Dijagnostika kandidijaze

Jednostanična gljiva Candida albicans (rod Candida, porodica gljiva kvasnica Saccharomycetaceae) je komenzal koji je dio fiziološke flore i normalan nalaz na sluznici rodnice u 35 posto zdravih žena, a nalazi se i u gornjim dijelovima probavnog i dišnog sustava (u usnoj šupljini i ždrijelu 77 posto zdravih osoba i crijevima 85 posto zdravih osoba). Nalazimo je i u normalnoj flori usne šupljine već u novorođenčeta starog nekoliko dana. Stoga ne čudi da antitijela protiv kandide ima gotovo 85 posto stanovništva.

Iako je poznato više od 150 različitih vrsta pripadnika roda Candida, samo je nekoliko njih važno za pojavu upalnih bolesti kod ljudi. Daleko je najčešća Candida albicans, a druge se mnogo rjeđe pojavljuju (C. tropicalis, C. glabrata, C. krusei, C. parapsilosis, C. dubliniensis i C. lusitaniae). Pojavnost kandidijaze češća je u žena nego kod muškaraca, a češće se javlja u toplijim mjesecima.

Do pojačana rasta i umnožavanja kandide dolazi zbog djelovanja različitih čimbenika koji nepovoljno utječu na ravnotežu fiziološke flore i imunost općenito - stres, trudnoća, menopauza, liječenje antibioticima, češća promjena partnera, uzimanje kontraceptiva, kortikosteroidnih i psihotropnih lijekova, prehrana bogata ugljikohidratima, stanja poremećene imunosti (kronične endokrinološke, onkološke i imunodeficijentne bolesti, transplantacija...).

Kandidijaza može zahvatiti kožu, genitalni i probavni sustav, a može se naći i u krvi te uzrokovati ozbiljne oportune bolesti i sistemske gljivične infekcije.

Vaginalne infekcije - C. albicans u gotovo 90 posto slučajeva uzrok je gljivične upale ženskog spolnog sustava (vulvovaginitis). Osjetljivost na vaginalne infekcije kandidom u žena smanjuje se s dobi - najviša stopa je između 20 i 39, a najmanja između 60 i 69 godina.
C. albicans je dio normalne fiziološke flore rodnice, što znači da do upale neće doći dok god je pH rodnice prikladne vrijednosti, a miješana bakterijska fiziološka flora u granicama normale. Kandida je uvjetno patogena, što znači da će razmnožavanje i upala uslijediti tek nakon djelovanja različitih prethodno nabrojanih čimbenika koji nepovoljno utječu na ravnotežu fiziološke flore. Na promjenu kiselosti rodnice mogu utjecati i pretjerana konzumacija alkohola, nanošenje parfimiranih kozmetičkih preparata u području spolovila ili nošenje uske i sintetičke odjeće koja stvara pretjeranu vlagu. U slučajevima akutne infekcije dijagnoza se postavlja lako, već tijekom fizikalnog pregleda, a može je prepoznati i žena sama. Vaginalni iscjedak je pojačan, bjelkast i gust, a sluznica vagine i vulve crvena, natečena i nadražena, uz neugodan svrbež. Tijekom mokrenja često se javlja osjećaj peckanja i žarenja zbog djelovanja mokraće na oštećenu i iritiranu sluznicu. Liječnik pregledom razmaza vaginalnog iscjetka pod svjetlosnim mikroskopom može potvrditi optičku dijagnozu gljivične infekcije. Ako je mikroskopski nalaz na gljive negativan, obrisak rodnice šalje se na mikrobiološko ispitivanje (kultura obriska rodnice i nasađivanje na specijalne podloge). U slučaju ponavljajućih infekcija i slabog odgovora na liječenje (kod oko 10 posto osoba), obradu treba proširiti laboratorijskim ispitivanjima krvi i mokraće, kako bi se dijagnosticirao osnovni poremećaj ili bolest koja dovodi do recidiva.

Gljivične infekcije muškoga spolnog sustava - Daleko su rjeđe nego kod žena. Razvijaju se u muškaraca koji imaju šećernu bolest, piju alkohol, uzimaju antibiotike ili spolno opće s partnericama koje imaju recidivnu vaginalnu kandidijazu (oko 15 posto muškaraca može razviti simptome kandidom uzrokovana balanopostitisa već nakon jednoga spolnog odnosa s inficiranom ženom, unatoč činjenici što njihove partnerice nemaju izraženijih simptoma). U većini slučajeva infekcija se očituje crvenilom, peckanjem, svrbežom i nelagodom, ali bez drugih komplikacija.

Oralna kandidijaza - Tijekom spavanja raste broj C. albicans u usnoj šupljini, a smanjuje se nakon uzimanja jela, žvakanjem hrane i nakon pranja zubi. Zato se za dokaz oralne kandidijaze savjetuje uzimanje obriska usne šupljine ujutro, odmah nakon buđenja, prije jela ili pranja zubi. Rizik je povećan u osoba koje zubnu protezu nose tijekom noći, jer ujutro imaju povećan broj kandide u ustima (za razliku od onih koji je skidaju prije spavanja), kao i kod pušača (rizik veći 30 do 70 posto). Učestalost i težina gljivične oralne infekcije raste i kod osoba oboljelih od kserostomije, Sjoegrenova sindroma i sličnih bolesti.

Gljivične infekcije drugih lokalizacija - Kandidijaza se još može pojaviti i kao angularni cheilitis (promjene u kutovima usta), intertrigo (promjene na mjestima kožnih pregiba nastale zbog trenja, pojačana znojenja i topline), pelenski osip, kongenitalna kožna kandidijaza, kandidom uzrokovane zanoktice, interdigitalne erozije (između prstiju)...

Sistemske gljivične bolesti - Razvija ih oko 15 posto osoba s oslabljenim imunim sustavom. U imunokompromitiranih osoba infekcije kandidom mogu zahvatiti jednjak i druge dijelove probavnog sustava te se širiti krvlju i uzrokovati kandidemiju. Po život opasna forma sistemske infekcije kandidom je tzv. invazivna kandidijaza, koja se krvlju širi u različite organe (onkološki bolesnici, osobe na transplantaciji, oboljeli od AIDS-a, novorođenčad male porođajne težine...). Sistemska infekcija dijagnosticira se dokazom uzročnika u kulturi krvi i zaraženom tkivu.

Načela laboratorijske dijagnostike svode se na nekoliko osnovnih - mikroskopski pregled uzorka i izolacija gljiva iz uzorka (mikološka kultura).

Za izolaciju i identifikaciju gljiva iz bolesničkog materijala koristi se temperatura od 25º i 37º C. Uzorak za kultivaciju uzima se sterilnim brisom sa sluznice i kože zaraženih osoba i inkubira na specijalnim hranjivim podlogama (Sabouraudov glukozni agar uz dodatak antibotika, na 37º C tijekom 24 do 72 sata u aerobnim uvjetima ili kukuruzni i rižin agar) nekoliko dana (u prosjeku dva tjedna), dok se ne razviju kolonije (na izgled su glatke, sjajne, konveksne i bijele su boje). Za dokaz genitalne kandidijaze koristi se obrisak rodnice u žena, odnosno glansa i prepucija u muškaraca. U dijagnostici gljivičnih infekcija drugih lokalizacija pomaže uzorak obriska usne šupljine, mokraće i stolice. S obzirom na to da se kandida u malim količinama i normalno nalazi u ljudskom tijelu, njezin nalaz u mokraći, stolici i ispljuvku treba pomno interpretirati.

Plijesni se identificiraju pregledom makroskopskog izgleda kulture i mikroskopskog izgleda konidija i hifa, dok se kod kvasnica koriste metode neizravne mikološke dijagnostike radi detekcije antigena i antitijela imunoserološkim metodama (obično se koriste za dokazivanje sustavne kandidijaze).

U novije vrijeme odličnom metodom dokaza gljivica pokazala se detekcija gljivične DNA molekularnim tehnikama. Jedna od njih je PCR metoda, koja je visoko osjetljiva i specifična, jer se pomoću nje mogu otkriti iznimno male količine gljivične DNK.

Terapija kandidijaze je lokalna (vaginalete, kreme, gelovi) i oralna (antimikotici u obliku tableta ili kapsula) - stara i nova generacija derivata azola, za koju se u posljednje vrijeme najčešće primjenjuju jednokratne doze itrakonazola i flukonazola (uz oprez pri propisivanju zbog moguće toksičnosti, pa tijekom terapije treba pratiti krvnu sliku, osobito jetrene enzime i masnoće u krvi).