Bliski susret s opeklinom

Bolesti i stanja / Opća medicina dr. sc.   Zrinka Bošnjak dr. med., spec. mikrobiolog

Kako bi se rizik od opekline sveo na najmanju moguću mjeru, valja poduzeti sigurnosne mjere, a ako se opeklina dogodi, treba je pravilno tretirati

Manji problem, ali i hitan slučaj

Opekline su ozljede tkiva koje mogu biti uzrokovane vatrom, suncem, kemikalijama, ugrijanim predmetima ili tekućinama, električnom energijom ili drugim sredstvima. S obzirom na stupanj oštećenja, mogu biti manji zdravstveni problem ili po život opasni hitni slučajevi.

Postoji nekoliko općih kategorija u koje svrstavamo opekline: one koje ugrožavaju život i one koje ga ne ugrožavaju, slučajne i namjerne, nastale tijekom slobodnog vremena ili na radnome mjestu, te kućne i industrijske.

U većini slučajeva, ako i postoji potreba da se opečena osoba primi u bolnicu ili tretira ambulantno, opekline ne ugrožavaju život, ali su bolne i ostavljaju psihološke posljedice.

Što kažu iskustvo i statistike

Učestalost opeklina varira u različitim zemljama, s tim da je povećana u vrijeme državnih praznika i blagdana. Godine 2000. Svjetski statistički centar popisao je sve zemlje prema učestalosti smrti od opeklina, pri čemu je najmanju imao Singapur, slijedili su Švicarska i Španjolska, a najveću učestalost imala je Mađarska, zatim Finska, Japan i Danska.

U Sjedinjenim Američkim Državama od opeklina svake godine strada oko dva milijuna ljudi. Najviše stradaju djeca i stariji ljudi. Općenito, oko 20 posto opeklina javlja se kod djece mlađe od pet godina, a oko 60 posto kod osoba između 18 i 64 godine.

Kad je posrijedi spolna raspodjela, muškarci dva puta češće zadobivaju opekline (70 posto) od žena (30 posto). Oko 67 posto opeklina nastaje kod kuće, najčešće kod male djece zbog nepažnje roditelja, a u odraslih tijekom rada u kuhinji, pod utjecajem alkohola, droge i sl.

Od šezdesetih godina prošlog stoljeća smrtnost od opeklina smanjuje se zbog boljeg zbrinjavanja rana i liječenja infekcija antibioticima, te bolje njege opečenih osoba.
 

Neke dobne razlike...

  • većina opeklina kod male djece, osobito od šest mjeseci do dvije godine, uzrokovana je vrućom hranom ili tekućinama i dogodi se u kuhinji;
  • većina četverogodišnje djece ima oparotine (opekline od pare) ili kontaktne opekline, a još većem riziku izložena su djeca s posebnim potrebama;
  • adolescenti i mlađi od 14 godina najrizičniji su za požare u kući, a od kontaktnih opeklina najčešće su one uzrokovane aparatima za oblikovanje frizure, grijačima, pećnicama, glačalima, benzinom i petardama (rizik je veći kod muškog spola);
  • kod mladih ljudi manje opekline često su posljedica kuhanja ili hobija.

 

Uzroci opeklina

  • plamen i vrući predmeti (combustio);
  • vruća voda i para (ambustio);
  • kontakt s električnom energijom (electrocutio);
  • električna energija bez kontakta (electrocombustio);
  • udar groma (fulguratio);
  • kemijske tvari (causoma);
  • radioaktivne tvari (radiodermatitis).

Infekcija - glavna komplikacija

Opekline su neke od najčešćih kućnih nezgoda. Kako biste taj rizik sveli na najmanju moguću mjeru, valja poduzeti određene sigurnosne mjere, primjerice držite upaljače i šibice izvan dosega djece, ne ostavljajte upaljeno glačalo u dječjoj blizini, posebno bez nadzora, itd.

Ako unatoč oprezu i sigurnosnim mjerama opekline ipak nastanu, najvažnije je djelovati na vrijeme kako biste umanjili njihovu ozbiljnost i spriječili razvoj komplikacija, kao što je infekcija opečene kože. Naime, polovica opečenih osoba zbog prekasne reakcije završi u bolnici, a glavna komplikacija je infekcija. Na infekciju i njezin intenzitet utječu sljedeći čimbenici: površina opekline veća od 30 posto površine tijela, dob, akutne i kronične bolesti, te druga stanja u organizmu (šećerna bolest, viremija, tumori, rezistencija na antibiotike itd).

Podjela opeklina prema stupnju zahvaćene površine i dubini oštećenja tkiva:

  • 1. stupanj - najčešće zahvaćen samo površinski sloj kože (epidermis), uz crvenilo i manju bolnosti; primjer - sunčane opekline, kratki kontakt s vrućom vodom, parom ili vrućim predmetima;
  • 2. a stupanj - zahvaćen površni sloj srednjeg sloja kože (dermisa), uz pojavu crvenila, mjehura ispunjenih prozirnom tekućinom i jače izraženom boli;
  • 2. b stupanj - zahvaćen dublji sloj dermisa, uz crvenilo, izrazito oticanje i još izraženiju bol;
  • 3. stupanj - zahvaćeni svi slojevi kože; tkivo je blijedo, a bolnost se ne osjeća zbog destrukcije živčanih završetaka;
  • 4. stupanj - zahvaćene duboke strukture (krvne žile, mišići, kosti).

Tretman ovisi o opsegu i dubini opekline

Liječenje ovisi o veličini i težini opekline. Većina manjih opeklina može se liječiti u kućnim uvjetima pružanjem mjera prve pomoći, i to hlađenjem kože hladnom vodom i primjenom lokalnih preparata s antiseptičkim djelovanjem. U potonjem slučaju preporučuju se lokalni preparati koji imaju širok antimikrobni učinak i ujedno održavaju vlažnost ozlijeđene kože (hidrogelovi). Visokoučinkovita formulacija u obliku gela osigurava produljeni kontakt s oštećenom kožom i dugotrajniji učinak. U cilju što bržeg cijeljenja oštećene kože, važno je da lokalno primijenjena sredstva održavaju odgovarajuću vlažnost, željenu temperaturu i pH. Kad su posrijedi duboke ili opsežne opekline, nužna je neodgodiva medicinska pomoć.

Liječenje opsežnih opeklina često je dugotrajno i vrlo zahtjevno, a komplikacije, kao što su bakterijske infekcije i superinfekcije, gotovo su pravilo. Zbog prekida kontinuiteta kože (oštećenja) otvara se put za prodor mikroorganizama. Da bismo spriječili infekciju, odnosno razmnožavanje mikroorganizama na oštećenoj koži, upotrebljavaju se antiseptici, čije je djelovanje ograničeno na površinu lezije, a može biti baktericidno (ubijaju mikroorganizme) ili bakteriostatsko (sprječavaju daljnje razmnožavanje mikroorganizma), čime smanjuju količinu mikroba na površini lezije.

S obzirom na brojne važne funkcije kože (vodootpornost, zaštita od infekcije, regulacija topline, osjetilne funkcije, zaštita unutarnjih organa, sinteza vitamina D, stvaranje pigmenta...), opečenu površinu treba njegovati na odgovarajući način. Stoga je važno obratiti pozornost na odabir lokalnog antiseptičkog sredstva. U tom smislu preporučuju se lokalni preparati u formi hidrogela na bazi oktenidina.

Karakteristike hidrogela s antimikrobnim sredstvom za zaštitu koje inaktivira patogene mikroorganizme:

  • antiseptični hidrogel sprječava infekciju i pospješuje cijeljenje rana;
  • ima širok spektar antimikrobnog djelovanja;
  • sadrži oktenidin, čija posebna formula hladi i vlaži kožu, te stvara zaštitni sloj protiv mikroorganizama;
  • po potrebi, prije primjene hidrogel se može zagrijati na temperaturu tijela;
  • dobro se podnosi i ne pecka prilikom primjene;
  • bez boje je i mirisa;
  • može se nanositi tijekom pet dana, što je dovoljno za tijek cijeljenja rane;
  • može se koristiti kod porezotina, ogrebotina, opeklina, uboda insekata i opeklina od sunca.
Datum objave članka: 1. 10. 2017.
izdvojeni proizvodi