Divlji kesten

Biljna ljekarna / Biljke od A do O dr. sc.   Stribor Marković fitoaromaterapeut

U službenoj kliničkoj fitoterapiji divlji kesten odobren je za liječenje kronične venske insuficijencije i tegoba s proširenim venama

Botanički podaci

Kesten (Aesculus hyppocastanum L., Hyppocastanaceae) je listopadno stablo guste okruglaste krošnje, visoko do 30 metara.

Listovi su dlanasto sastavljeni od pet do sedam suličastih, pilastih, kratko ušiljenih liski, dugih i više od 20 cm. Cvjetovi su bijeli sa žutom ili crvenom mrljom, obostrano simetrični i združeni u velike, uspravne grozdaste cvatove.

Plodovi su veliki, okrugli, zelenkasti i bodljikavi tobolci koji se otvaraju trima zaklopcima, a sadrže tri velike sjajne i smeđe sjemenke - divlje kestene.

Prirodno je kesten rasprostranjen u dijelu Balkana (Grčka i Bugarska), a uzgojem postaje omiljeno stablo u parkovima Europe. Supke ploda su sočne, gorkasta okusa, obavijene tvrdom smeđom ovojnicom i sadrže puno škroba.

Dijelovi biljke koji se koriste

U tradicionalnoj medicini koristili su se pripravci dobiveni iz mnogih dijelova biljke, uključujući koru, list i plod.

U modernoj fitoterapiji koriste se pripravci ploda divljeg kestena kojima je i dokazano kliničko djelovanje.

Kemijski sastav

Plod divljeg kestena, uz škrob, sadrži lipide, heterozide flavonola i do 10 posto saponozida (escin). Escin je zapravo smjesa nekoliko različitih saponozida, a sam plod sadrži sterole poput stigmsterola i beta-sitosterola.

Ovojnica ploda sadrži tanine i proantocijanodole, a kora drveta sadrži veći udio kumarina (eskulozid) i tanine.

Indikacije

Biljka je u službenoj kliničkoj fitoterapiji odobrena za liječenje kronične venske insuficijencije, tegoba s proširenim venama te subjektivnih simptoma teških i otečenih nogu.

Europske regulatorne agencije, poput ESCOP-a, odobrile su upotrebu kestena kao lijeka na temelju 13 kliničkih studija u kojima je dokazano povoljno djelovanje njegova ekstrakta kod takvih tegoba.

Uz glavnu indikaciju, divlji kesten koristi se i kod tegoba poput hemoroida, a u tradicionalnoj fitoterapiji s biljkama sinergijskog učinka i kod bolnih menstruacija te povećanja prostate. No, povoljno djelovanje u tim bolestima nije klinički ispitano.

Način primjene i doze

Vodene iscrpine i tinkture - Premda se u tradicionalnoj upotrebi kadšto opisuju upotrebe vodenih i vodeno-alkoholnih iscrpaka, danas su takvi pripravci zaboravljeni. Razlog leži u tome što vodene iscrpine ne sadrže ljekovite tvari ploda kestena, a alkoholni ekstrakti ih sadrže u niskoj dozi. Stoga se takvi pripravci ne sugeriraju za upotrebu

Suhi standardizirani ekstrakti - Suhi standardizirani ekstrakti najčešće su ljekoviti oblik divljeg kestena koji se pojavljuje u dodacima prehrani i lijekovima. Suhi ekstrakti standardizirani su na escin (bude ga 15 do 25 posto u ekstraktu), a najčešće se mogu naći u obliku kapsula i tableta.

Većina ljudi, nažalost, najviše griješi u dozi. Dnevno je potrebno uzimati onu količinu suhog ekstrakta koji sadrži najmanje 60 mg escina, a optimalno je uzimati dozu koja sadrži 100 do 120 mg escina. Ta dnevna doza mora se raspodijeliti u dvije do tri manje doze. Budući da je divlji kesten posve sigurna biljka, ne treba izbjegavati korištenje maksimalno propisane doze.

SIPF ekstrakt (integralna suspenzija ljekovitog bilja) relativno je noviji i vrlo djelotvoran proizvod jer sadrži visoke razine proantocijanodola i tanina, a ne samo escina. Sinergijska kombinacija tih grupa spojeva osigurava optimalnu djelotvornost. Koristi se u dozi od 3 mL dva do tri puta dnevno. U slučaju akutnih tegoba s hemoroidima, koristi se u dozi od 5 mL tri do četiri puta na dan.

Gelovi i masti za vanjsku primjenu - Gelovi i masti moraju sadržavati 2 posto escina. Valja zapamtiti da se pripravci za vanjsku primjenu uvijek koriste u kombinaciji s oralnim pripravcima divljeg kestena.

Biljke koje se koriste zajedno s kestenom

Za liječenje tegoba venskog sustava, uz divlji kesten, još se koriste i:

  • žuti kokotac (Melilotus officinalis) - u obliku standardiziranih ekstrakata i SIPF-a, te gelova za lokalno nanošenje. Bitno je znati koliko spoja kumarina sadrži ekstrakt, jer se ne smije prelaziti doza od 50 mg kumarina na dan;
  • veprina (Ruscus aculeatus) - dolazi obično u obliku ekstrakata standardiziranih na ruskogenin. Dnevna doza ekstrakta mora sadržavati 7 do 11 mg ruskogenina;
  • eterična ulja čempresa (Cupressus sempervirens) i tršlje (Pistacia lentiscus) - koriste se isključivo kao pripravci za nanošenje na kožu. 50 kapi eteričnog ulja čempresa i 50 kapi tršlje pomiješaju se sa 30 mL hladno prešanog ulja tamanua (Calophyllum inophylum) i 70 mL isključivo hladno prešanog ulja suncokreta. Nanosi se jednom do dva puta dnevno na područja proširenih vena.

Kontraindikacije i nuspojave

Divlji kesten vrlo je sigurna biljka. Vrlo rijetko javljaju se alergijske reakcije, svrbež nakon nanošenja gela ili masti s divljim kestenom, a mučnine se rijetko javljaju nakon uzimanja oralnih pripravaka. Sigurno se koristi tijekom dojenja. Za upotrebu u trudnoći treba sa savjetovati s liječnikom, no zasad regulatorne agencije ne zabranjuju njegovu uporabu.


Izvor fotografije: Shutterstock
 

Datum objave članka: 1. 6. 2007.
izdvojeni proizvodi