Hodanjem protiv kroničnih bolesti

Otvrdnuće krvnih žila (ateroskleroza) i njegove posljedice pri vrhu su pobolijevanja i smrtnosti. Ateroskleroza je bolest, a ne neizbježna posljedica starenja organizma. U visokorazvijenim zemljama u novije se vrijeme smanjuje učestalost te bolesti i komplikacija vezanih uz nju (primjerice, bolesti vjenačnih krvnih žila srca uzrokovanih tim procesom) zbog uklanjanja čimbenika opasnosti za njezin razvoj (povišen krvni tlak, šećerna bolest, sjedeći način života - neaktivnost, pretilost, navika pušenja cigareta, povišena koncentracija masnoća u krvi i drugo). Tjelesna neaktivnost bitan je čimbenik opasnosti za razvoj te i nekih drugih bolesti današnjice, a odgovorna je i za mnoga smanjenja funkcijskih sposobnosti organizma, što se događa sa starenjem. Valja istaknuti da fizološka starost nije bolest i ne može se liječiti lijekovima.

Sve je više osoba čiji je način života sjedeći. Današnja civilizacija opskrbljuje se vrhunskim tehnološkim pomagalima koja omogućuju što manje kretanja i tjelesnog rada pri obavljanju svakodnevnih poslova, od industrijske mehanizacije i kućanskih pomagala do mobitela, odlaska u kupnju i u restorane automobilom. S druge se, pak, strane traži što aktivnije i napornije provođenje slobodnog vremena, primjerice jogging i tenis te uključivanje u programe sve brojnijih, opremljenijih i raznovrsnijih fitness centara. Ljetni i zimski odmori provode se u turističko-rekreativnim centrima. Sve to kako bi se uklonili neželjeni učinci svakodnevne neaktivnosti, od boravka u zatvorenim prostorima do svakodnevnog stresa (za one koji žele znati nešto više: Mišigoj-Duraković M. i sur. Tjelesno vježbanje i zdravlje, Grafos-FFK, Zagreb 1999.; Mišigoj-Duraković M. i sur. Telesna vadba in zdravje, Fakulteta za Šport, Ljubljana 2003.).

Upravo je zbog važnosti tjelesne aktivnosti i fitnessa za zdravlje uveden pojam zdravstvenog fitnessa. Zdravstveni fitness definira se kao sposobnost provođenja napornijih svakodnevnih aktivnosti uz smanjenu opasnost od prerana razvoja hipokinetskih bolesti i stanja. Redovita tjelesna aktivnost važna je u prevenciji i korekciji gojaznosti, blagog povišenja krvnog tlaka, šećerne bolesti neovisne o inzulinu, čimbenika opasnosti za razvoj bolesti srca i krvnih žila u podlozi kojih postoji aterosklerotski proces, ključan za razvoj koronarne bolesti srca. Te su bolesti među vodećima u suvremenoj civilizaciji.

Tjelovježba uz redukciju drugih čimbenika opasnosti važna je u primarnoj prevenciji (sprječavanje nastanka bolesti), kao i u sekundarnoj prevenciji ateroskleroze (prevencija pogoršanja bolesti, nastanka komplikacija i ponavljanih incidenata u osoba koje boluju od posljedica ateroskleroze). Dobro su argumentirane i bitne odgovarajuće tjelesne aktivnosti u sekundarnoj prevenciji bolesti vjenačnih krvnih žila srca (koronarne bolesti).

Aktivan način življenja povezan je s manjom učestalosti razvoja nekih zloćudnih bolesti, prije svega karcinoma debelog crijeva i karcinoma dojke u žena. Potvrđena je uloga tjelesne aktivnosti i u očuvanju gustoće kosti tijekom starenja, posebno u žena, a time i u prevenciji razvoja osteoporoze i njezinih tipičnih kliničkih ispoljavanja (prijeloma vrata bedrene kosti, podlaktice, kompresivnih prijeloma kralješaka). Aktivnost je važna i u borbi protiv mentalne depresije, sve većega zdravstvenog problema današnjice, te u rehabilitaciji mnogih bolesti.

Sve je izraženija svijest o štetnosti neaktivna načina života, a ogleda se osobito u popularnosti centara za različite oblike tjelovježbe, želji za aktivnim provođenjem slobodnog vremena, odmorima ispunjenima sportsko-rekreativnim aktivnostima.

S javnozdravstvenoga, socijalnoga i ekonomskog gledišta, sve su važnije aktivnosti:

• kojima se može obuhvatiti što više populacije, bez posebnih modifikacija i gotovo bez zdravstvenih opasnosti;
• koje se mogu uključiti u svakodnevne obveze, a da pritom dopuštaju očekivanje važnih preventivnih učinaka za razvoj danas najučestalijih bolesti srca i krvnih žila.

Takva je aktivnost, vrlo popularna s preventivnoga i terapijskoga gledišta, hodanje, osobito brže, žustro hodanje. Brzo se hodanje osobito zagovara zbog spoznaje da u očuvanju i povećanju stupnja zdravlja te prevenciji kroničnih bolesti bitnu ulogu ima i mnogo umjerenija aktivnost od one koja je potrebna za povećanje funkcijske sposobnosti kardiorespiratornog sustava, odnosno aerobne izdržljivosti.

U prevenciji kroničnih nezaraznih bolesti mnogo su važniji redovitost i volumen vježbanja nego intenzitet. Na toj su činjenici temeljeni današnji modificirani i znatno fleksibilniji stavovi o potrebnom obliku, volumenu i intenzitetu vježbanja. Poželjno je uključivanje u bilo koju tjelesnu aktivnost, ne nužno sportsku, koja se može provoditi svakodnevno, intenzitetom koji odgovara brzom hodanju. U takve aktivnosti spadaju i kućni poslovi - umjereni, s nošenjem ili podizanjem kućnih potrepština, ličenje zidova i slično; vježbe na sobnom cikloergometru (300-600 kpm) ili rekreativna vožnja biciklom; umjereni vrtlarski poslovi; igranje s djetetom u hodu ili trčkaranju, zbrinjavanje djeteta (odijevanje, hranjenje s češćim ustajanjima); plivanje (umjereno) i lagano trčanje (oko sedam km/sat). Žustro hodanje umjerena je tjelesna aktivnost čiji intenzitet odgovara oko tri do šest MET-a, odnosno energetskom utrošku od četiri do sedam Kcal/min., ovisno o brzini, nagibu i konfiguraciji terena (1 MET = metabolička jedinica koja odgovara primitku kisika u čovjeka 3,5 ml na kilogram tjelesne mase u jednoj minuti; utrošak energije od 1 MET-a iznosi približno 1 Kcal na kilogram na sat).

Najnovije kontrolirane studije provedene na različitim uzorcima, najčešće na sredovječnoj populaciji žena i muškaraca, govore u prilog činjenici da redovito (svakodnevno) brže hodanje znatno utječe na čitav niz potentnih čimbenika opasnosti za razvoj kardiovaskularnih bolesti, posebno koronarne bolesti srca. Umjerena aktivnost povećava energetski učinak i smanjuje prekomjernu tjelesnu masu. U gojaznih postmenopauzalnih žena utvrđeno je da redovita aktivnost, u smislu prevencije bolesti vjenačnih krvnih žila srca (gdje je elektrokardiogram nezamjenjiva metoda u dijagnostici), uvjetuje smanjenje trbušne masti, razine masnoća u krvi i nekih njihovih dijelova (ukupna serumskog kolesterola i LDL-kolesterola), potom povećanje razine HDL-kolesterola i HDL2-kolesterola, smanjenje koncentracije glukoze u krvi na prazan želudac i u uvjetima pokusa opterećenja glukozom te sniženje vrijednosti krvnog tlaka.
Epidemiološki podaci upućuju na to da samo 30 minuta umjerene aktivnosti na dan, uključujući i brže hodanje, smanjuje mogućnost pojave kardiovaskularnih incidenata u muškaraca i žena. Mehanizmi takve aktivnosti koji štite srce i krvne žile su: smanjenje prekomjerne tjelesne mase na račun potkožne masti, regulacija krvnog tlaka, manja mogućnost pojave šećerne bolesti, promjene odnosa pojedinih komponenti masnoća u krvi, povećanje osjetljivosti na inzulin, kontrola koncentracije glukoze u krvi, nekih čimbenika zgrušavanja - fibrinolize.

U opsežnoj japanskoj Ohsaki studiji utjecaja hodanja na potrebu i troškove zdravstvene skrbi, u kojoj je ispitano više od 27.000 osoba obaju spolova od 40 do 79 godina, utvrđena je pozitivna povezanost vremena provedena u hodanju s niskim troškovima medicinskog zbrinjavanja. Redovito hodanje pridonosi funkcijskoj samostalnosti u starijoj dobi.

S javnozdravstvenoga stajališta, u sedentarnim populacijama suvremenog svijeta, što se odnosi i na nas, inicijativa umjerena povećanja svakodnevne aktivnosti u koju se može uključiti velik dio pučanstva čini optimum učinkovitosti i provedivosti prema postizanju željenih poboljšanja kardiovaskularnog zdravlja.

Kako se u hodanje navedenog intenziteta, trajanja i učestalosti može gotovo bez opasnosti uključiti velik dio populacije, ta se aktivnost može provoditi svakodnevno individualno, a intenzitet i trajanje jednostavno je individualno prilagoditi aktualnom zdravstvenom i funkcijskom statusu pojedinca. Organizacija grupa i smjerova pješačenja poželjan je i nedovoljno iskorišten dio turističke ponude, što ponajprije vrijedi za zemlje u umjerenom klimatskom pojasu kao što je Hrvatska. Može se provoditi i u gorskoj i u ravničarskoj ili primorskoj Hrvatskoj. Uključuje oporavak upravo od onih zdravstveno nepovoljnih učinaka koji prate profesijski rad u razvijenim zemljama - manjak kretanja, boravak u zatvorenim prostorima, stres, nedostatak druženja za slobodnog vremenu. Korisno je ponijeti spravu za procjenu prijeđenih kilometara (pedometar), što je jednostavan i neinvazivan doprinos motivaciji održavanja aktivnosti koja se prikazuje i provodi u sklopu organiziranih programa.

Kako bi se uključilo što više opće, ali i turističke populacije, valja istaknuti sljedeće: iako je hodanje široko primjenjivo i dokazan je njegov pozitivan učinak u prevenciji kardiovaskularnih bolesti, svakodnevno pješačenje i programi hodanja u turističkoj ponudi zahtijevaju primjereno društveno okruženje, okolinu prilagođenu pješacima, osobito kada su posrijedi njihova sigurnost i ekološki standardi. Dokazano je da društveno i fizičko okruženje utječu na uključivanje u pješačenje, da promoviranje pješačenja među općom populacijom i programa pješačenja u turističkoj ponudi zahtijevaju složenu i koordiniranu strategiju zdravstva, sportske rekreacije i svih ostalih službi, od turizma i prometa do zaštite okoliša.