Antimikrobna izvrsnost oktenidina

Bolesti i stanja / Opća medicina dr. sc.   Zrinka Bošnjak dr. med., spec. mikrobiolog

Oktenidini zadovoljavaju brojne kriterije koji se traže od dobrog antiseptika i korisnici ih prihvaćaju u visokom postotku

Različiti pristupi kroz povijest

Neuspješno liječenje akutnih i kroničnih rana velik je javnozdravstveni i socijalni problem. To je razlog što sve aktivnosti koje su usmjerene prema pravodobnoj dijagnostici, razumijevanju fiziologije, patofiziologije i postupaka u liječenju akutnih, a posebice kroničnih rana, trebaju biti postulati suvremene medicine.

Tijekom povijesti različito se pristupalo liječenju rana. Postoje dokazi da su se još u pretpovijesno doba rane prekrivale oblozima (blato, mahovina, hrastova kora). U starom Egiptu u uporabu se kao antibakterijski agens uvodi živa. Stari Grci opisuju, pak, kauterizaciju rane. Hipokrat uvodi napredak u tretman rane opisujući primarno i sekundarno zacjeljivanje. Iz starorimskog doba dolaze prvi opisi klasičnih znakova infekcije rane (rubor - crvenilo, tumor - oteklina, calor – toplina i dolor – bol). Nakon Rimljana Arapi dominiraju medicinom i u liječenje uvode prevoje s terpentinom, gušterovim izmetom i golubljom krvi. U doba renesanse dolazi se do spoznaje da rana bolje cijeli bez gnoja.

Devetnaesto stoljeće obilježava velik napredak u sprječavanju infekcija, a veliku ulogu odigrali su Semmelweis (pranje ruku klornim vapnom), Pasteur (sterilizacija) i Lister (dezinfekcija karbolnom kiselinom).

Infekcija uvijek moguća

Medicinska definicija ranu opisuje kao prekid kontinuiteta kože i sluznice s prekidom kontinuiteta krvnih i limfnih tkiva. U tom slučaju brojni mikroorganizmi koji se nalaze na koži i sluznicama tijela, kao i oni iz okolini, mogu prouzročiti infekciju kože i mekih tkiva. 

Mikroorganizmi ulaze u tijelo kroz oštećenja kože i sluznica, preko traumatskih rana ili ugriza, kao komplikacija operativnog zahvata ili implantacije stranog tijela, a može se dogoditi i hematogeni rasap mikroorganizama (širenje krvlju). Infekcije kroničnih rana javljaju se kao komplikacije oštećenja krvožilnog sustava ili metaboličkih bolesti, i produljuju proces cijeljenja rane. Kolonizacija rane (naseljavanje uzročnika), pa i infekcija, obično je polimokrobna i uključuje aerobne i anaerobne uzročnike.

Aerobni i anaerobni uzročnici izolirani iz inficiranih akutnih i kroničnih rana
(prilagođeno prema Wound and Soft Tissue Cultures. In: Clinical Microbiology, Procedures Handbook, ed. Isenberg , HD. 2nd Edition, May 2004, ASM Press USA)

  • aerobni i fakultativni mikroorganizmi
    • koagualaza-negativni stafilokoki
    • Staphylococcus aureus
    • beta-hemolitički streptokoki
    • Enterococcus spp.
    • Streptococcus spp. (viridans grupa)
    • Corynebacterium spp
    • Bacillus cereus
    • Escherichia coli
    • Serratia spp
    • Klebsiella spp.
  • anaerobne bakterije
    • Peptostreptococcus spp.
    • Streptococcus anginosus
    • Clostridium spp.
  • gljive
    • Candida albicans
    • Candida krusei
    • Candida parapsilosis.

Za bolje zacjeljivanje - koncept pripreme dna rane

S obzirom na trajanje procesa zacjeljivanja, rane dijelimo na akutne (cijele unutar četiri tjedna) i kronične (cijele dulje od šest tjedana). Tijekom zacjeljivanja, rana prolazi kroz četiri faze - upalna, proliferativna, epitelizacija i remodelacija. Ako zacjeljivanje zastane u nekoj od navedenih faza, rana prelazi u kroničnu.

Postoji mnogo čimbenika koji utječu na proces zacjeljivanja, a općenito ih dijelimo na:

  • sistemski čimbenici - starija dob, slabija pokretljivost, pretilost ili pothranjenost, kronične bolesti, imunosupresivi, pušenje...
  • lokalni čimbenici - prokrvljenost i opskrba tkiva kisikom, same značajke rane itd.


U cilju sprječavanja odgođenog zacjeljivanja, osmišljen je koncept pripreme dna rane. To je nov način razmišljanja o zbrinjavanju kroničnih rana, organizirani postupak u kojem se koristi holistički pristup pri ocjeni postojećih barijera pri procesu zacjeljivanja i njihovu otklanjanju, što omogućava normalan napredak zacjeljivanja rane. Priprema dna rane osnovni je element koji ima za cilj neometano zacjeljivanje, koje se brže postiže što je pravilniji odabir odgovarajućeg antiseptika, koji će spriječiti razmnožavanje mikroorganizama u rani.

Antiseptici za rane su aktivni kemijski spojevi, različita sastava i svojstava, selekcionirani u odnosu na sigurnost i djelotvornost na živo tkivo. Djelovanje im je ograničeno na površinu lezije, na kojoj baktericidnim (ubija mikroorganizme) ili bakteriostatskim (sprječava razmnožavanje mikroorganizama) djelovanjem smanjuju količinu mikroba. Primjenjuju se uglavnom u vodenim otopinama i niskim koncentracijama aktivne tvari, zbog čega nisu toksični za stanice tkiva. Način djelovanja kationskih antiseptika je adsorpcija na negativno nabijenu površinu bakterija, difuzija kroz staničnu stijenku, vezanje na citoplazmatsku membranu, destabilizacija citoplazmatske membrane, otpuštanje K+ iona, autoliza i smrt stanice.

Izbor antiseptika i njihova primjena (rane, sluznica, usna šupljina) ovise o dobrom poznavanju antimikrobnih svojstava, kao i o drugim osobinama antiseptika. Stoga oktenidini zadovoljavaju brojne kriterije koji se danas traže od dobrog antiseptika.

Osobine oktenidina

Proizvodi na bazi oktenidina svojim baktericidnim djelovanjem na širok spektar mikroorganizama smanjuju količinu mikroba na površini lezije i sprječavaju infekciju te smanjuju uporabu antibiotika i razvoj rezistencije. Stoga skraćuju vrijeme zacjeljivanja rane, skraćuju boravak u zdravstvenoj ustanovi (smanjuju broj infekcija rane), kao i izostanak s posla, a sve u cilju što bolje kvalitete života.

Karakteristike oktenidina su sljedeće:

  • širok antimikrobni spektar (bakterije, gljive, protozoe i virusi)
  • baktericidan učinak već kod niskih koncentracija
  • brz početak djelovanja (unutar 30 sekundi) i produljeno djelovanje (više od 24 sata)
  • antimikrobna aktivnost u velikom rasponu pH vrijednosti (1,6 - 12,2)
  • jednaka antimikrobna aktivnost i u 50-postotnom razrjeđenju
  • suportivno djeluje na cijeljenje rana
  • izvrsno se podnose i ne iritiraju ranu
  • nisu toksični, ne ulaze kroz ranu u krvotok i ne izazivaju alergijske reakcije
  • jednako su učinkoviti uz organsko opterećenje (uz prisutnost krvi, gnoja itd.)
  • mogu se primjenjivati kod djece i trudnica
  • mogu se primjenjivati na sluznicama
  • primjenjuju se kod MRSA kliconoša.

 

Iz navedenih podataka nedvojbena je antimikrobna učinkovitost preparata na bazi oktenidina. Ipak, važno je istaknuti i rezultate istraživanja među korisnicima oktenidinskih preparata koji govore o visokom postotku suradljivosti i prihvaćanja tih preparata, u usporedbi s drugim sličnim sredstvima.

Datum objave članka: 1. 8. 2011.
izdvojeni proizvodi