Mediteranski mravinac

Biljna ljekarna / Biljke od A do O mr. sc.   Igor Jerković  /  dr. sc.   Josip Mastelić

Kočenje bakterijskog razmnožavanja ne odvija se putem prijenosa kromosoma pa ne postoji opasnost porasta bakterijske otpornosti

Velik sadržaj eteričnog ulja

Samonikli mediteranski mravinac (Origanum vulgare ssp. hirtum), izuzetno aromatična biljka, dobro je poznat još iz antičkih vremena kad se upotrebljavao za aromatizaciju hrane i alkoholnih pića te kao konzervans za meso. Detaljan opis pose može naći već u knjigama "Povijest biljaka" (Teofrastos, 372.-287. g. p.n.e.) i "Medicinski materijal" (Discordius, 1. st. p.n.e.). Hipokrat (5. st. p.n.e.), otac medicine, koristio je mravinac za liječenje bolova u trbuhu i bolesti dišnih organa, a Paracelsus (16. st.), otac Hermitske medicine, za liječenje proljeva, psorijaze i gljivičnih oboljenja.

Naziv origanum izvedenica je iz dviju grčkih riječi koje u prijevodu znače planina i radost, što aludira na radost koju izaziva pojavljivanje ove biljke na suhim livadama i planinama mediteranskog podneblja. Rod origanum (porodica Lamiaceae) uključuje 39 vrsta, a u Hrvatskoj su najzastupljenije vrste s bijelim i ljubičastim cvatovima, koje se morfološki i kemijski značajno razlikuju. Mediteranski mravinac, koji je manje rasprostranjen, izrazito je aromatičan i poznat po svojim ljekovitim svojstvima. Eterično ulje se uglavnom izolira iz bijelih cvatova i vršnih dijelova ove biljke. Miris mu je intenzivan, oštar, prodoran i blago gorak. Sadržaj eteričnog ulja u biljci tako je velik (može biti i preko 4 posto), da dugotrajno rukovanje velikim količinama biljnog materijala može uzrokovati nadraživanje osjetljive kože.

Ulje mravinca pokazalo je superiornu antibakterijsku aktivnost protiv u usporedbi s drugim aromatičnim biljkama

Povijesnu uporabu mediteranskog mravinca u određenoj mjeri objašnjavaju suvremene instrumentalne tehnike (posebno vezani sustav 'plinska kromatografija-spektrometrija mase') koje su pokazale da ulje mravinca sadrži dva učinkovita fenola, timol i karvakrol, poznate antiseptike i to oko 60 - 90 posto, a koji se mogu lako izolirati iz ulja. Nadalje, ulje sadrži monoterpenske ugljikovodike (osobito γ-terpinen, p-cimen, limonen i β-kariofilen) i monoterpenske alkohole (uglavnom linalol i terpinen-4-ol). Sličnog je kemijskog sastava s uljima drugih biljaka iz porodice Lamiaceae poput vriska i timijana. Unatoč kvantitativnim sezonskim razlikama između četiri dominante komponente (timol, karvakrol, γ-terpinen i p-cimen), njihova suma je gotovo konstantna u različitim sezonama, što ukazuje na međusobnu biosintetsku povezanost.

Ovisno o udjelu pojedinog fenola u ulju, poznata su dva kemotipa (timolni i karvakrolni) i dva intermedijerna kemotipa (timol/karvakrol i karvakrol/timol). Ovi prirodni β-glikozidi mogu se smatrati vodotopivim prekursorima arome, jer putem određenih kemijskih procesa oslobađaju hlapive spojeve.

Ljekovitost na djelu

Ulje mravinca istraženo je na antibakterijsku aktivnost protiv 25 različitih vrsta bakterija, gdje se pokazalo da ima superiornu aktivnost u usporedbi s drugim aromatičnim biljkama. Testirane bakterije uključuju životinjske i biljne patogene te bakterije trovanja i kvarenja hrane. Hlapivo ulje pokazalo je značajan inhibicijski učinak na sve testirane organizme, dok su glavne komponente ulja pokazale različiti stupanj inhibicije (kočenja) rasta. Ulje mravinca je veoma djelotvorno na gram-pozitivne i gram-negativne bakterije, osobito na sojeve Escherichia coli, Staphyococcus aureus, Salmonella thyphimurium, Pseudomonas aeroginosa, Bacillus suptillis i Rhizobium leguminosum. Biološka aktivnost se pripisuje sinergističkom djelovanju (nadopunjuju se) glavnih komponenti timola i karvakrola. Fenoli djeluju na bakterije putem toksičnog učinka na stanični zid bakterija tj. uništavaju proteine unutar strukture staničnog zida. Kada se jednom promijeni (razori) struktura staničnog zida povećava se stanična propusnost, dolazi do "curenja" staničnih organela i smrti mikroorganizma. Učinak u smislu kočenja bakterijskog razmnožavanja ne odvija se putem prijenosa kromosoma pa ne postoji opasnost porasta bakterijske rezistencije (otpornosti).

Ulje mravinca se u tradicionalnoj medicini koristi kod probavnih smetnji, živčane napetosti, uboda kukaca, zubobolje, uhobolje, kašlja i dr. Kožna stanja kao psorijaza i gljivična oboljenja (osobito kod atletičara) mogu se poboljšati uporabom ulja mravinca. Zbog antioksidacijskog djelovanja, ovo ulje može pomoći u sprječavanju oštećenja stanica kao posljedice djelovanja slobodnih radikala (inače, reakcije slobodnih radikala prisutne su u upalnim procesima, artritisu i općenito u procesu starenja).

Ulje mravinca koristi se iznutra i izvana. Prije uporabe preporučuje se razrjeđivanje s maslinovim uljem: jedan dio ulja mravinca i deset dijelova maslinovog ulja. Ulje inhalirano ili primijenjeno na kožu, u određenoj dozi, zasićuje stanične membrane i pokazuje učinak sličan lokalnim anesteticima. Ulje se koristi i u obliku gel-kapsula za internu uporabu.

Osim u eteričnom ulju, aktivni sastojci mediteranskog mravinca mogu se naći i u ekstraktima listova. Listovi mravinca mogu se uporabiti za pripravu čaja: kipuća voda (oko 150 mL) se prelije preko usitnjenih i sprašenih listova (1,5 - 2 g) te se pusti da odstoje 10 minuta. Hladna ili umjereno topla šalica čaja može se konzumirati nekoliko puta u danu. Za obloge se preporučuje 5 postotna infuzija. Vodeni ekstrakt sadrži mnoge spojeve (tanine, flavonoide, triterpene, ružmarinsku kiselinu, glikozide isparljivih spojeva i druge) te pokazuje izrazitu antioksidacijsku aktivnost zbog visokog sadržaja fenolnih spojeva.

ODLIKE MEDITERANSKOG MRAVINCA

- donosi olakšanje kod unutarnjih i vanjskih upala;
- neutralizacija širokog spektra ugriza (pauka, škorpiona, pčele, zmije, mrava);
- prirodni antiseptik; mogućnost liječenja različitih bolnih poremećaja i ozljeda;
- pomaže iskašljavanje i smanjuje sekreciju sluzi kod plućnih poremećaja;
- ublažava kašalj i olakšava grč (spastičnost) bronha;
- poništava ukočenost i grč mišića;
- najjači atributi - fungicidna, antimikrobna i antioksidacijska svojstva.

Datum objave članka: 1. 10. 2003.