Nepoželjni kristali

Bolesti i stanja / Unutarnje bolesti prof. dr. sc.   Marko Duvnjak dr. med., spec. interne medicine, subspecijalist gastroenterologije i hepatologije

Kod većine bolesnika žučni kamenci ne uzrokuju nikakve simptome ili tegobe, i obično se otkrivaju slučajno ultrazvučnim pregledom trbušnih organa zbog nekoga drugog razloga

Žuč je tekućina koja nastaje u jetri, odakle se izlučuje kroz mrežu malih i velikih žučnih vodova. Njezini osnovni sastojci su: voda (82 posto), žučne kiseline (12 posto), fosfolipidi (4 posto), kolesterol (0.7 posto) te bilirubin, elektroliti, bjelančevine, a često i lijekovi, odnosno njihovi metaboliti. Dnevno se iz jetre izluči više od pola litre žuči. Dio žuči iz jetre se izlučuje izravno žučovodom u crijevo, a druga polovica koncentrira se i pohranjuje unutar žučnog mjehura, čiji kapacitet iznosi oko 30 do 75 ml žuči. Iz žučnog mjehura žuč se nakon obroka (osobito masnog), a posredstvom hormona, izlučuje u dvanaesnik, gdje pomaže probavu hrane, naročito masti i vitamina topivih u mastima. Uz to, žuč potiče lučenje tekućine i tako pomaže čišćenju crijeva, a služi i za odstranjivanje različitih tvari iz organizma, kao i za lučenje niza bjelančevina važnih za funkciju probavnog sustava.

Poremećena ravnoteža

Žučni kamenci su kristali koji nastaju nakupljanjem normalnih ili abnormalnih sastojaka žuči u slučaju kad se poremeti njihova međusobna ravnoteža. Obično nastaju u žučnom mjehuru, a katkad i u žučnim vodovima. Po svom sastavu mogu biti raznoliki. Kod većine bolesnika (oko 80 posto) nalaze se kamenci građeni od kolesterola (kolesterolski kamenci) ili od kolesterola i bilirubina (miješani kamenci), a rjeđe se (u otprilike 20 posto slučajeva) pojavljuju kamenci građeni od bilirubina (pigmentni kamenci).

Proces nastanka kamenaca je dugotrajan i u njemu sudjeluje nekoliko različitih mehanizama, od kojih je najvažniji poremećaj povećano izlučivanje kolesterola u žuči. Smatra se da su tome osobito sklone osobe prekomjerne tjelesne težine, ženskog spola, u dobi od oko 40 godina, koje su više puta rađale. Utjecaj imaju i naslijeđe te prehrana s previše kalorija, kao i uzimanje nekih lijekova. Stoga je u prevenciji nastanka žučnih kamenaca važna prehrana s odgovarajućom kalorijskom vrijednošću i udjelom masnoća, uz regulaciju tjelesne težine.

Slučajni nalaz ili iznenadni napad

Pojava žučnih kamenaca (kolelitijaza) je relativno česta. Prema nekim podacima kamence ima najmanje 20 posto žena i 8 posto muškaraca starijih od 40 godina. U mnogih bolesnika ne uzrokuju nikakve tegobe niti simptome, i obično se otkrivaju slučajno prilikom pregleda trbušnih organa ultrazvukom zbog nekoga drugog razloga. No, u određenog broja ljudi mogu uzrokovati tegobe koje se najčešće javljaju u obliku žučnog napadaja (bilijarne kolike). To je tipično iznenadna, jaka bol koja se javlja u gornjem desnom ili središnjem dijelu trbuha s čestim širenjem u desnu lopaticu, leđa i rame, a traje nekoliko sati, nakon čega se postupno smanjuje ili naglo prestane. Napadaj je često praćen mučninom i povraćanjem, a u otprilike 25 posto bolesnika može doći i do blagog porasta bilirubina u serumu. Bilijarna kolika nastaje zbog pomicanja kamenca u cistični (onaj koji izlazi iz žučnog mjehura) ili glavni žučni vod, često nakon podražajnog obroka masne hrane.

Kod određenog broja bolesnika s bilijarnom kolikom mogu se razviti i komplikacije, najčešće u vidu upale žučnog mjehura (kolecistitis), gušterače (pankreatitis) i žučnih vodova (kolangitis). Manifestiraju se pojavom temperature, zimice i tresavice, a katkad može doći do razvoja žutice zbog začepljenja (opstrukcije) glavnoga žučnog voda kamencem.

Intervencija kad zagusti

U dijagnostici žučnih kamenaca najvažniji je pregled trbuha ultrazvukom. To je vrlo pouzdana metoda kojom se može u gotovo 100 posto slučajeva postaviti točna dijagnoza. Postoje i neke druge radiološke i radioizotopne pretrage, ali one se samo iznimno primjenjuju za dijagnostiku žučnih kamenaca i njihovih komplikacija.

Postoji nekoliko mogućnosti za liječenje žučnih kamenaca, ali vrlo često oni ne zahtijevaju nikakav tretman. To se odnosi na one bolesnike koji nemaju tegoba, a ne postoji veći rizik nastanka komplikacija. Intervencija je potrebna u slučajevima kad kamenci uzrokuju smetnje koje ozbiljno remete svakodnevni život bolesnika ili nose rizik od razvoja komplikacija.

Prema nekim podacima kamence ima najmanje 20 posto žena i 8 posto muškaraca starijih od 40 godina

Za velik broj bolesnika sa žučnim kamencima metoda izbora je kirurška terapija. Danas je u nekompliciranim slučajevima moguća laparoskopska operacija, a katkad je potrebna klasična operacija. Može se primijeniti i metoda otapanja žučnih kamenaca, što je moguće kod određenog broja pomno odabranih bolesnika s malim kamencima (manjim od 1,5 cm u promjeru) koji su radiolucentni, tj. ne vide se na rentgenogramu, i kojima dobro funkcionira žučni mjehur. Slična načela vrijede i za razbijanje žučnih kamenaca primjenom šoknih valova (litotripsija), no s obzirom na to da je tako moguće liječiti manji broj bolesnika, za većinu onih kojima je potrebno liječenje i danas je metoda izbora - operacija. Kod onih bolesnika koji nemaju simptoma, ili su smetnje male, a operativni zahvat je zbog nekih drugih bolesti ili stanja kontraindiciran, napadi bolova mogu se spriječiti pridržavanjem posebne dijete bez masnoća, a ako se pojave tegobe, mogu se ublažiti određenim lijekovima - analgeticima i spazmoliticima.

POVEĆANA UČESTALOST ŽUČNIH KAMENACA KOD DJECE S PREKOMJERNOM TJELESNOM TEŽINOM

Corinna Koebnick sa suradnicima iz Kaiser Permanentea u Kaliforniji objavila je rezultate istraživanja pretile i prekomjerno teške djece (Journal of Pediatric Gastroenterology & nutrition 2012; 55:328-333.).

Ova kohortna, multietnička studija obuhvatila je 510.816 djece u dobi od 10 do 19 godina. Prema rezultatima studije 7,3 posto dječaka i 5,5 posto djevojčica u ovoj skupini bilo je ekstremno pretilo. Zanimljivi, ali i zabrinjavajući rezultati istraživanja pokazali su da djeca s prekomjernom tjelesnom težinom imaju dvostruko veću incidenciju kolelitijaze, u usporedbi s onom koja imaju normalan indeks tjelesne težine. Pretilost je poznata kao čimbenik rizika pojave kolelitijaze u odraslih osoba. Međutim, kolelitijaza dosad nije bila specifična za dječju populaciju.

Prema stručnim i znanstvenim spoznajama kolelitijaza je, zbog izloženosti estrogenu, učestalija kod žena. Razlika u učestalosti između spolova najizraženija je u dobi od 30 do 40 godina (3:1). Prevalencija kolelitijaze varira od pet do 20 posto u žena između 20 i 55 godina te od 25 do 30 posto u žena starijih od 50 godina. U muškaraca je prevalencija dvostruko niža. 

Životna dob, uz spol, najveći je rizični čimbenik za nastanak žučnih kamenaca. I ovo istraživanje potvrđuje povezanost ženskog spola s većom incidencijom kolelitijaze, ali u dječjoj životnoj dobi (djevojčice su imale veću incidenciju od dječaka).

U zagrebačkim osnovnim školama u 2010. godini na sistematskim pregledima u prvom razredu evidentirano je 10,5 posto preuhranjenih dječaka i 9,6 posto djevojčica, u petim razredima evidentirano je 15,3 posto preuhranjenih dječaka i 11,2 posto djevojčica, a u osmom razredu 13,5 posto preuhranjenih dječaka i 11,55 posto preuhranjenih djevojčica. Očigledno je da pretilost, kao sve veći javnozdravstveni problem, pokazuje i sve veći broj zdravstvenih posljedica, već i u ranijoj životnoj dobi, a koje su do sada bile specifične samo za odraslu dob.

Ovo je samo još jedno upozorenje koje govori o hitnoj i trajnoj potrebi provedbe multidisciplinarnih javnozdravstvenih programa na svim razinama prevencije (primarna, sekundarna i tercijarna), kroz sve relevantne sustave i kroz društvo u cjelini.

Izvor: Ana Puljak, dr. med., spec. javnog zdravstva, www.stampar.hr 

Datum objave članka: 1. 6. 2017.