. Iako možemo samo spekulirati kada je sve počelo, genetska istraživanja pokazala su kako je postojbina sjetvenog podlanka današnja Ukrajina i europski dio Rusije. Iz tog područja nama neznani preci počeli su uzgoj i širenje koje je zahvatilo cijelu Europu, uključujući i staru Grčku i Rimsko Carstvo. Zato što su sjemenke sjetvenog podlanka bogate uljem, ta je biljka, kao i kasnija uljana repica, bila cijenjena prije svega kao uljarica. Koristila se davno i kao krmna biljka za prehranu domaćih životinja. Stoljećima se uzgajala u raznim zemljama, poput Danske, Francuske, Njemačke i istočne Europe. Dobiveno ulje koristilo se za prehranu, ali i za svjetiljke u doba prije električne i plinske rasvjete. U 20. stoljeću uzgoj sjetvenog podlanka i njegova važnost počinju opadati jer još uvijek nismo bili svjesni iznimne nutritivne vrijednosti njegova ulja s obzirom na to da će znanje o fiziološkim učincima masnih kiselina polako stasati tijekom šezdesetak godina.

Sastav i vrijednost ulja

Ulje sjetvenog podlanka sadrži vrlo velik udio polinezasićenih masnih kiselina, od kojih omega-3, alfa-linolenske kiseline, prosječno bude 35-50 posto, no katkad neki kultivari mogu sadržavati i malo manje udjele. Nema mnogo biljnih ulja s toliko velikim udjelom omega-3 kiselina. Kod nas je najpoznatije ulje lana, no ono ima nekoliko mana. Ovisno o sorti, okus lanenog ulja relativno je neugodan. Sva ulja bogata polinezasićenim masnim kiselinama manje su stabilna, a lan je zaista osjetljiv na oksidaciju. Oksidacijom polinezasićenih masnih kiselina, poput omega-3, nastaju spojevi koji štete zdravlju.

U tom smislu ističe se prva vrijednost ulja sjetvenog podlanka koje je stabilnije od ulja lana i manje sklono oksidaciji. Njegova druga prednost je kulinarske prirode: za razliku od lanenog ulja, ulje sjetvenog podlanka veoma je ukusno; dok je lan gorak, sjetveni podlanak vrlo je blagog okusa koji mnogi opisuju kao „travnat“ ili blago začinski. Izvrsno je salatno ulje, divno se kombinira s mozzarellom i rajčicom ili u ljetnom hladnom cous-cousu. Njegov okus i veća stabilnost razlog je što su u zemljama poput Francuske uvelike počeli mijenjati laneno ulje uljem sjetvenog podlanka.

Na okus, ali i kemijski sastav utječu sorta i kvaliteta proizvodnog procesa. Jedino što treba paziti je da ulje ne sadrži previše erucične kiseline koja u većem udjelu može biti štetna, a i posebni europski propis jasno navodi koja od tih ulja smiju završiti u ljudskoj prehrani.

Omega-3 manija

Još u dvadesetim godinama 20. stoljeća Burr i Evans dokazali su da ljudski organizam ne može sam proizvesti dvije ključne masne kiseline - omega-6 linolnu kiselinu i omega-3 alfalinolensku kiselinu - nego ih moramo unositi hranom. No, to nije jedini važan podatak. U ljudskoj prehrani potrebna je i fina ravnoteža unosa omega-3 i omega-6 masnih kiselina. U tipičnoj modernoj prehrani unos omega-6 znatno je veći nego omega-3, što iza sebe ostavlja određene posljedice. Omega-3 kiseline služe organizmu za stvaranje malih staničnih glasnika, eikozanoida, koji djeluju protuupalno, dok omega-6 kiseline služe za dobivanje proupalnih glasnika pa će neravnoteža u prehrani rezultirati povećanim rizicima, prije svega krvožilnih bolesti.

Sada već legendarne studije „ribljih“ omega-3 stavile su povećan unos omega-3 kiselina na tron nutritivne prevencije bolesti. No, kakvo je bilo značenje biljnih omega-3 kiselina? Nekoliko velikih studija, poput Lyonske studije devedesetih godina 20. stoljeća, pokazale su važnost dodatnog unosa upravo biljne alfa-linolenske kiseline putem redovite prehrane. Glavni problem je što većina konzumnih ulja sadrži malo alfa-linolenske kiseline; jedino je ulje repice sadrži u malo većem udjelu. Ulje lana, ma koliko da je popularno kao ljekovito, nije popularno u prehrani. Zbog toga je ulje sjetvenog podlanka izvrsno za obogaćivanje uljne riznice osobnog kulinarstva. I ulje oraha i konoplje sadrži veći udio alfa-linolenske kiseline, ali ne toliko koliko ulje sjetvenog podlanka. Zbog svega toga ulje sjetvenog podlanka bilježi pravu europsku renesansu, baš kao i uzgoj te vrijedne uljarice. S današnjim znanjem okrenuli smo se našim precima i prisjetili se njihove tradicije i mudrosti.

Osim bogatstva omega-3 kiselina, ulje sjetvenog podlanka ima još jedan mali skriveni adut - bogato je jednim oblikom vitamina E koji nazivamo gamatokoferol. Iako je u našem organizmu alfa-tokoferol glavna aktivna tvar obitelji vitamina E, gama-tokoferol može dodatno pridonijeti zdravlju krvožilnog sustava.

Doprinos kozmetičkoj industriji

Nevjerojatno, ali ulje sjetvenog podlanka tek se u 21. stoljeću počelo koristiti u kozmetici. Ono ima laganu teksturu, relativno se brzo može upiti kroz kožu i izrazito je hranjivo. Pripada skupini ulja za intenzivnu prehranu suhe i normalne kože, a s vremenom postaje i jednim od sastojaka u anti-age kozmetici. Kako se ulje lana gotovo ne koristi u kozmetici zbog svoje nestabilnosti, ulje sjetvenog podlanka, uz ulje kukuija, jedno je od aduta za njegu kože vrlo hranjivim omega-3 kiselinama.

Gamatokoferol koji se u njemu nalazi koristan je kod osjetljive kože sklone iritaciji i crvenilu. U kozmetičkom smislu, ulje sjetvenog podlanka sadrži i treći adut, a to je relativno visok udio dugolančanih masnih kiselina koje pridonose zaštitnoj funkciji tog ulja. Recentna istraživanja pokazala su i jednu sasvim neočekivanu korist - djelovanje na celulit - pri čemu u sinergiji s drugim tvarima pomaže kod tog neugodnog kozmetičkog i metaboličkog problema.

Sjetveni podlanak prešao je dug put od brončanog doba do ulja u prehrani i blaga u kozmetici te u potpunosti zaslužio svoju europsku renesansu.

Datum objave članka: 1. 3. 2018.