Babin zub - biljka intrigantna djelovanja

Duž naše obale raste jedna biljka, prijateljica trajektnih pristaništa i neprijateljica težačkih ruku koje čiste vrtove od drača. To je biljka tisuću jauka kad bosim stopalima ljeti zakoračimo na nju. Čak će se i zbunjeni zapadnoeuropski turist zapitati kako mu se to probušila guma bicikla vozeći se preko trave. U međuvremenu, dok ne buši gume i ne bode bose noge, to je pristojni kozmopolitski drač koji je, puzeći stotinama tisuća godina, zagrlio pola planeta svojim mekanim stabljikama priljubljenima uz tlo. Od Senegala i Francuske, preko Indije i Kine do Australije, svijet je dom ove biljke. No, ne bi to uspjela bez beskrajne otpornosti, jer narast će i u najsušim pustinjama. Životna upornost u okrutnosti sila prirode podsjeća nas na pomoć ove biljke u nastanku novoga ljudskog života.

Zemaljski babin zub, bablji zub, babin zub, čir, ripje, gložje..., sve su to narodni nazivi za biljku koja je daleko poznatija po svom latinskom nazivu Tribulus terrestris. Rijetko kad se tako nešto dogodi, a razlog možete prosuditi i sami. Tribulus je puzavica rasperjanih i dlakavih listova, malenih (do jedan centimetar) i žutih cvjetova s pet latica. Najintrigantniji izgled ima ovalni plod s velikim čvrstim bodljama, koji opisuju kao "bodljikavi testis" ili "kozja glava" (što reći - ljudska mašta je beskrajna). Neobično je otporna i prilagodljiva, pa podjednako uspješno raste na suhom tlu ruba Sahare, kršu Dalmacije ili u Indiji (na visinama i do 3000 metara).

Kao prava kozmopolitska biljka, ostavila je trag u brojnim tradicionalnim medicinama svijeta. U Kini se koristila kao biljka za osnaživanje organizma. U ajurvedi tribulus je biljka diuretik koja se koristila kod kroničnih bolesti bubrega i ima reputaciju regeneracije bubrega. U Indiji se stoljećima koristi i kao afrodizijak i kao biljka plodnosti. U europskoj fitoterapiji namjena joj je bila slična: bila je "biljka snage", kako mišićne tako i seksualne, no koristila se i kao diuretik, slično kao u Kini i Indiji.

Premda je kozmopolitska biljka, babin zub postao je simbol Bugarske. U toj zemlji iza željezne zavjese, šezdesetih godina dvadesetog stoljeća, započela su prva ozbiljnija klinička ispitivanja. Iako su rezultati bili vrlo ohrabrujući kod parova koji su se liječili od steriliteta, na Zapadu su u početku dočekani sa skepsom. No, malo-pomalo, ispitivanja su započela i na Zapadu. Na temelju njih babin zub postao je čak i odveć popularan. S obzirom na to da je reklamiran kao sredstvo za potenciju, povećanje mišićne mase i podizanje razine testosterona, njegov planetarni uspjeh bio je zajamčen. Internet i police ljekarni začas su bili preplavljeni čarobnim kapsulama, često s načelom "što veća doza - to bolje". Međutim, rođena je i zloporaba, jer se vjerovalo kako tribulus može oporaviti hormonski sustav nakon korištenja zabranjenih anaboličkih kortikosteroida kod body buildera. Katkad su pripravci tribulusa sadržavali i nedeklarirane molekule - lijekove koji se koriste za liječenje erektilne disfunkcije. Zbog toga uvijek treba ponavljati važnost kvalitete pripravka i fokusirati se samo na opravdano djelovanje.

Danas smo skloni prihvaćanju površnih informacija i razmišljanju samo o tome koja biljka čemu služi. Međutim, profesionalna fitoterapija započinje preciznijim pitanjima: gdje biljka raste, kad se ubire, na koji način se dobiva iscrpina (ekstrakt) i iz kojeg dijela biljke. A vrlo često takva pitanja ostaju bez odgovora.

Na tržištu nalazimo ekstrakte tribulusa dobivenih iz ploda i iz nadzemnog dijela biljke. Nekoliko grupa znanstvenika ispitivalo je kemijski sastav tribulusa ovisno o mjestu rasta. Zahvaljujući njima, znamo kako kemijski sastav varira ovisno o mjestu rasta, što nazivamo kemotipom. U javnosti, ova pojava poznatija je kod eteričnih ulja nego kod drugih oblika ekstrakata. Tribulus koji raste na Balkanu (Bugarska, Srbija, Makedonija) i u zemljama zapadnijeg dijela Azije (Turska, Iran) kao dominantni spoj sadrži protodioscin. U Indiji, Vijetnamu i Kini postoji kemotip tribulozin u kojem je upravo on dominantni spoj, a ne protodioscin. U kliničkom smislu, najviše su se ispitivali upravo ekstrakti kemotipa protodioscin (Balkan, zapadna Azija), tako da doista nije svejedno gdje je biljka rasla. Kako se tribulus odvajkada koristi u Indiji i Kini, s nestrpljenjem iščekujemo studije koje će pobliže ispitati razlike u djelovanju tih dvaju kemotipova tribulusa.

Uz to, nije svejedno ni kad je biljka ubrana niti koji dio se koristi. Sadržaj aktivnih spojeva kojem pripada protodioscin - saponini - nije jednak u svim dijelovima biljke: najviše ih ima u nadzemnom dijelu, a ne u plodu. Sadržaj ljekovitih spojeva najveći je u fazi prije i tijekom same cvatnje, dok prije tog razdoblja, a pogotovo nakon cvatnje njihova količina znatno pada. Doista, kvaliteta biljnih pripravaka uvijek ovisi o nizu čimbenika o kojima pomno moramo voditi računa. Preferirani kemotip je protodioscin, s tim da treba paziti da je biljka ubrana u najbolje vrijeme.

Da sve bude još složenije, protodioscin zasigurno nije jedini koji je zadužen za ljekoviti učinak jer, primjerice, biljka koja također sadrži protodioscin - piskavica (Trigonella foenum - graecum) - pokazuje potpuno drukčije učinke. Dakle, posve je očito da je za konačan učinak zaslužan fini "koktel" različitih spojeva, najvjerojatnije saponina.

Dugo se spekuliralo kako tribulus podiže razinu hormona kao što su LH (luteinizirajući hormon) i testosteron. No, kliničke studije pokazale su kontradiktorne rezultate, pa je moguće da mehanizam djelovanja ne počiva (samo) na tim mehanizmima. Moguće je da aktivni spojevi tribulusa djeluju na receptore u mozgu, no to ne objašnjava opažene kliničke učinke.

Najnovija istraživanja pokazuju kako je moguće da tribulus djeluje i na endotel krvnih žila te na čimbenike koji utječu na tonus krvnih žila (poput dušikova oksida). Takav mehanizam djelovanja može objasniti učinak kod erektilne disfunkcije.

Tribulus je biljka koja poboljšava broj i kvalitetu spermatozoida. Uobičajene doze variraju od 400 do 800 mg ekstrakta dnevno, premda su u nekim studijama korištene i veće doze. 

Jedna od najzanimljivijih recentnih kliničkih studija objavljena je 2014. godine. U njoj je prikazan povoljan učinak tribulusa kod seksualne disfunkcije žena, i to u relativno niskoj dozi (samo 7,5 mg dnevno). Kako postoji daleko manji broj studija, kao i manji broj lijekova i ljekovitih biljaka koji bi bili korisni kod seksualne disfunkcije žena, ovo može biti vrlo korisna informacija, a vrijeme će pokazati u kojoj mjeri će tribulus biti jedna od terapijskih mogućnosti.

Tribulus pokazuje pozitivan učinak i kod bengine hiperplazije prostate. Zanimljivo je da aktivne tvari tribulusa u in vitro i in vivo modelima pokazuju i druga djelovanja, poput protuupalnih ili utjecaj na metabolizam kolesterola, premda to nisu indikacije za njegovu primjenu.

Iako je u posljednje vrijeme tribulus vrlo popularan i kao čaj, treba imati na umu da su njegove aktivne tvari relativno slabo topive u vodi, kao i znati geografsko podrijetlo biljke.