Nos - više od funkcije disanja

Bolesti i stanja / Uho - nos - grlo prim. mr. sc.   Krešo Zurak dr. med., spec. otorinolaringolog i plastični kirurg glave i vrata

Nosna šupljina se pod utjecajem brojnih neurogenih mehanizama aktivno prilagođava struji zraka

Nosna šupljina je prostor u središnjoj liniji lica razdijeljen središnjom nosnom pregradom na dva dijela, koji sprijeda komuniciraju s vanjskim zrakom, a straga s nosnim ždrijelom. Možemo reći da zapravo postoje dvije nosne šupljine - desna i lijeva. Okvir nosne šupljine čine kosti lica, a oblaže je nosna sluznica.

Nosna šupljina nije pasivna cijev kroz koju samo struji zrak kad dišemo, nego se ona aktivno prilagođava struji zraka promjenom nosnog otpora i svoje ukupne površine. Te mehanizme omogućuju promjene prokrvljenosti nosne sluznice, a sve je pod utjecajem brojnih neurogenih mehanizama. Promjene u nosu, koje nazivamo nosni ciklus, upravljaju kvalitetom disanja kroz obje strane nosa.

Međusobno isprepletene funkcije

Disanje je ne samo uvjet života, nego i normalna funkcioniranja svakog organa u tijelu. Stoga je respiratorna funkcija nosa njegova osnovna funkcija. Osim nje, postoje njušna (olfaktorna) i zaštitna (protektivna) funkcija.
 

Slika 1 - presjek nosa
Slika 1
Presjek nosa


Najuže povezana s respiratornom funkcijom je preparatorna funkcija nosa u koju spadaju vlaženje, grijanje i čišćenje udahnutog zraka kako bi zrak u pluća ušao ovlažen, ugrijan i pročišćen. Najvažniju ulogu u tome ima nosna sluznica, koja je obložena višeslojnim trepetiljkastim epitelom s cilijama, na površini kojeg se nalazi nosna sluz.

Sluz se sastoji od sol faze, u kojoj se cilije gibaju, i gel faze, na površini koje se zadržavaju različite zrakom udahnute čestice. Intenzitet i kvaliteta lučenja sluzi ovisi o simpatičkim i parasimpatičkim podražajima. Tako, primjerice, zrak koji treba više ugrijati i ovlažiti podražajem neurogenih mehanizama dovodi do jače prokrvljenosti nosne sluznice i posljedično pojačana izlučivanja sluzi.

Odstranjivanje čestica zadržanih na sluzi nosne sluznice odvija se gibanjem nosne sluzi u smjeru nosnog ždrijela, u čemu aktivno sudjeluju cilije respiratornog epitela koje se prirodno gibaju u tom smjeru i na taj način pomiču sve zadržane čestice (prašine, bakterije, alergena i sl.) prema nosnom ždrijelu. Taj proces nazivamo mukocilijarni transport. Sluz sa svim zadržanim česticama najčešće se nesvjesno proguta i nakon toga probavlja u probavnom sustavu.

Nosna sluznica bogata je imunološkim stanicama i njihovim produktima koji odrađuju svoju obrambenu ulogu protiv različitih bakterija i virusa. U nos se putem kanalića koji spaja nos sa suznom vrećicom (nazolakrimalni duktus) izlijevaju i suze, te pridonose baktericidnim mehanizmima zaštite organizma.

Kolika je važnost funkcije nosa, vidimo u različitim patološkim stanjima koja se u njemu javljaju. Bolesnici se najčešće žale na osjećaj suhoće nosa, začepljenosti pri disanju, pojačanu sekreciju koja može biti različite kvalitete (od rijetke vodene do guste gnojne), zatim stvaranje suhih krusta, slabijeg osjeta mirisa, učestalog kihanja i slično. Uzroci koji do toga dovode su različiti, kao i mehanizmi nastanka.

Kako potaknuti fiziološke mehanizme

Pitanje je kako pomoći nosu u obavljanju njegove prirodne funkcije. Pritom se ne misli na liječenje različitih patoloških stanja iz domene specijalista otorinolaringologa.

Već u najranija vremena ljudi su se koristili inhalacijskom terapijom i ispiranjem u svrhu pročišćavanja nosa. Tako se već u staroegipatskom papirusu Ebers 54. nalazi opis aparata za inhalaciju: " ... uzmi sedam kamena i ugrij ih na vatri, uzmi jedan od njih i stavi malo od ovih lijekova na nj i pokrij ga novom posudom s probijenim dnom i stavi stabljiku od trske u tu rupu, stavi usta na tu stabljiku tako da udišeš njihov dim. Tako isto sa svim drugim kamenjem...".

Iz ovog citata može se zaključiti da su se prvi načini inhalacijske terapije odvijali po tipu fumigacije (kađenje, dimljenje). Poslije se upotrebljavalo udisanje zagrijanih vodenih para dekokta različitih droga i trava. Svrha inhalacijske terapije bila je uvođenje raspršenih ljekovitih otopina ili plinova u dišne organe, prije svega lokalnom primjenom, a posredno putem krvotoka i u ostale dijelove organizma. Različite ljekovite tvari mogu se udahnuti kao: hlapljevina - nastala sublimacijom ishlapljivanjem; para - nastala evaporacijom isparavanjem; plin - nastao gasifikacijom rasplinjavanjem; magla - nastala nebulizacijom zamagljivanjem; prah - nastao pulverizacijom raspršivanjem; rasprševina - nastala disperzijom rasprskavanjem; dim - nastao fumigacijom dimljenjem.

Neke od tih načina u različite svrhe upotrebljavamo i danas, u eri moderne medicine. Tako različite lijekove koristimo u svrhu inhalacijske anestezije prilikom kirurških zahvata, kod respiratornih bolesti putem nosne i plućne inhalacije, a koristimo i vlažne inhalacije uz dodatke lijekova kod akutnih oboljenja respiratornog sustava, osobito u male djece.

Osim primjene u ljekovite svrhe, i danas je prisutna zloporaba opojnih sredstava, s tom razlikom što je sada riječ o njihovoj komercijalizaciji u svrhu obogaćivanja kriminalnog miljea i financiranja određenih grupacija. Za razliku od toga, terapijska primjena bilo koje od spomenutih metoda je prije svega korisna za čovjeka.

U grupu fizikalnih metoda terapije, a podgrupu hidroterapije, spada i irigacija (ispiranje) primjenom tekućine pomoću koje čistimo površine različitih organa, a mogu se čistiti i različite gnojne šupljine ispunjene nekrotičnim dijelovima i raspadnutim staničnim sadržajem. Irigacija nosne šupljine izvodi se primjerenom tehnikom, brzinom i količinom tekućine koja uz to najbolje odgovara uvjetima koji vladaju na nosnoj sluznici. U tu svrhu najčešće se rabi izotonična fiziološka otopina 0,9-postotnog natrijeva klorida, po mogućnosti zagrijana na tjelesnu temperaturu kako bi fizikalni podražaj receptorskih mehanizama nosne sluznice bio što manji i ne bi izazivao neugodu kod osobe koja izvodi irigaciju.

Irigacijom nosnih šupljina na pravilan način čistimo površinu nosne sluznice od nakupljenih čestica prašine, bakterija, alergena i odumrlih stanica te omogućujemo nosu bolju prohodnost zračne struje, lakše ovlaživanje i grijanje udahnutog zraka.

Život u velikim gradovima, izloženost različitim vrstama onečišćenja, stres i posljedični poremećaji vegetativnog dijela živčanog sustava neizbježno otežavaju normalno funkcioniranje našeg nosa. Ako se podsjetimo da je disanje ne samo uvjet života, nego uvjetuje i normalnu funkciju svakog organa u tijelu, nije naodmet dio slobodnog vremena posvetiti upravo postupcima koji će pomoći nosu u obavljanju njegove prirodne funkcije.

Datum objave članka: 1. 12. 2008.