Kronična bubrežna bolest - velik javnozdravstveni problem

Početak 21. stoljeća u medicini je obilježen akcijama čiji je cilj prevencija kroničnih nezaraznih bolesti. Dio tog procesa je podizanje svijesti šire javnosti o važnosti prevencije i liječenja debljine, kardiovaskularnih bolesti, šećerne bolesti, arterijske hipertenzije itd.

I dok se nekad smatralo da bubrežne bolesti nisu velik problem u odnosu na, primjerice, kardiovaskularne, brojna istraživanja pokazala su kako se svakim danom povećava broj bolesnika na dijalizi ili onih s presađenim bubregom. Uz to, kod bolesnika sa smanjenom bubrežnom funkcijom zabilježena je veća učestalost komplikacija (najčešće srčano-žilnih). Na kraju se zaključilo da je kronična bubrežna bolest velik javnozdravstveni problem i da zacijelo spada među kronične nezarazne bolesti koje treba spriječiti i liječiti.

Kako bi se široka javnost upoznala s problemom kronične bubrežne bolesti, posljednjih nekoliko godina u ožujku se obilježava Svjetski dan bubrega.

Oba bubrega, koja izgledom podsjećaju na zrno graha i veličine su stisnute šake, smještena su uz stražnju stjenku trbušne šupljine. U bubreg ulaze krvne žile, a iz njega izrazi mokraćovod.

Osnovna jedinica bubrega zove se nefron, koji se sastoji od dva dijela - glomerula i tubula. Kroz bubreg tijekom 24 sata prolazi više od 200 litara krvi, koja se filtrira u glomerulima. Filtrat prolazi kroz tubule u kojima se složenim procesima reapsorpcije i sekrecije stvara mokraća. Dnevno se stvara i izlučuje oko 1,5 do dvije litre mokraće.

Funkcija bubrega je uklanjanje otpadnih produkata metabolizma i viška vode iz organizma. Iako se čine jednostavnima, ti su procesi vrlo složeni. U bubrezima se stvaraju hormoni: aktivni metabolit vitamina D (kalcitriol), eritropoetin i renin. Kalcitriol ima važnu ulogu u održavanju ravnoteže kalcija i fosfora i metabolizma kosti, eritropoetin je važan za proizvodnju crvenih krvnih stanica (eritrocita), a renin je važan u regulaciji krvnog tlaka. Zbog vrlo složene i za naš organizam važne funkcije bubrezi se s pravom nazivaju čudesnim organima.

Bolesti bubrega posljedica su oštećenja krvnih žila, glomerula, tubula te tkiva između nefrona (intersticija). Učestalost pojedinih bubrežnih bolesti mijenjala se tijekom godina. Danas su najčešće posljedica arterijske hipertenzije, ateroskleroze i šećerne bolesti. Uzrok može biti i infekcija (pijelonefritis), imunološki poremećaji (glomerulonefritis), stvaranje kamenaca (nefrolitijaza), a neke bubrežne bolesti su nasljedne (policistični bubrezi). Bez obzira na uzrok, sve bubrežne bolesti, ako se ne otkriju i ne liječe na vrijeme, dovode do postupna smanjenja bubrežne funkcije sve do njezina potpunoga gubitka, kad je nužno nadomještanje bubrežne funkcije dijalizom ili transplantacijom.

Bez obzira na uzrok, o kroničnoj bubrežnoj bolesti govorimo ako postoji oštećenje bubrega ili je bubrežna funkcija smanjena dulje od tri mjeseca. Oštećenje bubrega znači patološki nalaz mokraće ili biokemijskih pretraga krvi, patološki nalaz rendgenske dijagnostike ili ultrazvučne pretrage te biopsije bubrega. Najčešći znak bubrežne bolesti je patološki nalaz mokraće, osobito dokaz bjelančevina u mokraći (albuminurija, odnosno proteinurija).

Kronična bubrežna bolest dijeli se na pet stadija, a kriterij za određivanje pojedinog stadija je veličina glomerularne filtracije (vidi tablicu).

Stadiji kronične bubrežne bolesti

Mnogi bolesnici i ne znaju da imaju bolesne bubrege. Često nemaju nikakve tegobe, pa se tek pri rutinskoj kliničkoj obradi otkrije patološki nalaz mokraće (najčešće bjelančevine u mokraći) ili smanjena bubrežna funkcija. To ne znači da svima treba često kontrolirati mokraću ili određivati koncentraciju kreatinina. Ipak, nekim osobama potrebne su redovite provjere mokraće i krvi, kao što su osobe sa šećernom bolešću, povišenim krvnim tlakom (arterijskom hipertenzijom), bolesnim srcem i krvnim žilama i one čiji srodnici imaju bubrežnu bolest.

Bubreg je čudesan organ, a njegova dobra funkcija prijeko je potrebna je za dobru funkciju ostalih organa i organskih sustava. Kako se bubrežna funkcija smanjuje, dolazi do oštećenja pojedinih organa ili organskih sustava, tako da u petom i završnom stadiju praktično nema organa ili sustava koji nije oštećen. Zbog ozbiljnih komplikacija, posebno na srcu i krvnim žilama, mnogi bolesnici, nažalost, umiru i prije potpunoga gubitka bubrežne funkcije, odnosno i prije potrebe za dijalizom.

Među prvim i najčešćim komplikacijama kronične bubrežne bolesti već u drugom stadiju javljaju se anemija, zbog nedostatka eritropoetina, te poremećaj metabolizma kalcija i fosfora i koštana bolest, zbog nedostataka kalcitriola, a u trećem stadiju dolaze do izražaja komplikacije na srcu i krvnim žilama.

Sigurno je da treba liječiti uzrok, odnosno osnovnu bubrežnu bolest. To znači da je kod bolesnika sa šećernom bolešću nužna dobra regulacija same šećerne bolesti, u bolesnika s čestim infekcijama mokraćnog sustava odgovarajuće liječenje upale, a u bolesnika s povišenim krvnim tlakom kvalitetno liječenje krvnog tlaka... Ipak, bez obzira na uzrok, najvažniji su pravilna regulacija krvnog tlaka i smanjenje izlučivanja bjelančevina u mokraći, a za to postoje lijekovi.

Kod bolesnika s kroničnom bubrežnom bolešću važno je na vrijeme otkriti i liječiti komplikacije: anemija se uspješno liječi lijekovima koji stimuliraju stvaranje crvenih krvnih stanica (eritropoetini); poremećaj mineralnog metabolizma liječi se, među ostalim, vezačima fosfata (kalcitriolom ili analozima kalcitriola, tj. lijekovima slična djelovanja, ili kalcimimeticima, tj. lijekovima koji djeluju na doštitne - paratireoidne žlijezde). Liječenje anemije i poremećaja mineralnog metabolizma vrlo je važno, jer tako smanjujemo i rizik srčano-žilnih komplikacija.