Afte nisu zarazna bolest

Bolesti i stanja / Zubi i usna šupljina Marija Sović dr. med. dent.

Afte se javljaju kod 20 posto populacije, najčešće u drugom i trećem desetljeću života te češće kod žena višega socioekonomskog status

Bolne ulceracije

Afte ili rekurentne aftozne ulceracije bolest je koju karakterizira pojava recidivirajućih bolnih ulceracija na oralnoj sluznici, najčešće na sluznici donje usne, dnu usne šupljine i donjoj strani jezika. Rjeđe zahvaćaju obraznu sluznicu, sluznicu gornje usne i meko nepce, a na zubnome mesu (gingivi) i tvrdom nepcu se ne pojavljuju. Promjene su okruglog ili ovalnog oblika, prekrivene žućkastim ili sivkastim naslagama, okružene karakterističnim crvenim upalnim pojasom. U nekih bolesnika dva do tri dana prije izbijanja afti pojave se prodromalni simptomi poput peckanja i/ili svrbeža.

Javljaju se kod 20 posto populacije, iako ukupna pojavnost varira od pet do čak 60 posto, ovisno o kliničkoj studiji. Najčešće su u drugom i trećem desetljeću života te najučestalije u žena višeg socioekonomskog statusa.

Autoimuna reakcija u podlozi

Prema mehanizmu nastanka, afte su autoimuna bolest karakterizirana stvaranjem autoreaktivnih stanica (CD8 limfocita) usmjerenih na stanice epitela u usnoj šupljini. Autoimuna reakcija dovodi do uništenja epitelnih stanica i nastanka ulceracija. Međutim, činitelj koji pokreće autoimunu reakciju i dalje je nepoznat.

Ulogu u nastanku afti imaju naslijeđe, emocionalni stres, manjak vitamina i minerala, gastrointestinalne bolesti, menstrualni ciklus, preosjetljivost i dr. Krenimo redom.

Naslijeđe - Oko 40 posto osoba koje boluju od afti ima nekoga u obitelji s istim problemom. Imaju li oba roditelja afte, vjerojatnost da će ih imati i djeca iznosi oko 90 posto. To objašnjava situaciju koja se često doživljava u ambulanti kad zabrinuti roditelj koji ima afte pita je li zarazio svoje dijete. Nema govora o infekciji jer afte nisu zarazna bolest, nego je riječ o naslijeđenoj sklonosti.

Emocionalni stres - Iako emocionalni stres može potaknuti izbijanje afti, točan mehanizam reakcije još nije poznat. U populaciji bolesnika s aftama utvrđene su češća anksioznost i depresija u odnosu prema zdravoj populaciji.

Manjak minerala i vitamina - Manjak željeza, vitamina B12 i folne kiseline pronađen je u oko 20 posto oboljelih. Nakon nadoknade željeza, vitamina B12 ili folne kiseline, ovisno o deficitu, u više od 50 posto bolesnika poboljšava se klinička slika ili, što je rjeđe, uslijedi potpuno izlječenje.

Gastrointestinalne bolesti - U bolestima probavnog sustava, kao što su Crohnova bolest, ulcerozni kolitis i glutenska enteropatija, afte se mogu pojaviti sekundarno kao posljedica smanjene apsorpcije minerala i vitamina. Međutim, u manjem broju slučajeva (od četiri do devet posto) mogu biti prvi znak Crohnove bolesti ili glutenske enteropatije. Kada je riječ o Helicobacteru pylori, njegova uloga u nastanku afti još nije razjašnjena, iako je kod manjeg broja bolesnika primijećeno znatno poboljšanje kliničke slike nakon njegove eradikacije.

Menstrualni ciklus - Kod manjeg broja žena afte se pojavljuju ciklički, u drugoj polovici menstrualnog ciklusa, iako u studijama s većim brojem ispitanica nije utvrđena povezanost između afti i razine ženskih spolnih hormona.

Reakcije preosjetljivosti - Iako je mnogim studijama dokazano da afte ne nastaju kao posljedica alergijske reakcije, postoji vrlo mali broj bolesnika koji nastanak afti povezuju s konzumiranjem određene vrste hrane, kao što su orašasti plodovi, rajčice, kravlje mlijeko, čokolada i jagode. 

Lokalni uvjeti - Od lokalnih čimbenika valja spomenuti traumu (ozljeda četkicom, hranom, slučajan ugriz) koja može provocirati nastanak afti, ali samo u ljudi koji imaju sklonost njihovu razvoju. Sastojak zubnih pasti, natrij lauril sulfat, također se smatrao uzrokom nastanka afti, no novijim studijama to nije dokazano. Zanimljivo je istaknuti da su afte rjeđe u pušača te da prestanak pušenja može izazvati njihov nastanak.

Zbog velikog broja uzročnih čimbenika, neki autori smatraju da afte nisu jedinstven poremećaj, nego je riječ o više poremećaja koji se manifestiraju istom kliničkom slikom. U obradi bolesnika s aftama potrebno je isključiti već spomenute uzročne čimbenike te provjeriti kompletnu krvnu sliku, serumsko željezo, folnu kiselinu i vitamin B12. Postoji li manjak jednog od spomenutih čimbenika, potrebno je ordinirati nadomjesnu terapiju.

Uputno je i testiranje na Helicobacter pylori pa u slučaju pozitivnog nalaza, valja preporučiti terapiju. Bolesnike koji imaju učestale, teške oblike afti, a posebno one koji imaju znakove sistemske bolesti (povišenu temperaturu, povećanje limfnih čvorova, proljev, zahvaćenost genitalne sluznice, očiju ili zglobova) treba uputiti na daljnju internističku obradu (gastroenterolog, klinički imunolog).

Smanjiti bol i ubrzati zacjeljivanje

Dijagnoza afti postavlja se na osnovi karakteristične kliničke slike i anamnestičkih podataka. Biopsija je indicirana samo u iznimnim slučajevima, kad klinički nalaz nije tipičan pa se želi isključiti druga bolest, najčešće karcinom u usnoj šupljini.

Za afte se znalo reći da traju „s terapijom sedam, a bez terapije tjedan dana”. Srećom, to ipak nije tako. U terapiji se najviše koriste lokalni pripravci kortikosteroida u obliku masti ili kapi. Za liječenje velikih afti daju se injekcije kortikosteroida oko same promjene. Kortikosteroidi suprimiraju upalu i ubrzavaju zacjeljivanje te samim time smanjuju bol i skraćuju trajanje afti. 

Za sprječavanje sekundarne infekcije primjenjuju se antiseptici kao što su oktenidin, klorheksidin ili heksetidin. Za ubrzavanje zacjeljivanja mogu se primijeniti i preparati na bazi vitamina B6 i lizozima. U slučaju izrazito bolnih afti može se upotrijebiti lokalni anestetik u gelu. Ordiniranje protugljivičnih lijekova nije potrebno. U svakom slučaju, što se prije počne s terapijom (po mogućnosti tijekom prodromalnih simptoma), zacjeljivanje traje kraće, a simptomi su manje izraženi.

Kod manjeg broja bolesnika lokalna terapija ne daje zadovoljavajuće rezultate pa je potrebno ordinirati sistemsku terapiju. Najčešće se ordiniraju sistemski kortikosteroidi i/ili imunosupresivi. Kod ordiniranja takve terapije nužno je konzultirati se s kliničkim imunologom zbog brojnih nuspojava koje imaju ti lijekovi.

Unatoč spomenutim terapijskim sredstvima, valja istaknuti da ne postoji nijedno terapijsko sredstvo koje bi bolesnika zauvijek oslobodilo afti. Iako se afte mogu uspješno liječiti onda kada se pojave, na učestalost njihova izbijanja malo se može utjecati. Pritom pomažu vitamini B kompleksa ili prirodni imunostimulansi, poput aloe vere, iako ne postoje znanstvene studije koje bi potvrdile njihovu učinkovitost.

Iako vrlo učestale, afte su još uvijek prilično nerazjašnjena bolest, a unatoč brojnim istraživanjima, terapija se i dalje zasniva na smanjenju boli i bržem zacjeljivanju promjena.

LJEKOVITOST PROPOLISA

Istraživači su identificirali više od 300 spojeva u propolisu, od kojih su većina različiti oblici polifenola. Polifenoli su antioksidansi koji se bore protiv bolesti i oštećenja u tijelu. Preciznije rečeno, propolis sadrži polifenole nazvane flavonoidi, koje biljke uobičajeno proizvode kao oblik zaštite. Često se nalaze u namirnicama za koje se smatra da imaju antioksidativna svojstva, uključujući voće, povrće, zeleni čaj i crno vino. 

Što kažu istraživači - Iako se smatra da propolis ima antibakterijska, antivirusna, antifungalna i protuupalna svojstva, znanstvena istraživanja propolisa su ograničena. Čini se da pčelinji proizvodi pružaju zaštitu od nekih bakterija, virusa i gljivica, no istraživači nisu još uvijek sigurni zašto. 

Rane - Propolis ima poseban spoj koji se zove pinocembrin, flavonoid koji ima antifungalno djelovanje (protiv gljivica). Protuupalna i antimikrobna svojstva propolisa čine ga korisnim u procesu zacjeljivanja rana. Jedna studija pokazala je da propolis potpomaže bržem zacjeljivanju rana u slučaju traumatskih opeklina ubrzavanjem rasta novih zdravih stanica. Druga studija pokazala je da je lokalno primijenjen alkoholni ekstrakt propolisa bio učinkovitiji od steroidne kreme u smanjivanju broja mastocita u kirurškim ranama u ustima (mastociti su stanice povezane s upalom koje usporavaju zacjeljivanje rane).

Ozebline i genitalni herpes - U oba slučaja, masti koje sadrže tripostotni propolis mogu pomoći ubrzati vrijeme zacjeljivanja i smanjiti simptome. Jedna studija otkrila je da je topikalna (lokalna) primjena propolisa tri puta dnevno potpomogla bržem zacjeljivanju rana kao posljedice ozeblina. S druge strane, istraživači su otkrili da krema na bazi propolisa ne samo da smanjuje količinu virusa herpesa, već ujedno štiti tijelo od pojave budućih ozeblina.

Karcinom - Smatra se da propolis ima određenu ulogu i u liječenju određenih vrsta raka. Prema jednoj studiji, neki od njegovih antikancerogenih učinaka su sprječavanje umnožavanja kanceroznih stanica, blokada signalnih putova među kanceroznim stanicama te smanjenje vjerojatnosti pretvorbe zdravih u kancerogene stanice. Studija je također pokazala da propolis može biti sastavni dio komplementarne terapije, ali ne i jedini tretman protiv karcinoma. Druga studija pokazala je da uzimanje propolisa može biti korisna komplementarna terapija u liječenju raka dojke zbog svojih antitumorskih učinaka na stanice raka dojke.

Izvor: https://www.healthline.com/health/propolis-an-ancient-healer (Hon Code Certified, 1-2019)

 

Datum objave članka: 20. 3. 2019.