Alergijski konjunktivitis u dječjoj dobi

U posljednjih se dvadesetak godina broj djece s alergijskim reakcijama udvostručio! Od rizičnih čimbenika spominju se nedostatno dugo dojenje, onečišćenost okoliša, izloženost zaraznim bolestima i sintetskim tvarima u hrani i lijekovima.

Dva su čimbenika važna za razvoj alergija: genetska predispozicija i izloženost djeteta tvarima koje mogu potaknuti alergijsku reakciju. Na zaprepaštenje i žalost mnogih, tu spada i kamilica. Ova, inače korisna i ljekovita biljka, postala je, bez svoje krivice, zbog neodgovarajuće uporabe jedan od nerijetkih uzročnika lokalne alergijske reakcije na oku! Vjerujući kako je ova biljka svemoguća, roditelji je učestalo kao topli oblog stavljaju na oko prije nego što se posavjetuju s liječnikom. Što se tiče oftalmoloških bolesti i upala, treba upamtiti: kamilicom nećete izliječiti niti jednu očnu upalu.

Što se tiče liječenja medom, isključena je svaka mogućnost njegove lokalne uporabe u oftalmološke svrhe. Međutim, davanje meda djetetu u prehrani može kod nezrelog i alergijama sklonog novorođenčeta pokrenuti lavinu alergijskih reakcija, od kojih je važna i ona u strukturama oka. Ako ste toliko uvjereni u ljekovitost meda i svakako ga želite uključiti u prehranu svoga djeteta, prethodno se osigurajte i provjerite u nekoliko navrata nije li dijete sklono alergijama. Ako jest, neka se zauvijek odrekne te namirnice koja zasigurno ima izvanredne kvalitete i ljekovita svojstva, ali nikad neće biti namirnica izbora za dijete alergičara.

Bez obzira na sklonost alergijama, ne preporučuje se posteljina punjena perjem ili bilo kakvim materijalima životinjskog podrijetla (krzno, primjerice). Iz spomenutih materijala životinjskog podrijetla nikakvim se metodama ne mogu odstraniti grinje, koje se upravo hrane sadržajem jastuka ili pokrivača, proizvodeći kao sva živa bića otpadne produkte koje odlažu na unutarnjoj površini jastuka ili pokrivača. U najintimnijem dodiru posteljine s tijelom djeteta, a naročito s licem i očima, razvija se reakcija preosjetljivosti upravo na te ekskretorne produkte vječnih podstanara posteljine vašeg djeteta.

Alergija je, najjednostavnije rečeno, rana ili neposredna reakcija organizma na kontakt s nekom tvari. Obiteljska sklonost alergijama naziva se atopija. Reakcija organizma najčešće se javlja u obliku osipa po tijelu, crvenila spojnice oka, svjetloplahosti, suzenja oka i otekline vjeđa i okolnog očnog tkiva, reakcije sluznice nosa, bronhijalne astme i slično. Sam biokemijski mehanizam nastanka alergije izuzetno je složen i spada u domenu imunologije, jedne od najmlađih disciplina u medicini.

Vrlo pojednostavljena shema nastanka alergijske reakcije na toj molekularnoj razini bila bi sljedeća. Kad je organizam alergičara putem udisanja ili preko kože izložen specifičnom agensu koji je sposoban izazvati alergijsku reakciju, a koji se u tom slučaju naziva alergen, mnoštvo prisutnih antitijela, specifičnih za taj alergen, veže se za stanice u tijelu koje se nazivaju mastociti ili bazofilni leukociti. Tako "bombardirane" stanice zbog oštećenja površine oslobađaju iz svoje unutrašnjosti takozvane medijatore upale. Jedan od najpoznatijih medijatora je histamin, ali postoje i drugi. Izlučeni medijatori upale lokalno izazivaju povećanu propusnost krvnih i limfnih žila te iz njih izlazi tekućina uzrokujući lokalni ili generalizirani edem. Stoga pojačano otiču sluznice, pojačano se luče suze, dolazi do kontrakcije mišića bronha i slično. To zbivanje, dakle, karakterizira neposredna i brza reakcija koja se odvija odmah nakon kontakta s tvarima koje su sposobne izazvati takav tip reakcije. Na oku se javlja isključivo klinička slika otekline vjeđa, jednostrano ili obostrano, koja se širi na okolne strukture, zahvaćajući katkad cijelu stranu lica. Jaka svjetloplahost ili fotofobija osnova je subjektivnih smetnji, kao i jako suzenje oka, pri čemu se suze katkad nekontrolirano izlijevaju preko rubova vjeđa. Tijekom noći tako izlivene suze s ostalom sekrecijom iz oka formiraju sluzave i končaste nakupine sekreta koje se teško skidaju s korijena trepavica. Bjeloočnica djeteta je crvena zbog proširenja krvnih žila spojnice koje je prekrivaju.

Roditelj koji je primijetio alergijsku reakciju svoga djeteta na neke od lijekova, dužan je o tome obavijestiti obiteljskog liječnika koji će tu informaciju upisati u karton kako ne bi ponovno došlo do nepotrebne epizode alergijske reakcije

Ovdje treba odgovoriti na pitanje zašto je upravo oko organ vrlo učestalo podložan alergijskim reakcijama i zašto se upravo na oku tako jako i očigledno manifestira alergijska reakcija koja preplaši roditelje. Zbog izuzetno rahlog tkiva koje okružuje očnu jabučicu te dobre prokrvljenosti ovako složenog i stalno aktivnog organa, svaka alergijska reakcija odmah dobije svoj puni zamah jer je upravo takvo anatomsko okruženje pogodno za razvoj svih vrsta alergijskih reakcija koje se mogu odvijati u tijelu. Jasno je da će alergijski odreagirati samo ono dijete koje u svom organizmu ima specifična antitijela, sposobna aktivirati se u kontaktu s alergenom.

Odmah ćete se zapitati možemo li utjecati na postojanje ili količinu tih specifičnih antitijela u organizmu djeteta. Odgovor je NE, jer je proizvodnja tih specifičnih antitijela isključivo genetski uvjetovana.

Drugo pitanje koje se nameće je: ako dijete nikad ne dođe u kontakt s alergenom, tj. tvari na koju ima razvijena specifična antitijela koja pokreću alergijsku reakciju, znači li to da se alergijska reakcija nikad neće niti manifestirati. Odgovor je DA: ne dođe li dijete nikad u kontakt s alergenom, vjerojatno nikad neće ni doznati da je na nešto alergično. Međutim, stvarni problem kod alergena je što su te tvari često sveprisutne. Primjerice, najčešći alergeni su kućna prašina, pelud, životinjske dlake te tvari koje na mjestu ugriza ispuštaju komarci, pčele i drugi insekti, što je gotovo nemoguće izbjeći. Tim neizbježnim suputnicima dodajmo i zlouporabu lijekova, pri čijoj se primjeni dijete može senzibilizirati (učiniti podložnim alergiji) već u prvom kontaktu.

Valja spomenuti kako se dijete vrlo često ne senzibilizira na osnovni ljekoviti sastojak lijeka, nego na konzervanse dodane u kapi za oči. Nekontrolirano kapanje kapi za oči može prvobitno sjajno obaviti svoju ulogu i ublažiti prve znakove bolesti, da bi se kod sljedeće neprovjerene primjene javila alergijska reakcija. Oko deset do četrnaest dana od prvobitnog kontakta oka s lijekom organizam je sposoban razviti alergijsku reakciju na neki lijek. Na kraju valja napomenuti kako aktivaciju mastocita, tj. oštećenje membrane i propuštanje medijatora upale, također mogu izazvati i povišena temperatura, UV zračenje te interakcija sa živčanim sustavom. Roditelj koji je primijetio alergijsku reakciju svoga djeteta na neke od lijekova, dužan je o tome obavijestiti obiteljskog liječnika koji će tu informaciju upisati u karton kako ne bi ponovno došlo do nepotrebne epizode alergijske reakcije.

Što se tiče učestalosti alergijskih reakcija u populaciji, valja napomenuti da postoji sedam do 10 posto atopičara, a od toga se na bolesti oka odnosi pet posto. Od alergijskih bolesti oka, pak, polovica otpada na alergijski konjunktivitis, tj. reakciju spojnice oka. Među njima je najpoznatiji tzv. vernalni konjunktivitis. Najčešće se javlja između četvrte i dvanaeste godine života, češće u dječaka.

Prvi simptomi dolaze s proljećem i praktički su prisutni od ožujka do rujna. Početna klinička slika je svjetloplahost, svrbež oka te jutarnja nitasta sekrecija u kutovima oka. Prevrne li se gornja vjeđa, prikaže se površina spojnice poput "kaldrme", kao da je popločana. Taj dojam se stječe zbog povećanih papila koje u normalnim uvjetima prekrivaju površinu spojnice i nisu tako grube dok ne postanu edematozne (otečene) zbog alergijske reakcije. Spojnica očne jabučice je poput nasipa odebljala oko ruba rožnice, a katkad, osobito u mlađe djece, može biti prisutno i nekoliko ružičasto-crvenih čvorića koji poput otočića stoje na bijeloj ili ružičastoj podlozi bjeloočnice. To su tzv. fliktene. U tim slučajevima samo liječnik može ordinirati lokalnu terapiju, koja se najčešće sastoji u davanju pripravaka steroida za lokalnu primjenu.

Roditelji se ne trebaju pretjerano plašiti očnih alergijskih reakcija, i bojazan od njih ne treba ih spriječiti da svojoj djeci priušte veselje procvjetalih proljetnih livada i nezamjenjivo drago društvo dlakavih kućnih ljubimaca

Jedna od vrlo čestih alergijskih reakcija je i ona na prisustvo stranog tijela u rožnici. Ta tema osobito je aktualna u proljeće, kad djeca više vremena provode u prirodi. Poznat je fenomen "krilca". Roditelji često na jednome mjestu uz rub rožnice uoče kako se razvija tzv. lokalna vanjska mrena. Naime, lepezasti, dobro prokrvljeni nabor spojnice urasta prema rožnici. Riječ je o školjkastom krilcu kukca koji se pod negativnim tlakom prilijepio uz rub rožnice i kao strano tijelo proizveo lokalnu alergijsku reakciju. Ukloniti ga može isključivo liječnik. Njegovim uklanjanjem i lokalnom steroidnom terapijom upala vrlo brzo nestaje.

Na kraju treba reći da se roditelji ne trebaju pretjerano plašiti očnih alergijskih reakcija te da ih bojazan od njih ne treba spriječiti da svojoj djeci priušte veselje procvjetalih proljetnih livada i nezamjenjivo drago društvo dlakavih kućnih ljubimaca. Borba protiv alergije katkad se sastoji u unutarnjem miru kojem uvelike pridonose ovi veliki prijatelji uravnoteženog djetinjstva.