Da tijelo bude cijelo

Bolesti i stanja / Opća medicina dr. sc.   Stribor Marković fitoaromaterapeut

Sastojeći se od brojnih zanimljivih proteina, duguljastih fascinantnih molekula, vezivno tkivo više je i od same forme

Ljudsko tijelo i njegove funkcije toliko fasciniraju ljude od samog početka vrste, da možemo slobodno reći kako je to možda dio kolektivne ljudske egocentričnosti i želje da se bavimo sami sobom. Medicina, antropologija, molekularna biologija odraz su tih želja. No, ima nešto dublje u tome od puke egocentričnosti. Nasuprot svim termodinamičkim zakonima, tijelo opstaje u takvom stanju i obliku dok traje životni vijek, a mi znamo samo mrvice od brojnih razloga kako u tome uspijevamo.

U jednoj od epizoda „Zvjezdanih staza“ našu vrstu nazivaju ugljikovim mješinama s vodom, što je gruba, ali više ili manje precizna istina o našoj biokemiji. Pa odakle onda toliko zanimljiv i stabilan oblik, utjelovljen u pećinskim crtežima otiska ljudske šake, nekog anonimnog autora koji bezvremenski ocrtava ljudsku fascinaciju vlastitim oblikom postojanja? Odakle toliko preciznog oblika u nečujnom hodu mačke, finom pokretu violinista ili elegantnom letu ptice? Zašto nismo tek vodene kuglice koje se kotrljaju po planetu?

Tajna svih oblika

Našim „mješinama“ trebaju mnoge male forme kako bismo bili to što jesmo. Jedno od najzaslužnijih tkiva je vezivno tkivo. Ono daje oblik kostima; kroz fascinantne cijevi, krvne žile, kola krv; njime se mišići služe da pokreću; štiti nas i omogućuje nam da, prkoseći gravitaciji, hodamo. U današnje vrijeme gledamo epitelnu ljepotu, ljepotu kože, privlače nas ljudi lijepo razvijene mišićne ljepote skrivene ispod one epitelne, no prava ljepota dolazi od vječnih sluga tih tkiva, vezivnog tkiva.

Sastojeći se od brojnih zanimljivih posebnih proteina, duguljastih fascinantnih molekula poput kolagena, elastina, fibrilina, keratina, vezivno je tkivo više od same forme. Zbog njega se gibamo bez trenja, preko njega nastaju kristali kalcija u kostima i zubima; nosi suptilne unutarnje i vanjske stijenke krvnih žila; njegova istodobna čvrstoća i elastičnost drži unutarnje organe na okupu putem finih ovojnica, a može izdržati i dramatičnu snagu mišića putem ligamenata, a da ta snaga ne postane destruktivna za sam organizam.

Nepravedno zanemareno

Bezbrojne agresivne reklame ponudom raznih kozmetičkih linija gotovo rasistički promiču njegu epitelnog tkiva kože. Više pozornosti posvećujemo endotelu krvnih žila brigom o kolesterolu i uzimanjem danas sveprisutnih omega-3 masnih kiselina, a još više mišićnome tkivu putem brojnih preparata za njegovu prehranu i zahtjevan metabolizam.

Međutim, toliko rijetko njegujemo jedno od temeljnih tkiva - vezivno tkivo. Kadšto ga se sjetimo kad čujemo za neke ružne destruktivne bolesti koje ga napadaju, poput lupusa, gdje dolazi do njegova polaganog uništenja. Samo zdravstveni djelatnici vide kako izgleda djelovanje lošega genetskog naslijeđa u slučaju ljudima slabo poznate bolesti kao što je Marfanov sindrom.

Prve naznake u ljudskoj povijesti da se to mora promijeniti datiraju iz doba skorbuta. John Woodall prvi je opisao liječenje bolesti nastale zbog manjkavog stvaranja kolagena izazvanog manjkom vitamina C upravo limunom. I dok su vitaminski dodaci postali planetarni stil života, trebalo je čekati kasno 20. stoljeće da se masovnije počnu koristiti drugi dodaci koji potpomažu funkciju zglobnog vezivnog tkiva, poput glukozamin sulfata, kondroitina i hijaluronske kiseline.

Bolesti kroz prizmu vezivnoga tkiva

Upalne bolesti koje razaraju vezivno tkivo, poput reumatoidnog artritisa, degenerativne bolesti poput osteoartritisa, pa čak i vrlo česti problemi s proširenim venama mogu se promatrati kroz prizmu ne samo imunosnog sustava, odnosno krvne dinamike, nego i vezivnog tkiva. Tragove takve predodžbe možemo naći i u tradicionalnim načinima liječenja takvih problema. Danas se zna da su te bolesti spoj procesa koji uništavaju vezivno tkivo, ali i regeneracijskih procesa kojima organizam pokušava obnoviti funkciju pogođenog tkiva.

Gotovo se uvijek u narodnoj medicini koristila kombinacija biljaka za takve tipove tegoba. U te kombinacije uključene su protuupalne biljke, poput najpoznatijega ljekovitog macerata gospine trave (Hypericum perforatum) i brđanke (Arnica montana). Uz protuupalni učinak, lokalna primjena u obliku ulja i gela poticala bi regeneraciju i vezivnog tkiva te time pogodovala usporavanju procesa bolesti.

U današnje doba, kad je medicina usmjerena na terapiju ili upale ili procese nastanka i provođenja boli, svaka lokalna terapija koja pomaže regeneraciju vezivnog tkiva više je nego dobrodošao suputnik konvencionalnoj terapiji.

Medicina istoka posebnu je pozornost posvećivala cirkulaciji. Ne znajući za eterična ulja, pokušavala je masažama i grijanjem pomoći oštećenom tkivu. Zapadna fitoterapija je pomoću eteričnih ulja, uz smanjenje boli, uspjela potaknuti i cirkulaciju, i to uljima bogatim cineolom (ružmarin kemotip cineol, eukaliptus globulus). Nekoć su to znali nazivati otplavljivanje toksina. Kako god to danas nazivali, znamo da boljom prokrvljenošću i prehranom tkiva potpomažemo regeneracijske procese vezivnog tkiva i time stavljamo mali uteg na vagu, smanjujući degenerativne procese vezivnog tkiva zglobova i krvnih žila.

Poštujte svoje vezivno tkivo. Upotrebom ljekovitih biljaka koje tome pomažu, nećete iščupati korijen problema složenih procesa bolesti, ali ćete pomoći u njihovu ublažavanju i usporavanju.

Datum objave članka: 1. 9. 2018.