Fitoterapija - od ljekovite biljke do lijeka

Biljna ljekarna / Fitoterapija Rozana Tumpić mag. pharm.

Mješavine s velikim brojem biljnih komponenata su neracionalne, jer niti jedna komponenta nije prisutna u dovoljnoj količini pa izostaje učinak

Fitoterapija kao znanstvena disciplina stavlja na prvo mjesto kontrolu kvalitete, sigurnosti i djelotvornosti finalnog proizvoda tj. biljnog lijeka (fitoterapika). Samo onda kada su zadovoljena sva tri parametra postoji garancija za njegovu zdravstvenu djelotvornost.

Kvalitetu postižemo kontrolom uzgoja ljekovite biljke - od kvalitete sjemena, uvjeta rasta biljke, branja, skladištenja (kod samonikle biljke nemamo potpunu kontrolu kvalitete).

Sigurnost podrazumijeva kontrolu količine pesticida, aflatoksina (otrovi nekih gljivica koje nalazimo na biljkama), mikroorganizama, radioaktivnosti kao i teških metala prisutnih u biljnoj drogi.

Djelotvornost je osigurana uporabom proizvoda u kojima je dokazana prisutnost dovoljne količine djelatne tvari te njezina stabilnost (tzv. titracijom i standardizacijom proizvoda). Za postizanje terapijskog učinka veoma je važan oblik fitoterapijskog pripravka.

Prednosti i nedostatci nekih oblika fitoterapijskih pripravaka

Bazu tradicionalne fitoterapije čine biljne droge (monodroge), a danas na tržištu nalazimo veliki broj čajnih mješavina. Težište narodne medicine je priprema mješavina s velikim brojem komponenata. To su neracionalne mješavine, jer niti jedna komponenta nije prisutna u dovoljnoj količini pa izostaje učinak.

Racionalna čajna mješavina može sadržavati najviše pet biljnih droga:

  • biljnu drogu najoptimalniju za postizanje željenog terapijskog učinka
  • biljnu drogu koja upotpunjuje djelovanje osnovne biljke
  • biljnu drogu koja poboljšava organoleptička svojstva(okus, boja, miris) pripravka (npr. menta, anis...)
  • biljnu drogu za uljepšavanje pripravka (npr. ružine latice)
  • biljnu drogu koja doprinosi homogenosti čajne mješavine.

Jednostavni fitoterapijski pripravci

Rinfuz - Propisana količina biljne droge (oko 2 - 5 g) prelije se kipućom vodom (150 - 250 ml), ostavi da stoji poklopljeno 5 - 10 min. uz povremeno miješanje te procijedi. Prikladan je za većinu lišća, cvjetnih droga, mekog korijenja i pravilno usitnjenih kora.

Uvarak - Propisana količina biljne droge stavlja se u hladnu vodu , zagrijava do vrenja, kuha nekoliko minuta (obično 5 - 10 min. ili 15 - 30 min., ovisno o biljnoj drogi), ostavi da stoji poklopljeno 10  -20 min. uz povremeno miješanje te procijedi. Ovaj postupak prikladan je za čvrste biljne droge: drvo, korijenje, koru.

Macerat - Biljna droga prelije se propisanom količinom hladne vode, ostavi nekoliko sati na sobnoj temperaturi i zatim procijedi. Macerat se može piti hladan ili lagano ugrijan. Ovaj način pripreme prikladan je za biljne droge koje sadrže sluzi, budući da se biljna sluz kuhanjem uništava (bijeli sljez, sjemenke lana, islandski lišaj...). Kod nekih biljnih droga ovaj se postupak može koristiti kako bi se spriječila ekstrakcija nekih neželjenih tvari npr. treslovina

Primjer: Arctostaphzlos uva-ursi (medvjeđe grožđe) je biljka dobro poznata zbog svog dezinfekcijskog djelovanja na mokraćne puteve (uroantiseptik). Sadrži arbutin koji joj daje uroantiseptička svojstva, ali i treslovine koje pripravku daju gorak, trpki okus i mogu izazvati mučninu i povraćanje u bolesnika s osjetljivijim želucem. Macerat u odnosu na uvarak sadrži veću količinu arbutina, a manju količinu treslovina.

Prednost uporabe vrele vode u izradi pripravka je uništenje bakterija prisutnih na biljnoj drogi pa je s bakteriološkog stanovišta uporaba uvarka najsigurnija - količina bakterija je deset puta manja. Zbog opasnosti od razvoja bakterija, rinfuz se može čuvati 24 sata, a macerat samo četiri sata. Kada macerat sadrži termostabilne djelatne tvari, savjetuje se kratko prokuhavanje macerata prije uporabe kako bi se smanjila količina bakterija u pripravku.

Oblikovani fitoterapijski pripravci

Filter vrećica - Prednosti ovog oblika su praktičnost primjene, unaprijed određena doza za uporabu te visoki stupanj usitnjenosti biljne droge koji omogućava kompletnije iskorištavanje djelatne tvari iz biljke. Međutim, zbog usitnjenosti, u biljnim drogama koje sadrže eterična ulja djelatna tvar gotovo potpuno ishlapi, korisnik ne vidi što se nalazi u filter vrećici, a nerijetko se za izradu filter vrećica koriste biljne droge lošije kvalitete.

Biljni prašci - Sadrže biljnu drogu u cijelosti. Dobivaju se usitnjavanjem suhe biljne droge. Najčešće se doziraju u kapsulama. Veličina čestica, odnosno stupanj usitnjenosti biljne droge ovise o vrsti djelatne tvari sadržane u biljci. Budući da osim djelatnih tvari sadrže i veliku količinu balastnih tvari, nekad je potrebno uzeti i do 10 kapsula dnevno da bi se postigao terapijski učinak.

Tekući ekstrakt - Dobiva se maceracijom sušene biljne droge u otapalu (najčešće voda - alkohol). Vrijeme maceracije ovisi o biljnoj drogi (oko 21 dan). Tako dobivene vodeno-alkoholne biljne tinkture sadrže 60-70% alkohola.

Suhi ekstrakt - Dobiva se ekstrakcijom djelatne tvari uz pomoć odgovarajućeg otapala (voda-alkohol), nakon čega se otapalo odstrani. Tako dobivena kruta tvar lako je topiva u vodi, a visoki postotak djelatne tvari postiže se pravilnom uporabom otapala te standardizacijom djelatne tvari u pripravku. Tu spadaju biljne granule, koje imaju sljedeće prednosti:

  • praktičnost primjene;
  • prikladne su za biljne droge čije su djelatne tvari slabo topive u vodi;
  • sadrže sve djelatne tvari prisutne u biljnoj drogi.

Nedostatak se očituje u tome što se djelatnoj tvari iz biljne droge dodaju i druge tvari, npr. šećeri.

Majka tinktura - Dobiva se maceracijom svježe ubrane biljne droge u vodeno-alkoholnom otapalu. Sadrži 45 - 50 posto alkohola. Prisutnost alkohola u vodeno-alkoholnim biljnim tinkturama i majkama tinkturama sprječava razvoj mikroorganizama, ali se zbog toga ti pripravci ne preporučuju osobama koje ne smiju uzimati alkohol.

Glicerinski macerat - Dobiva se maceracijom svježe ubranih, mladih dijelova biljke (pupoljaka, mladog lišća, mekih dijelova stabljike, mladog korijenja) u mješavini vode, alkohola i glicerina.

Liofilizirani ekstrakt - Dobiva se složenim, skupim tehnološkim postupkom kojim se dobiva najoptimalnija koncentracija djelatne tvari te najbolja sačuvanost cjelovitosti fitokompleksa u pripravku. Liofilizirani ekstrakti imaju i najbolju bioraspoloživost (iskorištenost djelatne tvari u organizmu).

Suhi ekstrakti i liofilizirani ekstrakti predstavljaju najidealniji oblik, s obzirom na koncentraciju djelatne tvari i bioraspoloživost, a prikladni su i za dobivanje gotovih farmaceutskih pripravaka (sirupa, oralnih ampula, perli, tableta...). Tako dobiveni gotovi farmaceutski pripravci ne isključuju prirodnost proizvoda već doprinose boljoj iskorištenosti ljekovitih tvari iz biljaka.

Datum objave članka: 1. 10. 2002.