Atopijski dermatitis - greška u genima

Atopija je urođena sklonost alergijskim reakcijama. Zbog njezinih atipija može se reći da je riječ o "grešci u genima", iako mehanizmi koji će potaknuti alergijsku reakciju nisu potpuno razjašnjeni. Atopijske bolesti (atopijski dermatits, alergijski rinitis - polenoza ili peludna hunjavica, alergijska bronhalna astma, spastični bronhitis, mukozni kolitis) spadaju u grupu nasljednih bolesti, čija je obiteljska anamneza uvijek pozitivna. Dakle, netko u obitelji boluje ili je bolovao od nekog oblika atopije. Dokazano je da se, ako je jedan roditelj atopičar, u 25 posto slučajeva može očekivati da će i djeca biti sklona jednoj od navedenih bolesti, odnosno ako su oba roditelja atopičari, postotak se penje do 50. Zanimljivo je napomenuti da su bolesti iz te grupe, osobito kožne manifestacije, gotovo nepoznate u nerazvijenim zemljama Afrike, Južne Amerike i Azije.

Kod bolesnika koji boluju od neke atopijske bolesti zajednička je visoka razina imunoglobulina E u krvi (oko 60 - 80 posto bolesnika). Prema najnovijoj podjeli javlja se i grupa negativnih atopijskih bolesti pri čemu su vrijednosti tog imunoglobulina u granicama normale. Inače, razvoj i težina same bolesti ne podudaraju se s visinom ukupnog IgE u krvi.

Bolest se u klasičnim slučajevima može smiriti oko treće ili šeste godine života, ili u pubertetu

Pojava atopijskog dermatitisa, odnosno promjena na koži, vrlo je česta. Statistički i epidemiološki podaci dosad su navodili učestalost od tri do šest posto. No, prema najnovijim podacima, osobito u skandinavskim zemljama, SAD-u i Kanadi, bolesti iz te grupe javljaju se u oko 10 - 20 posto populacije, što gotovo dostiže maligne i kardiovaskularne bolesti. Prema današnjim spoznajama, više obolijevaju stanovnici socijalno-ekonomski visoko razvijenih zemalja s vrlo izraženim stupnjem higijenskih navika i dobrom zdravstvenom zaštitom.

Najčešće se javlja kod male djece, obično oko trećeg mjeseca života s promjenama na koži u obliku crvenila, mjehurića s bistrim ili gnojnim sadržajem, suhe i raspucale kože, najčešće na licu, vlasištu, stražnjem dijelu vrata i pregibima zglobova. Promjene se mogu proširiti i na cijelo tijelo te poprimiti vrlo teške slike. Poznato je da su bolesnici s atopijom, zbog poremećaja u vrijednostima T limfocita supresora, skloni infekcijama (bakterije, virusi, gljivice), što je najviše izraženo upravo u dječjoj dobi. Kožne promjene mogu biti praćene i respiratornim simptomima u smislu spastičnog bronhitisa.

Bolest se u klasičnim slučajevima može smiriti oko treće ili šeste godine života, ili u pubertetu. Može se, međutim, dogoditi da oblik s kožnim simptomima prijeđe u bronhitis ili astmu i obrnuto, odnosno u tim razdobljima promijeni se samo organ koji reagira na podražaje. U slučaju da se kožne promjene ne smire, bolest prelazi u kroničnu fazu - recidivirajući oblik bolesti s tipičnim promjenama na pregibima velikih zglobova, gdje je koža suha, zadebljala, ispucala, a u akutnim fazama javljaju se i erozije, vlaženje i superinfekcija.

U odraslih su promjene izražene i na licu, vratu, iza uha i oko usta te mogu biti praćene bolestima dišnog sustava, osobito peludnom hunjavicom. Danas je sve više takvih oblika bolesti koji se javljaju poslije 18. godine života i traju do kasnije životne dobi. Svi oboljeli imaju izrazito suhu kožu cijelog tijela.

Što se liječenja tiče, na samom početku bolesti valja konzultirati dermatologa, koji će dati terapijske smjernice. U akutnoj fazi obvezno se daju antihistaminici koji ublažavaju simptome alergijske reakcije i smiruju svrbež koji može biti vrlo jak i ometati bolesnika u spavanju i radu. U kroničnoj i mirnoj fazi mogu se dati povremeno u slučaju jačeg svrabeža. Prema tijeku bolesti, a u suradnji s bolesnikom i članovima obitelji, daju se određene upute o tijeku liječenja promjena (shematski prikaz možete naći u knjizi "Kortikosteroidi - čudo i strah", str. 59.).

Bitno je da bolesnik dobije prve smjernice o njezi kože u mirnoj fazi bolesti od dermatologa alergologa, a poslije može sam određivati koji mu oblik najbolje odgovara.

Atopijski dermatitis po svom je postanku stara bolest koja nas prati stoljećima, a danas su objašnjeni mehanizmi njegova nastanka, iako vjerujem ne u potpunosti. Zasad je u pogoršanjima lijek izbora još lokalna primjena kortikosteroida, uz poznavanje njihovih dobrih i loših osobina te pridržavanje posebnih savjeta. U budućnosti će se sigurno više razviti primjena lijekova na bazi vitamina D3 - calcipotriola, a još neke druge grupe lijekova, koje također nisu na bazi kortikosteroida, ispituju se na odabranim bolesnicima u brojnim europskim zemljama i još nisu odobreni za svakodnevnu primjenu. Zbog sve većega ekološkog onečišćenja, pretjeranih higijenskih mjera i nezdrave prehrane postala je to bolest gradskih, visokorazvijenih sredina i gotovo je nepoznata u ruralnim i siromašnim područjima. Tim se čimbenicima zasigurno može pripisati njezin nagli porast posljednjih godina. Zato treba pokušati vratiti se prirodnom načinu života i prehrane, a kožu zaštititi ispravnom njegom od svih iritirajućih i provokativnih čimbenika kako bismo spriječili da grupa atopijskih bolesti u budućnosti postane "bolest broj jedan".

• Dojite barem tri mjeseca, po mogućnosti šest mjeseci, a idealno do 12 mjeseci uz izbjegavanje alergogene hrane.
• Već je spomenuta sklonost superinfekcijama koju najčešće prenosite rukom nakon dodirivanja nosa ili područja usta zbog svrbeža ili rinitisa i na kožu najčešće nanosite zlatni stafilokok - zamućeni mjehurići, naslage žućkastih krusta. U početku infekcije u nos stavljati antibiotsku mast (mupirocin ili fucidin), a koža ostalih dijelova tijela (lica, vrata) može se premazivati antiseptičkom otopinom koja smiruje infekciju, a ne izaziva alergijske reakcije ni iritaciju (dva do tri puta na dan vatom ili gazom, bez trljanja). Tako ćete spriječiti infekciju i neće biti potrebni antibiotici.
• Osim gotovo uvijek prisutne polenoze i alergije na kućnu prašinu i grinje, alergološki testovi kod atopičara prilično su promjenjivi, pa u ranoj dječjoj dobi prevladava prehrambena osjetljivost na jaja, kravlje mlijeko, ribu i žitarice, a kasnije često na citrična voća, rajčicu, papriku, svinjetinu, orahe, bademe i kikiriki, pojedina brašna, voća i konzervanse. Trebali bismo izbjegavati suhomesnate proizvode, fast food, gazirana pića, veće količine kofeina i teina. Preporuča se što više konzumirati laganu, kuhanu i uvijek svježe priređenu hranu i ne pušiti.
• Važno je na vrijeme izliječiti upalna žarišta (pokvareni zubi, upale grla, nosa i sinusa, urinarne i genitalne infekcije) i povremeno napraviti obradu u smislu isključivanja postojanja upale.
• Dobro čini boravak na moru, zimi UV svjetlo, ali samo pod kontrolom dermatologa, te boravak u planinama iznad 1500 m gdje je daleko manja koncentracija alergena.
• Odjeća treba biti pamučna, lanena; izbjegavati vunu, sintetiku i pernate jastuke.
• Ne preporučuje se držanje kućnih ljubimaca.
• Malu djecu s izraženim kožnim simptomima nije uputno cijepiti, odnosno cijepiti ih samo u mirnim fazama i uz savjet dermatologa.