Bronhoskopija - pogled iznutra

Bolesti i stanja / Dijagnostika Mile Bogdan dr. med., spec. internist - pulmolog

Nakon što se pomoću bronhoskopa pregledaju svi dišni putovi, prema potrebi se ciljano uzima materijal za daljnju dijagnostičku obradu

Što je bronhoskopija?

Bronhoskopija je endoskopska metoda koja se rutinski primjenjuje u dijagnostici i terapiji bolesti traheobronhalnog sustava (dušnik i bronhi). Pretraga se izvodi pomoću rigidnoga (krutog) bronhoskopa i fiberbronhoskopa (fleksibilnoga, savitljivog bronhoskopa). Najčešće se koristi fiberbronhoskop, fleksibilne cijevi dužine sedamdesetak centimetara i promjera do šest milimetara, a rigidni rjeđe, uglavnom u terapijske svrhe u interventnoj bronhoskopiji (vađenje stranog tijela, zaustavljanje većih krvarenja unutar bronha, manji operativni zahvati u bronhima).

Indikacije za bronhoskopiju

Dijagnostičke svrhe

Patološki radiološki nalaz pluća, karcinom pluća (postavljanje dijagnoze i praćenje tijekom liječenja), kašalj, iskašljavanje krvi, promuklost, stridor (zvuk kod opstrukcije grkljana i/ili dušnika), upalne bolesti pluća, traume prsnog koša, bolesti poplućnice, maligni procesi sredoprsja, strano tijelo u bronhima, akutne inhalacijske ozljede i druga oštećenja traheobronhalnog sustava.

Terapijske svrhe

Sekret u traheobronhalnom sustavu, strano tijelo, proširenje suženja traheje i bronha, bronhoalveolarna lavaža (ispiranje), instiliranje lijekova, laser-terapija, elektrokoagulacija i krioterapija.

Priprema za bronhoskopiju

Nakon što pulmolog indicira bronhoskopiju, iznimno je važno provesti sve zadane procedure kako bi pretraga protekla što lakše i sigurnije. Prije svega, bolesnika treba upoznati s ciljem, načinom i tijekom same pretrage, te ujedno istaknuti da njegova suradnja znatno olakšava pretragu i savjetovati mu da diše normalno. Uz to, svakako treba odgovoriti na sva pitanja koja bolesnik postavi u vezi s bolešću i pretragom, jer se na taj način stječe povjerenje kod bolesnika, što je od velike važnosti za proces u cjelini.

Bronhoskopija je endoskopska metoda koja se rutinski primjenjuje u dijagnostici i terapiji bolesti traheobronhalnog sustava

Bolesnik mora biti na tašte osam do 10 sati prije pretrage, a ako je pušač, pušiti ne bi smio najmanje 24 sata prije. Od rutinskih nalaza prije pretrage potrebno je učiniti: rentgen pluća i/ili CT prsnog koša, kompletnu krvnu sliku, testove koagulacije, kreatinin, plinsku analizu arterijske krvi i elektrokardiogram (EKG), a poželjno je znati ima li bolesnik i bacile tuberkuloze u iskašljaju. Svakako treba imati u vidu podatke o dosadašnjim bolestima i uzimanju lijekova, posebice ako bolesnik uzima lijekove protiv zgrušavanja krvi.

Kako bi se osigurale suradljivost bolesnika i sigurnost pri radu, provodi se premedikacija, to jest bolesniku se daju određena sredstva za smirenje, najčešće sedativi.

Nakon što se bolesnik smjesti u stolac (ili na krevet ako ne može sjediti) učini se lokalna anestezija radi smanjenja kašlja tijekom pretrage. Anestetikom u obliku spreja, tekućine ili gela anesteziraju se ždrijelo i glasnice, nakon čega se fiberbronhoskop uvodi najčešće kroz nos, a ako to nije moguće, onda kroz usta. Tijekom pretrage dodatno se anesteziraju i donji dišni putovi.

Poslije pregleda svih dišnih putova, prema potrebi se ciljano uzima materijal (kateter aspirat, bris četkicom, biopsija, punkcija, bronhoalveolarna lavaža - ispirak), koji se potom upućuje na daljnju dijagnostičku obradu (citološku, mikrobiološku, patohistološku i, prema potrebi, još neke dodatne). Pretraga najčešće traje pet do 10 minuta.

Moguće komplikacije bronhoskopije

Iako je fiberbronhskopija prilično sigurna dijagnostička pretraga, komplikacije su ipak moguće. No, bitno je istaknuti da svaki bronhoskopičar mora na vrijeme uočiti komplikacije i odmah poduzeti odgovarajuće terapijske mjere.

Rijetko koja komplikacija zahtijeva kiruršku intervenciju i intenzivno liječenje. Krvarenje je najčešća komplikacija koja nastaje nakon transbronhalne biopsije pluća i u većini slučajeva spontano prestaje, kao i pneumotoraks (prisutnost slobodnog zraka u pleuralnoj šupljini). Od ostalih mogu se pojaviti srčane komplikacije, uglavnom kod teških i starijih bolesnika, otežano disanje, povišena temperatura te, vrlo rijetko, različite druge komplikacije.

Što nakon bronhoskopije?

S obzirom na to da su refleksi gutanja oslabljeni zbog anestezije, dva sata nakon pretrage bolesnik ne smije ništa jesti ni piti da se ne bi zagrcnuo. Nakon pretrage bolesnik ne smije voziti, pa je poželjno da ga netko odveze kući automobilom. Očekivano, nekoliko dana nakon bronhoskopije može osjećati nelagoda u grlu i uočiti tragove krvi u iskašljaju.

Ono što svakako treba naglasiti jest da je strah od pretrage pretjeran, jer osim što može izazvati blagu nelagodu u nosu i grlu, kašalj i rjeđe nagon na povraćanje, kratkotrajna je i bezbolna. S obzirom na to da pruža uvid u dišni sustav iznutra, omogućuje određene intervencije, kao i dodatno uzimanje materijala za daljnje pretrage, bronhoskopija je iznimno važna kako dijagnostička tako i terapijska metoda u pulmologiji.

Datum objave članka: 1. 3. 2013.