Možemo li izbjeći rak?

Iako svakoga dana imamo sve više karcinogenih tvari koje udišemo i konzumiramo, vjerojatnost pojave raka raste s godinama starosti i bez značajnijih okolišnih utjecaja. Na svakih 10 godina starosti života vjerojatnost pojave raka se udvostručuje zbog mutacija gena prilikom replikacija genoma.

Dioba stanica njihovo je prirodno svojstvo i u suštini je odgovor na smrtnost, to jest želja za besmrtnošću, koja je dio njezina genetskog zapisa. No, kad se dioba stanica više ne može zaustaviti, onda je posrijedi maligna bolest. Ono što potiče svaku stanicu na diobu su opet geni - geni rasta (onkogeni). Kako bi se organizam mogao obnavljati, stanice moraju imati takve gene, koji su najveći dio vremena neaktivni. Njihova aktivacija kreće iz različitih razloga. Neki od njih su i mutacije, koje nastaju prilikom replikacija genoma.

Nekontroliran rast stanica (u obliku tumora) najčešće se zaustavlja, jer su stanice opremljene vrlo razrađenim sustavom prekidača koji zaustavljaju nekontroliran rast, ali na kraju potiču stanice na samoubojstvo ako "shvate" da su karcinogene (najpoznatiji i najvažniji od potonjih prekidača je upravo gen koji potiče stanicu na samoubojstvo - jedan od njih je i TP53, smješten na 17. kromosomu).

Razine zaštite opadaju vrlo brzo jedna za drugom samo onda kad na organizam s oslabljenim imunosnim sustavom djeluju brojni uzročnici mutacija gena, najčešće pod djelovanjem vanjskih utjecaja

Dakle, ako se dogodi mutacija na jednom genu u stanicama nekog tkiva, te stanice dolaze u fazu stalne diobe (rasta - razmnožavanja) stvarajući neoplazmu (benigno tumorsko tkivo). Ako tijekom rasta stanica uslijedi i druga mutacija, na drugom onkogenu, razvija se druga faza bolesti tumorske bolesti - tzv. adenom. Dođe li i do treće mutacije gena na stanicama tog tkiva, tumorska bolest dobiva izgled težeg oblika. Međutim, ako se dogodi i četvrta mutacija na već prije spomenutom genu, koji inače potiče stanice raka na samoubojstvo, tada se tumor definitivno pretvara u maligni oblik (rak).

Kao što vidimo, naš je organizam višestruko nadziran i zaštićen od raka, koji se razvija tek kad posustanu sve razine zaštite. Razine zaštite opadaju vrlo brzo jedna za drugom samo onda kad na organizam s oslabljenim imunosnim sustavom djeluju brojni uzročnici mutacija gena, najčešće pod djelovanjem vanjskih utjecaja (karcinogene tvari, virusi). Osim vanjskih uzroka mutacije gena, postoji i vrlo važan unutarnji uzrok - ugrađeni genetski zapis o preživljavanju (o besmrtnosti). Naime, svaka stanica neposredno prije umiranja izvrši genetsku mutaciju. To znači da i bez značajnijih vanjskih utjecaja, vjerojatnost pojave raka raste s godinama (štoviše, udvostručuje se svakih 10 godina našeg života). Što su ljudi stariji, to znači da su prošli kroz veći broj umiranja stanica i više replikacija gena od onih mlađih, zbog čega su podložniji većem broju mogućih mutacija gena.

Obrana organizma od raka je veličanstvena u svojoj složenosti, no mi joj moramo pomoći svojim postupcima - moramo smanjiti brojne i neprestane rizike mogućih mutacija gena tamo gdje to možemo.

Metabolizam svake normalne stanice očituje se u tome da stanica koristi kao izvor energije mitohondrij kao spremnik energije (ATP). Za korištenje energije iz mitohondrija (putem potpune oksidacije ugljika i vodika) nužne su velike količine kisika, pa se korištenje energije odvija relativno sporo, uz prijeko potrebne aerobne uvjete (dostupnost kisika). Maligne, pak, stanice zbog svog brzog razvoja trebaju za metabolizam velike količine energije, za čiju je proizvodnju potrebno osigurati i velike količine kisika. Zato one u procesu korištenja energije odbacuju mitohondrij kao spremnik energije i prelaze na korištenje energije iz procesa aerobne glikolize u samim stanicama, za koju je potrebna vrlo mala količina kisika. Glikoliza je inače normalan i složen proces, kojim se velike molekule glukoze razgrađuju u manje molekule pirogroždane kiseline (u obliku piruvata). Piruvat putem određenog procesa ili dopunjava energiju mitohondrija ili se u nedostatku kisika pretvara u mliječnu kiselinu.

Kako se procesom glikolize oslobađa relativno mala količina energije koju stanice raka koriste kao svoj izvor, za razvoj stanica raka potrebna je velika količina glukoze. S obzirom na to da je tu veliku količinu glukoze potrebno stalno dopremati stanicama raka, to potiče razvoj nove mreže krvnih žila oko tumorskog tkiva.

Dugo se smatralo da stanice raka koriste energiju iz procesa glikolize zbog nemogućnosti korištenja energije iz oštećenog mitohondrija, no to je bila zabluda. Istraživanja su pokazala da mitohondrij nije oštećen, nego je samo izoliran (blokiran). Takva situacija pogoduje stanicama raka, jer bi u suprotnom mitohondrij aktivirao genetske mehanizme samoubojstva stanica raka.

Kao što je poznato, prilikom procesa glikolize mogu se stvarati i znatne količine mliječne kiseline. Ona u tumorskom tkivu razgrađuje kolagena vlakna, koja inače drže stanice tumora na okupu. Bez kolagenih vlakana pojedine stanice raka odvajaju se od cjeline, pa se putem krvotoka šire organizmom (metastaze) i "zasađuju" nove maligne tvorbe na mjestima udaljenim od primarnog procesa.

Istraživanja tumorskog tkiva pokazala su brojne specifičnosti u odnosu na zdravo tkivo. U fazi stvaranja tumora, zbog znatno oslabljenoga imunosnog sustava, u prvoj fazi se nakupljaju crijevni paraziti (Fasciolopsis buskii, Ascaris, Echinococcus), donoseći sa sobom u simbiozi brojne viruse (Humani papiloma virus, Epstein Barr, Syncitial, Tobacco mosaic i dr.), bakterije (Clostridium, Filamentous, Salmonella typhimurium, Shigella dysenteriae, Shigella flexneri, E. Coli, Staphylococcus aureus, Metacercaria i dr.) i gljivice (Aspergillus, Penicillium, Streptomyces i dr.). Svi oni zajedno, s nakupljanjem određenih teških metala kao katalizatora u tumorskom tkivu (bakra, kobalta, vanadija i dr.), raznih karcinogena (unesenih izvana ili stvorenih od parazita, bakterija, virusa i gljivica) i brojnih toksičnih tvari (unesenih izvana ili stvorenih od bakterija, virusa i gljivica), stvaraju uvjete za prijelaz benignoga tumorskog tkiva u maligno.

Stoga sigurno možemo utvrditi da održavanjem organizma u boljem imunosnom stanju, uz što manji unos toksičnih i karcinogenih tvari te povremenim čišćenjem od parazita, djelujemo preventivno i bitno smanjujemo rizik mogućeg razvoja raka.

U slučaju pojave maligne bolesti na bilo kojoj vrsti tkiva nužno je neodgodivo zatražiti pomoć liječnika, kako bi se napravile temeljite pretrage i odredili prijeko potrebni zahvati, ovisno o vrsti malignog oboljenja i njegovu stadiju. Pritom treba voditi računa da je vrijeme najdragocjeniji element kojeg čovjek drži u rukama (odluke treba donositi brzo i bez odgađanja).

Osim pridržavanja liječničkih uputa, svaki čovjek koji se nađe u takvoj situaciji mora i sam znati neke važne detalje o tijeku razvoja bolesti, a katkad i tražiti od liječnika osiguranje određene specifične pomoći.

Kako stanice raka troše goleme količine energije za svoj razvoj, organizam u kasnijoj fazi razvoja bolesti postaje toliko slab da je statistički poznato kako više od 40 posto bolesnika ne umire od samog raka, nego od slabosti, iscrpljenosti i izgladnjelosti (kaheksije). U slučajevima kad čovjek osjeća veliku slabost organizma, mora voditi računa ne samo o prehrani (inzistiranjem na kvalitetnoj i uravnoteženoj prehrani), nego tražiti infuziju i u kućnoj njezi (a ne samo u bolnici). Ako je nužno, treba izdržati neko vrijeme dok propisana terapija ne pokaže poboljšanje stanja organizma.

Kako nakupljanje parazita, bakterija, virusa i gljivica u tumorskom tkivu uzrokuje i upalne procese, i to je potrebno uz odgovarajuću terapiju liječiti. Prijeko je potrebno analizom uzorka tumorskog tkiva izvršiti bakteriološku pretragu te propisati najučinkovitiji antibiotik u najvećoj dopuštenoj dozi za pronađene vrste bakterija, ali i analizirati vrstu parazita i odgovarajućim lijekom uništiti i njih i njihova jajašca. Bez tih pretraga i odgovarajuće terapije, bolest se može i dalje pogoršavati te znatno usporiti i produljiti liječenje, s neizvjesnim ishodom.

Uz krvožilne bolesti, smrtnost od raka je na drugom mjestu uzroka smrti u većini razvijenih zemalja svijeta. Iako se za rak globalno može reći da je bolest starenja, naš preventivni odnos prema toj bolesti može mnogostruko smanjiti vjerojatnost njegove pojave, to više što svaki organizam ima ugrađene višestruke zaštitne mehanizme za borbu protiv njega.

Prvi i najvažniji sustav za borbu protiv raka, na koji svatko sam može utjecati načinom života, je njegov imunosni sustav. Održavanje funkcije imunosnog sustava na što boljoj razini sprječava ne samo razvoj malignih bolesti, nego i svih drugih vrsta oboljenja, čime se produljuje životni vijek.

Za održavanje visoke razine funkcioniranja imunosnog sustava i zdravlja općenito, nužno je održavati biološku ravnotežu. To se ponajprije postiže održavanjem ravnoteže antagonističkih parakrinih hormona, uz dovoljnu količinu antioksidansa u organizmu te dovoljan protok vode, radi čišćenja organizma od toksina i sprječavanja lokalnih upalnih procesa.

Kako bismo postigli željene ciljeve u održavanju zdravlja i kvalitete života, potrebno je sljedeće:

• uravnotežena prehrana - umjerena i raznovrsna, sa zastupljenim svim potrebnim nutrijentima u odgovarajućoj količini, svakodnevno, radi osiguranja optimalne biološke ravnoteže organizma; održava funkciju imunosnog sustava na visokoj razini i sprječava mnoge upalne procese;
• unos dovoljne količine vode - radi sprječavanja dehidracije, koja potiče upalne procese zbog otežana pristupa elemenata imunosnog sustava u tkiva putem tekućina i otežana čišćenja toksina iz organizma;
• antistresni način života ili korištenje neke od metoda opuštanja - stres dramatično ruši zdravu biološku ravnotežu i posljedično funkciju imunosnog sustava organizma;
• razumna tjelesna aktivnost (aerobna) - radi održavanja pravilne funkcije metabolizma, boljeg čišćenja organizma od toksina, protoka tjelesnih tekućina u sva tkiva, opuštanja organizma te zdrave promjene dinamike rada pojedinih organa;
• izbjegavanje ostalih zagađenja u okolini
  • izborom zdrave, ekološki proizvedene i svježe hrane;
  • što češćim i duljim boravkom u nezagađenoj prirodi;
  • korištenjem ispravne vode za piće i kuhanje;
  • izbjegavanjem radioaktivnog zračenja, pretjeranoga ultraljubičastog zračenja i dugotrajnog izlaganja jakim magnetskim ili električnim poljima.

Svjestan svih važnijih utjecaja na život, pred svakim je čovjekom odluka hoće li kad god je to moguće napraviti bolji izbor za svoje zdravlje.