Multipla skleroza - korak dalje u liječenju

Bolesti i stanja / Živčani i mentalni sustav prof. dr. sc.   Vanja Bašić Kes dr. med., spec. neurolog  /  Lucija Zadro Matovina dr. med., spec. neurolog  /  Vida Demarin akademkinja

Zbog ograničenih uspjeha metoda konvencionalne medicine u liječenju multiple skleroze mnogi pacijenti pokazuju zanimanje za komplementarnu i alternativnu medicinu

Što je multipla skleroza?

Multipla skleroza je sporo napredujuća bolest središnjega živčanog sustava koju karakteriziraju difuzni (raspršeni) plakovi (nakupine) demijelinizacije (gubitka bijele tvari - mijelina) u mozgu i kralježničnoj moždini. Posljedica tih promjena su različiti neurološki simptomi i znakovi, koji se javljaju kroz remisije i egzacerbacije bolesti, tj. pogoršanja nakon kojih neko vrijeme slijedi smirenje.

Uzrok bolesti nije poznat. Početak se možda može povezati s nekom pritajenom (latentnom) virusnom infekcijom, koja pokrene patološki imuni odgovor. Moguće objašnjenje je i obiteljska sklonost. Bolest se obično javlja između 20. i 40. godine života i češća je u žena nego kod muškaraca.

Multipla skleroza počinje neurološkim simptomima i znakovima, kao što su slabost i nespretnost ekstremiteta. Poremećaji pokreta najčešće zahvaćaju ruke i noge, a pacijenti se često žale na umor i bolove, osobito u nogama. Kako bolest napreduje, slijedi blaža oduzetost nogu, što pacijentu ograničava pokrete.

Često se javlja djelomična sljepoća, bolovi u oku, ali i pojava dvoslike, koju uzrokuje slabost mišića oka. Pacijenti se žale i na lako umaranje, slabost, vrtoglavice i probleme s kontroliranjem mokraće. Može se javiti i povišena tjelesna temperature, ali i različite psihičke promjene (nagle promjene raspoloženja, apatija, depresija...). Vrlo je čest tremor, vidljiv tijekom pokušaja pacijenta da pokrene ruke ili noge, a pogoršavaju ga jake emocije. Opuštanje i mirovanje djeluju pozitivno na poboljšavanje simptoma. Kod težih slučajeva česte su i smetnje govora, koje se odlikuju drhtavim govorom (uzrokuje ga tremor glasnica), sporim izgovaranjem riječi i izgovaranjem u slogovima, ili naglim i nerazumljivim govorom.

Bolest može početi uz nekoliko tipičnih simptoma, ali postoje i slučajevi kad pacijenti imaju samo jedan ili dva simptoma koji bi mogli upućivati na bolest, što otežava dijagnosticiranje.

Magnetska rezonancija najvažnija dijagnostička metoda

Dijagnostika multiple skleroze mora početi detaljnim uzimanjem anamneze (povijesti bolesti) i kliničkim pregledom bolesnika. Zatim valja provesti laboratorijske testove da se isključe drugi mogući uzroci simptoma.

Pretrage specifične za postavljanje dijagnoze multiple skleroze su analiza cerebrospinalnog likvora (tekućine koja obavija mozak i leđnu moždinu), evocirani moždani potencijali, magnetska rezonancijaa mozga i vratne, a nekad i cijele kralježnice.

Lumbalnom punkcijom dobijemo cerebrospinalni likvor čiji se sastav analizira biokemijski i citološki. U više od 75 posto bolesnika nalazi se blago povišenje limfocita, pojava plazma stanica kojih nema u likvoru zdravih osoba, te umjereno povećanje bjelančevina, osobito imunoglobulina G, čije relativno povećanje međulikvorskim bjelančevina upućuje na njihovo stvaranje u samom središnjem živčanom sustavu, što je karakteristično za multiplu sklerozu.

Evociranim moždanim potencijalima ispituje se funkcija prijenosa živčanog impulsa kroz vidni, slušni ili osjetni put na različitim razinama, te se njima može potvrditi prostorna razasutost lezija i dobiti jasniji uvid u tijek bolesti.

Danas je najvažniji dio dijagnostičkog postupka magnetska rezonancija, jer se njome mogu otkriti područja upale i demijelinizacije u mozgu i kralježničnoj moždini, mjeriti njihova veličina i broj, te procjenjivati starost i aktivnost oštećenja.

Kombinacija terapijskih pristupa i metoda

Lijekove koji se prepisuju bolesnicima s multiplom sklerozom dijelimo na one koji se daju u akutnoj fazi bolesti i one koji se daju preventivno s ciljem smanjenja progresije bolesti. U tu se svrhu daju imunomodulacijski lijekovi, koji sprječavaju razvoj degenerativne faze bolesti, tj. imaju preventivno djelovanje.

Multipla skleroza praćena je različitim kliničkim simptomima koji smanjuju kvalitetu života bolesnika, kao što su ukočenost, trnci, problemi s mokraćnim mjehurom i stolicom, pa se za smanjenje tih simptoma prepisuju lijekovi, i to je simptomatsko liječenje.

U razumijevanju, dijagnosticiranju i liječenju multiple skleroze u proteklih deset do petnaest godina puno je napravljeno, no terapijski je učinak još uvijek ograničen

Metodama komplementarne i alternativne medicine koristi se polovica do dvije trećine pacijenata koji boluju od multiple skleroze. Uzimajući u obzir rizik i dobrobit pojedine metode komplementarne i alternativne medicine u kontekstu multiple skleroze, nailazimo na širok raspon. Tako, primjerice, akupunktura, brusnica, vitamin D, tai chi i joga imaju nizak rizik i veliku mogućnost pozitivnih učinaka. Terapije poput stimulacije imunog sustava, upotrebe pčelinjeg otrova i hiperbarične oksigenacije najčešće nisu dovoljno ispitane, niti učinkovite, a neke mogu biti i potencijalno štetne za bolesnika. Da bi se pospješila briga o pacijentima koji boluju od multiple skleroze, svakako se treba informirati o rizicima i koristima pojedinih metoda komplementarne i alternativne medicine.

Metoda komplementarne i alternativne medicine najčešće je široko rasprostranjena među pacijentima koji boluju od multiple skleroze. No, ni neurolozi, niti zdravstveni djelatnici uključeni u skrb oboljelih obično nemaju dovoljno spoznaja o metodama komplementarne i alternativne medicine, pa obično ne znaju koriste li se njihovi pacijenti njima. Budući da mogu utjecati na konvencionalnu terapiju multiple skleroze, liječnici moraju imati na dokazima zasnovane informacije o takvim metodama, a sve u cilju usmjeravanja pacijenata od onih neučinkovitih i potencijalno štetnih k onima niskoga rizika i mogućega povoljnog učinka.

Pojmovi komplementarna i alternativna odnose se na nekonvencionalnu medicinu. Pod komplementarnim metodama podrazumijevamo određene metode koje su u sprezi s konvencionalnim liječenjem, a alternativna metoda isključuje konvencionalno liječenje. Najbolji je svakako integrativan pristup - istodobna primjena metoda konvencionalne i nekonvencionalne medicine.

U razumijevanju, dijagnosticiranju i liječenju multiple skleroze u proteklih deset do petnaest godina puno je napravljeno, no terapijski je učinak još uvijek ograničen, bilo zbog nuspojava ili zbog nepotpune djelotvornosti, i to najčešće kod progresivna oblika multiple skleroze te simptoma poput poremećaja hoda, slabosti i ataksije.

Zbog ograničenih uspjeha metoda konvencionalne medicine u liječenju multiple skleroze mnogi pacijenti pokazuju zanimanje za komplementarnu i alternativnu medicinu. U studijama provedenim diljem svijeta zaključeno je da polovica do tri četvrtine pacijenata oboljelih od multiple skleroze biraju neki oblik komplementarne i alternativne medicine, od toga većina u kombinaciji s konvencionalnom medicinom.

U  nastavku slijedi pregled metoda komplementarne i alternativne medicine važnih za liječenje bolesnika s multiplom sklerozom.

Akupunktura, kinesko liječenje biljkama i tradicionalna kineska medicina

Akupunktura je drevna kineska metoda liječenja iglicama stara oko 4500 godina, čiju je djelotvornost 1978. priznala i Svjetska zdravstvena organizacija. Princip liječenja temelji se na uspostavljanju ravnoteže poremećenog toka energije u tijelu ubadanjem posebnih iglica u određene točke tijela, koje se nalaze na meridijanima, odnosno putovima kolanja energije u tijelu.

Akupunktura se može primjenjivati samostalno, u kombinaciji s klasičnom medicinom ili kao pomoćna terapija. Vrlo je uspješna u liječenju kroničnih bolova, te smanjuje potrebu za uzimanjem lijekova, a iznimno je djelotvorna na komplikacije nakon operacija, kemoterapije i zračenja.

Akupunktura je vrlo uspješna u liječenju kroničnih bolova, te smanjuje potrebu za uzimanjem lijekova, a iznimno je djelotvorna i na komplikacije nakon operacija, kemoterapije i zračenja

Kliničke studije o učinkovitosti akupunkture u terapiji simptoma bolesnika s multiplom sklerozom prilično su ograničene, i ne mogu dati konačne informacije. Međutim, u nekim stanjima akupunktura ublažava simptome boli, posebno bolne spazme, mučninu i nagon na povraćanje. Za kinesku biljnu medicinu nisu provedena stroga, kontrolirana ispitivanja.

Ako akupunkturu izvodi dobro obučen liječnik, ona se vrlo dobro podnosi. Nasuprot tome, mnoge kineske biljke (Azijski ginseng, astragalus, maitake gljive, reishi gljive) potiču aktivaciju imunog sustava (teoretski rizik za pogoršanje multiple skleroze), ili djeluju antagonistički na imunomodulatorno ili imunosupresivno djelovanje lijekova konvencionalne medicine. Stoga je preporuka da se akupunktura bez bojazni može primjenjivati u bolesnika s multiplom sklerozom, jer je neškodljiva, učinkovita i jeftina, a za razliku od nje, terapija kineskim biljkama je umjereno skupa, rizična i nepoznate djelotvornosti.

Terapija pčelinjim otrovom (apiterapija)

Terapija pčelinjim otrovom provodi se tako da se pčele pincetom stavljaju na pojedine dijelove tijela - iznad ramena, sredina leđa i lumbalno područje (križa). Istraživači tvrde da određeni sastojci u pčelinjem otrovu smanjuju upalu i bol, a kombinacija svih njegovih sastojaka pomaže tijelu da se probudi i počne braniti te oporavljati. Apiterapija se, dakle, temelji na takozvanoj protuiritaciji - novonastala bol budi imunosni sustav tijela kako bi proizvelo odgovor koji ublažava učinke postojećeg stanja.

Sam tretman nije medicinski detaljno ispitan, iako se već koristio kod pacijenata koji pate od artritisa. U dosad najkvalitetnijem kliničkom istraživanju terapije pčelinjim otrovom u bolesnika s multiplom sklerozom (randomizirana križna studija provedena na 26 bolesnika s relapsno remitirajućom ili sekundarno progresivnom multiplom sklerozom) nije dokazana učinkovitost u odnosu na aktivnost mjerenu magnetnom rezonancijom, učestalost napadaja, neurološke ispade, umor i sveukupnu kvalitetu života.

Terapija pčelinjim otrovom općenito se dobro podnosi, anafilaksija na ubod pčele rijetko se javlja. Ubode pčele oko oka, za koje se smatra da olakšavaju očne simptome iz okvira multiple skleroze, valja izbjegavati jer mogu uzrokovati optički neuritis.

Ukratko, terapija pčelinjim otrovom je umjereno skupa i općenito sigurna metoda, ali bez dokazana terapijskog učinka u bolesnika s multiplom sklerozom.

Dodaci prehrani

Antioksidansi - Budući da se smatra da oksidativni stres uzrokovan slobodnim radikalima može imati ulogu u oštećenju mijelina i aksona u multiploj sklerozi, katkad se tvrdi da bi antioksidansi trebali biti dio terapije. U eksperimentalnom alergijskom encefalomijelitisu terapijski učinak postignut je mnogim antioksidativnim tvarima. Dosadašnja mala, kratka klinička istraživanja korištenja antioksidativne terapije (inozin, alfa-masna kiselina, kombinacija selena i vitamina C i E) u sklopu liječenja multiple skleroze dokazala su samo dobru podnošljivost, ali ne i učinkovitost tih supstancija.

Iako je kliničkim istraživanjima dokazana dobra podnošljivost antioksidansa, u njihovoj primjeni u bolesnika s multiplom sklerozom teoretski je rizik ipak posljedična aktivacija imunosnih stanica, uključujući T limfocite i makrofage. Zaključno, iako za primjenu antioksidansa postoji teoretski rizik te su potrebna daljnja ispitivanja, oni su jeftine i potencijalno korisne tvari.

Brusnica - Poremećaj funkcije mokraćnog mjehura u sklopu multiple skleroze pogoduje nastanku upale na koju sastojci brusnice djeluju preventivno, sprječavajući bakterijsku prijemčivost na uroepitel. Iako mnoga istraživanja upućuju na moguće preventivno djelovanje brusnice, ne postoje egzaktni dokazi o tome. Za kliničku praksu važno je zapamtiti da su među oboljelima od multiple skleroze učestale urinarne infekcije, te da ih je potrebno liječiti antibioticima (ne brusnicom), a dodatno prevenirati brusnicom. Brusnica se općenito dobro podnosi, ali može djelovati agonistički na koagulantni učinak varfarina, te povisiti rizik nastanka bubrežnih kamenaca.

Echinacea i drugi dodaci za "stimulaciju imunosnog sustava" - U nestručnoj literaturi o alternativnoj medicini često se pogrešno navodi da se u multiploj sklerozi, kao bolesti imunosnog sustava, trebaju koristiti dodaci koji djeluju na aktivaciju makrofaga i T stanica, što je pogrešno i potencijalno opasno. Od biljaka koje se u tu svrhu upotrebljavaju najčešće se navode echinacea, ashwagandha (Withania somnifera), azijski ginseng, sibirski ginseng, astragalus, mačji nokat, češnjak, imela, maitake i shiitake gljiva i žareća kopriva, a od ostalih dodataka u upotrebi su još melatonin, cink i antioksidativni vitamini i minerali. Uz teoretski rizik koji postoji pri primjeni tih tvari u bolesnika s multiplom sklerozom i nedokazanu učinkovitost, echinacea može povisiti hepatotoksični učinak drugih lijekova (interferon, metotreksat) koji se uzimaju u liječenju multiple skleroze.

Ginkgo biloba - Ginkgo biloba, sastojak dobiven iz lišća drveta ginkgo bilobe, svojim protuupalnim i antioksidativnim djelovanjem može utjecati na tijek i simptome mutiple skleroze. Pojedina ispitivanja u eksperimentalnom alergijskom encefalomijelitisu upućuju na mogući povoljni utjecaj ginkga na težinu bolesti, kogniciju i umor, ali i neučinkovitost u liječenju napada multiple skleroze.
Ginkgo se dobro podnosi, ali djeluje antikoagulantno te može izazvati nesvjesticu, glavobolju, osip, mučninu, povraćanje, proljev te rjeđe konvulzije. Za definitivnu potvrdu učinkovitosti ginkga u liječenju bolesnika s multiplom sklerozom potrebna su daljnja istraživanja.

Trava sv. Ivana - Ova biljka, koja se više od 2000 godina upotrebljava u liječenju depresije, mogla bi imati povoljan učinak na blagi i umjereni (ne i teški) oblik depresije u bolesnika s multiplom sklerozom. Nije skupa i dobro se podnosi, ali može uzrokovati fotosenzibilnost i umor. Dodatno, indukcijom citokroma P450 može ući u interakciju s antikonvulzivima, varfarinom, antidepresivima i oralnim kontraceptivima.

Vitamin B12 - Nije dokazano da ima značajne terapijske učinke na bolesnike s multiplom sklerozom. Međutim, mali udio bolesnika koji istodobno ima i deficit vitamina B12 u organizmu zahtijeva nadomjesnu terapiju tim vitaminom. Pripravci vitamina B12 su sigurni, jeftini i najčešće se dobro podnose, a rjeđe uzrokuju osip, svrbež i proljev.

Vitamin D - Vitamin D s biokemijske je strane višestruko važan u liječenju multiple skleroze. Ne samo da je važan za održavanje gustoće kostiju nego je značajna i njegova imunoregulacijska uloga, koja bi mogla imati utjecaja na multiplu sklerozu. Nekoliko studija ukazalo je na to da su niska razina D vitamina i nizak unos povezani s povećanim rizikom razvoja multiple skleroze. Međutim, dobro planirana ispitivanja s pouzdanim konačnim rezultatima još nisu provedena. Vitamin D općenito se dobro podnosi. U visokim dozama (više od 2000 IJ dnevno) može izazvati slabost, abdominalne grčeve, mučninu, povraćanje, bubrežno oštećenje, hipertenziju i druge nuspojave. Preporučeni dnevni unos je od 200 do 600 IJ. Terapija vitaminom D nije skupa, dobro se podnosi i trebalo bi je uzeti u obzir kod oboljelih od multiple skleroze koji imaju nisku razinu D vitamina i rizik za razvoj, ili već razvijenu smanjenu gustoću kosti.

Prehrana obogaćena višestruko nezasićenim masnim kiselinama

Dijete su među oboljelima od multiple skleroze najpopularniji oblici komplementarne i alternativne terapije. Epidemiološka istraživanja, in vitro istraživanja, istraživanja na životinjama te klinička ispitivanja donose sugestivne dokaze o znatnom utjecaju višestruko nezasićenih masnih kiselina (uključujući omega-3 i omega-6 masne kiseline) na tijek multiple skleroze.

Swank i Dugan razvili su plan prehrane bogat višestruko nezasićenim kiselinama, a siromašan zasićenim mastima, koji je na temelju jednoga kliničkog ispitivanja (nije bilo kontrolirano, slijepo niti randomizirano) proglašen da djeluje pozitivno na bolesnike s multiplom sklerozom.

Tri randomizirane kontrolirane studije proučavale su uporabu omega-6 dodataka te je u dvije nađeno statistički značajno smanjenje težine i trajanja pojedinog napada u oboljelih. Kasnijom analizom podataka iz svih triju studija pokazan je pozitivan terapijski učinak na progresiju nesposobnosti u bolesnika koji su na početku istraživanja imali blagi oblik multiple skleroze.

Dosadašnje najrigoroznije (veliko, randomizirano, dvostruko slijepo, kontrolirano) istraživanje uporabe omega-3 masnih kiselina u bolesnika s multiplom sklerozom nije dokazalo statistički značajan učinak. U drugom malom randomiziranom istraživanju dodatak omega-3 masnih kiselina u kombinaciji s glatiramer acetatom ili interferonima pokazao je trend poboljšanja fizičkog i emocionalnog funkcioniranja bolesnika s multiplom sklerozom.

Omega-3 i omega-6 dodaci općenito se vrlo dobro podnose. Američka agencija za hranu i lijekove klasificirala je riblje ulje (bogat izvor omega-3 masnih kiselina) kao sigurno za uporabu. Međutim, sigurnost dugoročne uporabe ostalih omega-3 i svih omega-6 pripravaka nije poznata. Omega-6 masne kiseline mogu podići razinu triglicerida. Neke omega-3 i omega-6 masne kiseline mogu imati blage antikoagulantne učinke. Uzimanje omega-3 i omega-6 masnih kiselina može izazvati nedostatak vitamina E, pa je potrebna njegova nadomjesna terapija.

Zaključno, sigurnost i učinkovitost tih dijeta u kombinaciji s konvencionalnom terapijom multiple skleroze nedovoljno su proučene te su potrebna daljnja istraživanja.

Hiperbarična oksigenacija

Hipebarična terapija kisikom uključuje udisanje 100-postotnog kisika kroz masku u posebnoj prostoriji koja je pod tlakom, poput one kakvom se koriste ronioci kad imaju teškoća nakon prenaglog izranjanja.

Primjena te metode temelji se na teoriji da možda nedostatak kisika u mijelinskoj ovojnici uzrokuje oštećenje. Studija iz osamdesetih godina prošloga stoljeća ukazala je na povoljan utjecaj hiperbarične oksigenacije u liječenju multiple skleroze. No, istraživanja koja su uslijedila nisu to potvrdila, te se smatra da hiperbarična oksigenacija ne bi trebala biti sastavni dio terapije multiple skleroze. Uz to, metoda je skupa i može uzrokovati blage vidne smetnje, rjeđe kataraktu, konvulzije, tlačnu ozljedu uha i pneumotoraks.

Niske doze naltreksona

Tvrdilo se da niske oralne doze naloksona, zahvaljujući njegovu parcijalno agonističkom, opijatnom, ekscitotoksičnom i antioksidativnom djelovanju, olakšavaju simptome, sprječavaju napade multiple skleroze i usporavaju progresiju nemoći.

Objavljene studije o djelovanju niskih doza naltreksona u terapiji multiple skleroze su oskudne. Osmotjedna studija, koja je obuhvatila 80 bolesnika s relapsnim ili progresivnim oblikom multiple skleroze, nije utvrdila utjecaj na fizičko funkcioniranje, ali je ustanovljeno poboljšanje bolnih simptoma i mentalnog zdravlja.

Šestomjesečnom, otvorenom studijom na 40 ispitanika s primarno progresivnim oblikom multiple skleroze ustanovljena je dobra podnošljivost malih doza naltreksona te poboljšanje spasticiteta, zatim pogoršanje boli i izostanak učinka na depresiju, umor i općenitu kvalitetu života.

Niske doze naltreksona su umjereno skupa terapija, koja se općenito dobro podnosi (u studijama s primarno progresivnom multiplom sklerozom samo jedan bolesnik doživio je neurološko pogoršanje), te mogu umanjiti učinak opijata, ako se daju pacijentima koji uzimaju opijate.

Stoga su potrebne dodatne studije da bi se sa sigurnošću ustanovili sigurnost i učinkovitost primjene malih doza naltreksona u liječenju oboljelih od multiple skleroze.

Marihuana (kanabis)

Marihuana sadrži kanabinoide, od kojih je najvažniji tetrahidrokanabinol. Smatra se da bi kanabinoidi, zahvaljujući svojoj supresiji prekomjerne neuronalne aktivnosti te imunomodulatornom i neuroprotektivnom djelovanju, teoretski mogli povoljno djelovati na bol, spastičnost i općenito tijek multiple skleroze.

U eksperimentalnom autoimunom encefalitisu kanabinoidi su pokazali djelovanje na simptome i tijek bolesti. U vrlo ozbiljnom kliničkom ispitivanju utjecaja terapije marihuanom u bolesnika s multiplom sklerozom utvrđeni su subjektivni, ali ne i objektivni dokazi olakšanja simptoma. Tijekom daljnjega dvanaestomjesečnog ispitivanja ustanovljeno je da tetrahidrokanabinol ima male terapijske učinke na poboljšanje spastičnosti i moguće učinke u odnosu na razvoj nesposobnosti u bolesnika s multiplom sklerozom.

U nekoliko studija upitne kvalitete Sativex (oralni oblik kanabisa) je djelovao pozitivno na smanjenje mnogih simptoma multiple skleroze, uključujući bol, spastičnost i poremećaje spavanja.

Primjena marihuane popraćena je rizikom mnogih nuspojava, kao što su sedacija, konvulzije, mučnina, povraćanje, smanjena sposobnost za vožnju, pogoršanje koordinacije, loši ishodi trudnoće, pogoršanje respiracije, te povećanje rizika od razvoja raka glave, vrata i pluća.

Iako znanstvena i klinička istraživanja upućuju na moguće djelovanje marihuane na simptome i tijek multiple skleroze, ona nisu potpuna i konačna. U tijeku su dodatna istraživanja u Velikoj Britaniji. Dodatni otežavajući čimbenik je činjenica da marihuana uzrokuje mnoge nuspojave, te da je u mnogim državama ilegalna.

Tai chi

U Kini se tai chi kao komponenta tradicionalne kineske medicine prakticira već stoljećima. Do sada su o učinkovitosti tai chija u bolesnika koji boluju od multiple skleroze provedene samo male studije (nisu bile slijepe), koje su rezultirale sugestivnim terapijskim učinkom na spastičnost, hod i emocionalno funkcioniranje.

Tai chi je umjereno skupa i općenito sigurna metoda, uz uvijek prisutan rizik od pada i blagih nuspojava, kao što su napetost u mišićima i zglobovima. Trebalo bi je moći modificirati za bolesnike s određenom nesposobnošću, te potpuno izbjegavati kod bolesnika s teškom osteporozom, prijelomima kostiju, akutnim lumbosakralnim sindromom i ozbiljnim ozljedama zglobova. U svakom slučaju, potrebno je provesti studioznija istraživanja tai chi metode u korelaciji s multiplom sklerozom.

Joga

Iako se ova metoda, koja vuče porijeklo otprije mnogo tisuća godina iz Indije, naširoko prakticira, klinička istraživanja vrlo su ograničena. U jednom dobro osmišljenom kontroliranom kliničkom ispitivanju multiple skleroze utvrđeno je da su se, u odnosu na kontrolnu skupinu, bolesnici koji su vježbali jogu ili uobičajene vježbe osjećali manje umorno.

Joga se općenito dobro podnosi te je, kao i kod tai chija, potrebna modifikacija vježbi za pacijente s određenom nesposobnošću. Trudnice, bolesnici s nestabilnošću u hodu, umorom, preosjetljivošću na vrućinu ili značajnijim srčanim, plućnim i koštanim poremećajima trebali bi izbjegavati ili oprezno izvoditi naporne i teške vježbe. Iako je joga relativno jeftina metoda kojom se umanjuje osjećaj umora, potrebna su daljnja istraživanja.

Zaključak

Primjena metoda iz okvira komplementarne i alternativne medicine u sklopu kompleksnih bolesti kao što je multipla skleroza, zahtijeva pomno sagledavanje svih činjenica. U kontekstu multiple skleroze neke metode komplementarne i alternativne medicine mogu pozitivno utjecati, dok su druge bez utjecaja, potencijalno su štetne ili su nedovoljno ispitane. Zato je važno da neurolozi i ostali zdravstveni djelatnici iz konvencionalne medicine imaju dovoljno znanja kako bi mogli djelovati na dobrobit bolesnika, te ga usmjeriti od nedjelotvornih, štetnih i neproučenih metoda prema onima koje su sigurne i učinkovite.

Datum objave članka: 1. 10. 2011.
izdvojeni proizvodi