Lojnice izvan kontrole

Bolesti i stanja / Kožne bolesti Nikolina Lovrić dipl. ing. bioteh.

Osobe sa seborejom obično se žale na suhu kožu koja se ljušti, iako je u stvarnosti koža previše masna, što je uzrok kasnijih tegoba

Seboreja je poremećaj u radu žlijezda lojnica, koji se manifestira pojačanim izlučivanjem loja (sebuma) na područjima gdje su žlijezde lojnice najbrojnije i najgušće. Seborejički dermatitis pogađa gotovo 40 posto odraslih osoba. Iako može zadesiti svakoga, u bilo kojoj dobi, učestalost je ipak najveća oko četrdesete godine života. No, može se javiti i u prva tri mjeseca života, češće u djece koja se hrane umjetnim mlijekom i one s povećanom tjelesnom težinom. Poznato je da se češće pojavljuje u osoba s neurološkim bolestima (npr. Parkinsova bolest), a u stanjima imunodeficijencije (npr. AIDS) razvijaju se osobito teški oblici. Visoka učestalost primijećena je i među osobama s koronarnom insuficijencijom i hipertenzivnim zatajenjem srca.

Iako uzrok seborejičkog dermatitisa još nije poznat, njegova pojava obično se veže uz postojanje nekih čimbenika, među kojima su:

  • genetska predispozicija,
  • pojačano lučenje loja,
  • prisutnost gljivice Pityrosporum (Malassezia) ovale - inače nastanjuje zdravu kožu i u normalnim uvjetima ne stvara probleme, no pojačano se razmnožava na mjestima gdje su mjestimične deblje naslage loja na koži i u kosi, kao i pod utjecajem stresa, te određenih klimatskih ili hormonalnih promjena,
  • hormoni, osobito spolni,
  • mehanički nadražaji kože ili oni uzrokovani mikroorganizmima,
  • imunološki poremećaji,
  • promjene pH vrijednosti kože,
  • nepravilna prehrana, osobito masna i jako začinjena hrana, povećana konzumacija alkohola...

Poboljšanja i pogoršanja u nepravilnim intervalima

Upalnim promjenama najčešće su zahvaćena područja kože koja su znatno bogatija žlijezdama lojnicama - vlasište, lice (osobito koža oko nosa i usta), područje iza uha, središnji dijelovi prsa i leđa, te nabori kože u području dojki, pazuha, laktova i koljena, pa čak i genitalna regija.

Simptomi seborejičkog dermatitisa razvijaju se postupno, a sama bolest ima kronični tijek, s izmjenom različito dugih razdoblja poboljšanja i pogoršanja u nepravilnim intervalima. Promjene mogu ostati lokalizirane ili se proširiti na veću površinu tijela u vidu generaliziranog crvenila, i to uglavnom zbog kontaktne senzibilizacije.

Paradoksalno, osobe sa seborejom obično se žale na suhu kožu koja se ljušti, iako je u stvarnosti, pučki rečeno, koža previše masna, što je uzrok kasnijih tegoba.Seborejički dermatitis vlasišta manifestira se u obliku oštro ograničenih, katkad lagano izdignutih žarišta veličine kovanog novca ili većih, različita oblika, ružičasto-crvene boje, prekrivenih bjelkasto-žućkastim ljuskama. Žarišta se mogu međusobno spajati i ponekad prekriti cijelo vlasište, te prelaziti na kožu čela, sljepoočne regije i područja oko uha, kad izgledaju poput oštro ograničenoga crvenkasto-žućkastog traka uz rub vlasišta širine 1 do 2 cm, s izraženim ljuštenjem (corona seborrhoica). Nije neobična ni pojava promjena na rubovima vjeđa, u vidu crvenila praćenog žućkastim krastama. Uz upalne promjene, javlja se i svrbež različita intenziteta. U slučaju da su seborejičke promjene vlasišta jače izražene, klinički pa i histološki ponekad ih je jedva moguće razlikovati od psorijaze vlasišta. Ako dođe do sekundarne infekcije bakterijama, promjene su vlažne, nakon čega se pojavljuju kraste. Unatoč kožnim promjenama, nema ispadanja kose.

Simptomi ljuštenja u pravilu su manje izraženi u ljetnim mjesecima zbog pozitivna učinka ultraljubičastih zraka, a pogoršavaju se u hladnije doba godine, kad oboljeli više posjećuju liječnika. S obzirom na karakteristične promjene na tipičnim mjestima, dijagnoza se obično postavlja već na prvi pogled.

Pristup u dvije faze

Tretiranje oboljelog vlasišta provodi se u dvije faze. U fazi liječenja preporučuje se upotreba prikladnog šampona, čiji odabir ovisi o tipu kose i intenzitetu problema na vlasištu. Šampon valja nježno umasirati u vlasište i nakon toga ga ostaviti da djeluje tri minute. Iznimno su korisni šamponi na bazi sumpora, salicilne kiseline, selen disulfida i cink piritriona. Slijedi faza održavanja, koja obuhvaća primjenu šampona posebne formule prilagođene osjetljivom vlasištu.

Promjene na licu moraju se tretirati posebnim pripravcima namijenjenima upravo ovoj vrsti problema. U tom smislu koriste se ketokonazolimikonazol u obliku kreme, gela ili masti, koji uništavaju gljivu Pytrosporum ovale i odstranjuju prekomjerne naslage loja s kože i vlasišta. Česta je i primjena metronidazola i antibiotika, najčešće tetraciklina. Mogu se koristiti i kortikosteroidi, koji ne uništavaju gljivice, ali smiruju upalni proces. Takvo liječenje provodi se pod strogom kontrolom dermatovenerologa kako bi se spriječile nuspojave, kao što su rozaceiformni steroidni dermatitis, teleangiektazije i drugo. U novije vrijeme vrlo dobre rezultate pokazuju kreme na bazi imunomodulatora. S obzirom na to da različiti vanjski podražaji mogu izazvati upalu na koži, u svakodnevnoj njezi i higijeni važno je izbjegavati iritirajuća kozmetička sredstva te primjenjivati proizvode namijenjene osjetljivoj koži.

U duhu dobro znane izreke da je bolje spriječiti nego liječiti, ako ste skloni seboreji, perite se što češće, imajući na umu da je skidanje prekomjernih naslaga loja s kože ili iz kose prvi korak. Uz redovito pranje, izbjegavajte hladnoću i vjetar, te pokušajte izbjegavati stresne situacije što je više moguće.

Datum objave članka: 1. 12. 2013.