Ah te akne

Bolesti i stanja / Kožne bolesti Marina Gradinac dr. med.

Poremećaji u radu žlijezda lojnica stvaraju uvjete za razmnožavanje bakterija i razvoj upalnog procesa

Pod pojmom akne (Acne) obuhvaćena je vrlo raznolika grupa promjena na koži različita uzroka. Riječ je prije svega o promjenama vezanim uz žlijezde lojnice, odnosno njihove folikule. Sama riječ potječe iz starogrčkog jezika, a znači erupciju.

Glavna zbivanja u nastanka akni odvijaju se u tzv. dlačno-lojnom folikulu. Dolazi do pojačana stvaranja loja promijenjenog sastava koji ispunjava i proširuje pore, kao i do poremećaja u procesu orožnjavanja u kanalu žlijezde lojnice i posljedičnog zatvaranja pora na koži odumrlim stanicama. Tako se stvara idealno okruženje za razmnožavanje bakterija i razvoj upalnog procesa, koji se može očitovati različitim promjenama na koži u obliku papula, pustula, pa čak i upalnih čvorova.

Važni činitelji u nastanku akne su:

  • genetski čimbenici;
  • hormoni (androgeni);
  • pojačana produkcija žlijezda lojnica;
  • bakterije (posebno Propyonibacterium acnes, Propyonibacterium granulosum);
  • pojačano orožnjavanje kanala žlijezda lojnica (folikularna hiperkeratoza);
  • način prehrane (slana, masna, začinjena hrana);
  • stres;
  • neki lijekovi (anabolni steroidi);
  • intenzivno sunčanje;
  • pojačano znojenje;
  • higijenske navike (neodgovarajući kozmetički tretmani).

Acne vulgaris jedna su od najčešćih dermatoza, koja tijekom odrastanja pogađa 80 posto populacije obaju spolova. Iako se mogu pojaviti i u novorođenačkoj dobi kao posljedica utjecaja majčinih hormona na žlijezde lojnice, tada nisu tako učestale i uglavnom spontano prolaze.

Najčešće se počinju javljati početkom puberteta, a lokalizirane su obično na licu, čelu, gornjem dijelu ramena, nadlakticama i leđima. U razdoblju adolescencije češća su pojava kod muškaraca, a u odrasloj populaciji više ih nalazimo kod žena. Obično nestaju oko dvadesete godine života, ali katkad mogu trajati i desetak godina dulje. Izgledom se veoma razlikuju.

  • Acne punctata predstavljaju najblaži oblik koji izgledom može varirati od mikrokomedona (koji nisu vidljivi prostim okom), do otvorenih i zatvorenih komedona.
  • Acne papulopustuloza su teži, sekundarni upalni oblici, koji se očituju papulama, pustulama ili upalnim čvorovima koji mogu biti prekriveni i krustama.
  • Acne conglobata najteži su oblik i nešto su češće kod mladića. Upalni proces zahvaća dublje dijelove folikula i okolnog tkiva, pa nastaju tvrdi i bolni čvorovi veličine zrna graška do lješnjaka. Kao posljedica cijeljenja nastaju ružni ožiljci.

Neke od zajedničkih karakteristika kože sklone nastanku akne:

  • sjajna površina kože (najčešće T zona - čelo, nos, brada);
  • prhutanje vanjskog sloja kože praćeno neugodnim osjećajem zategnutosti i svrbeža;
  • proširene pore;
  • prisutnost crvenkastih prištića;
  • zadebljala koža bez sjaja;
  • pojačana dlakavost.

Individualan terapijski pristup

Liječenje akni ovisi o obliku i kliničkoj slici, a terapiju bi svakako trebao odrediti liječnik specijalist dermatolog, koji će najbolje moći procijeniti o kojem je obliku akni riječ i odabrati odgovarajući terapijski pristup u svakom pojedinom slučaju.

Kod blažih slučajeva primjenjuje se samo lokalna terapija. Kožu treba prati toplom vodom i blagim neutralnim sapunom ili sindetom, a zatim protrljati blagim antibakterijskim sredstvom (rezorcinom 0,5-1% ili vodenom otopinom antiseptika za dezinfekciju kože). Za tretman blagih oblika akni najčešće se koriste derivat vitamina A (tretionin), tazatoren i benzoil peroksid. Za akne koje pokazuju znakove upale potrebno je u terapiju uključiti lokalnu primjenu antibiotika (najčešće eritromicin, klindamicin ili tetraciklin). Terapiju svakako mora propisati liječnik specijalist dermatolog.

Kod srednje teških oblika, osim primjene opisanih mjera, na preporuku i pod nazorom dermatologa u terapiju se uključuje i antibiotik. Najčešće se koriste tetraciklin, doksiciklin, minociklin i sulfonamidi.

U terapiji teških oblika akni daju se i sredstva koja smanjuju izlučivanje žlijezda lojnica (sebosupresivi). Zbog antiandrogenog djelovanja, takva sredstva mogu se davati samo ženama. Osim toga, u terapiju se uvode i sintetski analozi vitamina A (retinoidi) koji su pokazali dobre terapijske rezultate. Terapijom se postiže protuupalno i antibakterijsko djelovanje, tj. znatno se smanjuje lučenje žlijezda lojnica (i do 90 posto) i dolazi do promjena u načinu orožnjavanja, čime se sprječava stvaranje komedona. No uz ovu vrstu terapije pridružene su i brojne nuspojave: blaže, poput suhoće kože, ljuštenja i različitih upala kože lice, pa sve do ozbiljnijih, poput oštećenja jetre i povišenja masnoća u krvi, tako da je pacijent mora biti pod stalnim liječničkim nadzorom. Kako ova vrsta terapije može dovesti do poremećaja u razvoju ploda, kod žena u reproduktivnom razdoblju tijekom terapije mora se provoditi striktna i pouzdana kontracepcija, kao i dva mjeseca nakon prestanka terapije.

Zbog aktualnosti i raširenosti problema na tržištu se nalazi velik broj preparata nedokazane djelotvornosti. Stoga bi terapiju akni svakako trebalo prepustiti liječniku specijalistu dermatologu, koji će odrediti što je za svakoga pojedinog pacijenta najbolje. Trajanje liječenja razlikuje se od slučaja do slučaja, a najbolji rezultati postižu se obostranom suradnjom liječnika i pacijenta.

Nažalost, katkad i uz najbolji terapijski pristup iza nekih oblika akni ostaju tragovi u vidu oštećenja na koži (ožiljci). Za njihovo uklanjanje potrebni su dodatni tretmani, poput ljuštenja kože kemijskim sredstvima, brušenja kože ili krioterapije, a u novije vrijeme dobre rezultate pokazuju i laserski tretmani.

Datum objave članka: 1. 12. 2007.