Kampilobakterioza u porastu

Bolesti i stanja / Opća medicina Božica Ban dr. med., spec. epidemiolog  /  Andrea Gross-Bošković dipl. ing. preh. teh. i bioteh.

Infektivna doza Campylobactera jejuni iznosi 500 stanica, a može je sadržavati samo jedna kap soka inficiranog mesa

Alimentarne toksoinfekcije (alimentarne intoksikacije, otrovanja hranom) bolesti su koje nastaju nakon konzumacije zagađene hrane (i vode). Za razliku od ostalih crijevnih zaraznih bolesti, posebno bakterijskog uzroka, koje bilježe pad pobola u područjima u kojima standard stanovništva i higijenski uvjeti postaju bolji, alimentarne toksoinfekcije i dalje predstavljaju problem za sve zemlje, pa i one najrazvijenije. Tome pridonosi i suvremen način života, u kojem dominantnu ulogu ima industrijska proizvodnja hrane. Golema količina hrane može biti zagađena u bilo kojoj fazi proizvodnje i izazvati oboljenje velikog broja potrošača. Hrana može biti onečišćena i u manjim pogonima (restorani, slastičarnice), pa i za vrijeme pripreme u obiteljskom okruženju.

Porastu broja oboljelih od alimentarnih toksoinfekcija također pridonosi i velik porast trgovine namirnicama (posebno onih životinjskog podrijetla) i stočnom hranom namijenjenom uzgoju stoke i peradi. Na taj način olakšano je širenje (diseminacija) uzročnika, posebno salmonele, i njihovo prenošenje u različite krajeve svijeta. Zbog toga toksoinfekcije postaju globalni problem. Najčešći uzročnici bakterijskog trovanja hranom su salmonele i kampilobakter.

Sa životinje na čovjeka

Dok se o salmonelozi puno piše i zna, kampilobakterioza je manje poznata, ali podjednako važna toksoinfekcija, koja je posljednjih godina u porastu.

Kampilobakterioza je zoonoza, tj. bolest koja se na čovjeka prenosi sa životinja i proizvoda životinjskog podrijetla, a uzrokuje je gram negativna bakterija iz roda Campylobacter (grč. savijeni štapić), koja se uobičajeno nalazi u životinjskom izmetu, s obzirom na to da je "stanovnik" probavnog sustava gotovo svih životinjskih vrsta. Za razliku od ljudi, kod životinja Campylobacter rijetko uzrokuje bolest.

Iako je poznato nekoliko tipova bakterije, infekcije kod ljudi najčešće izazivaju Campylobacter jejuni i Campylobacter coli. Bakterija prianja uz stijenku crijeva, razara je i proizvodi toksin koji izaziva bolest. Campylobacter je osjetljiv na vrućinu i uobičajene dezinficijense, tako da ga uništavaju pasterizacija mlijeka, odgovarajuća termička obrada mesa i klorinacija vode, a smrzavanje može smanjiti njegovu koncentraciju u određenoj namirnici.

Primarno onečišćene namirnice potječu od zaražene životinje. Od mesa životinja najviše je zastupljena perad, a zatim svinje, ovce i goveda

Istraživanja su pokazala da infektivna doza Campylobactera jejuni iznosi 500 stanica, a može je sadržavati samo jedna kap soka inficiranog mesa. Općenito, za zarazu je dovoljan i mali broj bakterija, za razliku od salmoneloza kod kojih je potreban velik broj bakterija da bi izazvao trovanje.

Campylobacter je vodeći uzrok bakterijskog trovanja hranom u SAD-u, a salmonele su na drugom. U Hrvatskoj je situacija obrnuta, pa su kod nas na prvome mjestu salmonele. Međutim, iz godine u godinu kampilobakterioza se javlja sve češće, najučestalije su u ljetnim mjesecima.

Iako svatko može biti zaražen Campylobacterom, podaci o oboljelima upućuju na to da su više prijemčiva za ovu bolest djeca mlađa od pet godina te mladi u dobi od 15 do 29 godina. Češće obolijevaju muškarci nego žene.

Kampilobakterioza se obično javlja u pojedinačnim slučajevima ili manjim obiteljskim epidemijama.

Više izvora i putova zaraze

Izvori zaraze su višestruki, pa do onečišćenja hrane može doći na razne načine. Nažalost, prema izgledu hrane ne možemo zaključiti je li zagađena Campylobacterom, jer ima normalan izgled, okus i miris.

Primarno onečišćene namirnice potječu od zaražene životinje (od mesa životinja najviše je zastupljena perad, a zatim svinje, ovce i goveda). Campylobacter je parazit crijeva životinja kod kojih najčešće ne izaziva bolest. Iz crijeva može doći u krv i tako dospjeti u sva tkiva koja čovjek iskorištava kao hranu. Tako može dospjeti i u mliječne žlijezde, pa ih životinja izlučuje mlijekom te je zaraza osobito moguća ako se konzumira nekuhano i nepasterizirano mlijeko. Ako potječu od zaražene životinje, i jaja mogu biti primarno kontaminirana.

Hrana i namirnice mogu biti i sekundarno onečišćene. Takvo onečišćenje može nastati u klaonicama, mesnicama i kuhinjama ako meso zdrave životinje dođe u dodir s crijevnim sadržajem ili mesom zaražene životinje. Do onečišćenja može doći i preko radnih površina, npr. panjeva za obradu mesa, stolova za obradu namirnica i sl. Hranu i radne površine mogu onečistiti i muhe, miševi i štakori svojim izmetom i mokraćom. Hranu može kontaminirati svojim onečišćenim rukama i bolesnik ili kliconoša Campylobactera.

Zaraza je moguća i putem vode, kao i kontaktnim putem, s čovjeka na čovjeka (npr. kod male djece ili kad oboljela osoba ima velik broj proljevastih stolica), ili u kontaktu s kućnim ljubimcima. S obzirom na to da i životinje mogu biti inficirane Campylobacterom, čovjek se može zaraziti kontaktom sa stolicom pasa, mačaka, ptica i dr.

Nespecifične probavne tegobe

Inkubacija najčešće traje dva do pet dana, nakon čega se javljaju povišena tjelesna temperatura, bolovi u trbuhu, grčevi i proljev. Stolice mogu biti i krvave, praćene mučninom i povraćanjem. Simptomi bolesti obično traju od tri do šest dana. Teža klinička slika može se javiti kod dojenčadi, male djece, starijih te odraslih osoba koje boluju od teških kroničnih bolesti zbog kojih im je oslabljen imunitet. Iako rijetko, moguća je pojava komplikacija kao što su bakterijemija (prodor bakterija u krv), hepatitis (upala jetre), reaktivni artritis, Guillian-Barreov sindrom.

Nakon postavljene sumnje na temelju podataka dobivenih od bolesnika te epidemioloških podataka, definitivna dijagnoza postavlja se bakteriološkom pretragom stolice oboljele osobe u laboratoriju.

Uzimati puno tekućine

Način liječenja i oporavak ovise o kliničkoj slici bolesti. Može varirati od blage do teške, koju prate dehidracija i loše opće stanje. Većina oboljelih oporavi se bez specifična liječenja za dva do pet dana, bez komplikacija. U nekim slučajevima oporavak može trajati do deset dana. Važno je uzimati puno tekućine, jer proljev i povraćanje mogu dovesti do dehidracije i gubitka važnih šećera i minerala iz tijela.

Za sprječavanje dehidracije liječnik može preporučiti uzimanje posebne rehidracijske tekućine. Tekućinu općenito treba uzimati češće u malim gutljajima te izbjegavati kavu, gazirana pića i alkohol. Kod jakih bolova u trbuhu može pomoći uzimanje paracetamola, a u težim oblicima bolesti ordiniraju se antibiotici, o čemu odlučuje liječnik.

Osobe koje su jednom bile izložene infekciji postaju donekle imune, tako da se u situaciji ponovljene zaraze simptomi očituju u blažem obliku.

Kako spriječiti kampilobakteriozu

Kao i kod većine zaraza hranom ovog tipa, prevencija je važna mjera očuvanja od bolesti, zato je potrebno:

  • redovito i temeljito oprati ruke toplom vodom i sapunom:
    • nakon upotrebe toaleta;
    • prije pripremanja i konzumiranja hrane;
    • nakon manipulacije sirovom hranom;
    • nakon mijenjanja dječjih pelena;
    • nakon kontakta s kućnim ljubimcima i drugim životinjama;
    • nakon bavljenja stokom;
    • prije pripreme hrane;
    • osobe s proljevom, posebno djeca, moraju često i pažljivo prati ruke da se smanji rizik širenja infekcije;
  • dobro oprati posuđe i kuhinjske površine sapunom i vrućom vodom nakon manipulacije sirovom hranom životinjskog podrijetla;
  • pažljivo rukovati sirovom hranom kako bismo izbjegli kontaminaciju, kao i križnu kontaminaciju;
  • spriječiti miješanje sirove i gotove pripremljene hrane u kuhinji;
  • hranu dobro termički obraditi (bilo kuhanjem ili pečenjem) dovoljno dugo i na zadovoljavajućim temperaturama (80˚C) da se uništi moguće prisutni Campylobacter u sirovu mesu;
  • pripremljenu hranu konzumirati neposredno nakon pripreme;
  • sirove namirnice i kuhanu hranu obvezno čuvati u hladnjaku (na temperaturi 4 ºC);
  • koristiti kuhano ili pasterizirano mlijeko;
  • ne piti higijenski sumnjivu površinsku vodu iz rijeka, jezera i potoka;
  • na farmama provoditi redovite preglede životinja prije klanja;
  • u objektima za klanje i preradu mesa održavati odgovarajuće higijensko-sanitarne uvjete;
  • veterinarske inspekcije trebaju provoditi kontinuiranu kontrolu zdravstvene ispravnosti mesa.

Za smanjenje kampilobakterioze, kao i drugih trovanja hranom kod ljudi, važno je provoditi kontinuiranu kontrolu namirnica životinjskog podrijetla na svim kritičnim točkama "od polja do stola"!

EFSA IZVJEŠTAVA - KAMPILOBAKTERIOZA PRETEKLA SALMONELOZU!

Europska agencija za sigurnost hrane (EFSA) objavila je sredinom prosinca 2006. godine opsežno izvješće o istraživanju vezanom uz zarazne bolesti koje se prenose hranom životinjskog podrijetla (zoonoze). Izvješće upozorava da je tijekom 2005. broj slučajeva kampilobakterioze u ljudi bio veći nego broj slučajeva salmoneloza, što do tada nije bio slučaj. Podaci o tome prikupio je Europski centar za prevenciju i kontrolu bolesti (ECDC - European Centre for Disease Prevention and Control). U izvješću stoji da je prijavljeno 197.363 slučaja bolesti, što na 100.000 stanovnika daje učestalost od 51,6 slučajeva u odnosu na salmonelozu sa 176.395 prijavljenih slučajeva bolesti, odnosno 38,2 slučaja na 100.000 stanovnika. Time kampilobakterioza postaje najviše prijavljivana bolest prenosiva hranom u 2005. godini.

Statističkom obradom podataka laboratorija za kontrolu hrane u Hrvatskoj tijekom 2005. utvrđeno je tri posto uzoraka hrane životinjskog podrijetla inficiranih kampilobakterom, no nema podataka o broju prijavljenih oboljenja izazvanih tom bakterijom.

Datum objave članka: 1. 8. 2007.