Intravenska urografija

Ekskrecijska ili intravenska urografija je vrsta radiološkog pregleda mokraćnog sustava konvencionalnom radiološkom tehnikom, prilikom koje se u venu primjenjuje jodno kontrastno sredstvo.

Pod konvencionalnim radiološkim tehnikama podrazumijevamo slikovne prikaze organa ili organskih sustava (u ovom slučaju mokraćnog sustava) zahvaljujući fizikalnim karakteristikama rengenskih zraka, njihovoj prodornosti kroz tkiva i sposobnosti zacrnjenja rtg filma.Otkako je ranih tridesetih godina prošloga stoljeća uvedena u kliničku praksu, urografija je dugi niz godina predstavljala jedinu slikovnu pretragu mokraćnog sustava. Pojavom ultrazvuka, kompjutorizirane tomografije (CT-a) i magnetske rezonancije (MRI), suzuju se indikacije za izvođenje ekskrecijske urografije. To se najbolje vidi iz izvještaja razvijenih zemalja koje su izvrsno opremljene navedenim uređajima.

Zbog posebnosti građe bubrega, šupljih prostora kanala i mokraćnog mjehura, nužno je u krvnu struju primijeniti kontrastno sredstvo, odnosno kemijsku supstanciju koja unosom u tijelo mijenja apsorpciju rtg zraka. Kod intravenske urografije primjenjuje se vodotopivo jodno kontrastno sredstvo, koje se putem bubrega u potpunosti izlučuje iz organizma. Zbog svoje kemijske građe, kontrastno sredstvo apsorbira rtg zračenje jače nego okolno tkivo i time jasno prikazuje anatomske strukture mokraćnog sustava.

Kontrastna sredstva moraju biti biološki nedjelotvorna, farmakološki inaktivna i fizikalno-kemijski stabilna, jednom riječju, gotovo potpuno neškodljiva za organizam. S obzirom na to da znamo kako nijedna kemijska supstancija nije potpuno neškodljiva i inaktivna, potrebne su određene mjere opreza. Kod srčanih bolesnika, bolesnika sa šećernom bolešću, bolestima štitnjače, oslabljenom bubrežnom funkcijom i preosjetljivih na hranu i lijekove mogu se pojaviti reakcije na kontrastno sredstvo. Zbog toga je liječniku radiologu prijeko potreban uvid u cjelokupno stanje bolesnika, a ne samo štura informacija o indikaciji za izvođenje pretrage. Ako tako procijeni, u nekim slučajevima radiolog smije i mora odbiti izvršenje pretrage smatra li da se u dijagnostičkom smislu neće ništa postići ili se može naštetiti bolesnikovu zdravstvenom stanju.

Sam se pregled jednostavno izvodi. Bolesnik leži na leđima na stolu za rtg preglede. Posebne pripreme prije pregleda nisu potrebne, osim što bolesnik treba biti natašte, a dugotrajno opstipirani bolesnici trebaju uzeti blago sredstvo za čišćenje. Najprije se radi snimka bez kontrasta - nativna snimka mokraćnog sustava. Potom se daje kontrastno sredstvo, obično u kubitalnu venu (u lakatnoj jami), a potrebna količina određuje se prema tjelesnoj težini bolesnika. Prije primjene kontrastno sredstvo se zagrije na približno tjelesnu temperaturu. Nakon danog kontrastnog sredstva rade se snimke u standardnim vremenskim intervalima i po potrebi kose i slojevne snimke, snimka u stojećem stavu te snimka nakon mokrenja.

Tijek pretrage nadgleda i određuje specijalist radiolog, a snimanje provodi inženjer medicinske radiologije. S obzirom na to da je riječ o ionizantnom zračenju, potrebno je broj snimaka, a time i izloženost zračenju bolesnika smanjiti na najmanju moguću mjeru. Zbog potrebe dobra prikaza cijeloga mokraćnog sustava, zaštita reproduktivnih organa nije moguća, što je osobito važno kod osoba u generativnoj dobi.

Indikacije za izvođenje intravenske urografije ranije su se poklapale s gotovo cjelokupnom patologijom mokraćnog sustava. Sada se, već dulji niz godina, pojavom novih dijagnostičkih aparaturnih metoda, mnoga patološka stanja puno bolje prikazuju drugim tehnikama pregleda... Indikacije se modificiraju i prema stupnju opremljenosti i dostupnosti aparata u pojedinoj zemlji ili čak pojedinome mjestu i bolnici u kojoj se izvode.

Urografija je vrsta pregleda koja je namijenjena prikazu morfologije mokraćnog sustava, građe i odnosa anatomskih struktura u bolesnim stanjima. Budući da je izlučivanje kontrastnog sredstva povezano s ekskretornom sposobnosti bubrega (sposobnost izlučivanja), pregled daje i grubu ocjenu funkcije bubrega.

Indikacije se protežu od kongenitalnih anomalija mokraćnog sustava i upalnih stanja (osobito ponavljajuća ili na liječenje otporna upalna stanja, uzročno nejasna stanja, specifične upale - TBC), preko potrebe za prikazom svih dijelova kanalnog sustava i odnosa kanalnog sustava s tkivom bubrega, do tumora mokraćnog sustava i odnosa tumora iz okoline prema mokraćnom sustavu.

Pregled je nužan prije endouroloških procedura, zahvata u kanalni sustav i prikaza patoloških komunikacija. Treba ga provesti i kod potencijalnih davatelja bubrega. Izvodi se i kod postojanja patološkog proširenja kanala, naročito kod bubrežnih kolika, gdje se UZV-om i običnim snimkama ne dokazuje prisustvo kamenca.

Nalaz krvi u mokraći također je indikacija za izvođenje intravenske urografije, ako druge metode pregleda nisu dale rezultata.