Nutritivna potpora kirurškom bolesniku

Bolesti i stanja / Kirurgija prof. dr. sc.   Robert Karlo dr. med., spec. dječje i opće kirurgije  /  Klara Karlo dr. med.

Rano prepoznavanje prehrambenih problema prva je i ključna točka u odgovarajućem liječenju pacijenata koji se pripremaju za operacijski zahvat

Energetska pothranjenost

Malnutricija je energetska pothranjenost koja znači nedostatnu i neuravnoteženu prehranu i uzrokuje komplikacije u liječenju kirurških i onkoloških bolesnika.

Malnutricija i gubitak tjelesne mase izraženi su kod bolesti probavnog sustava, pri čemu je poremećen unos i resorpcija hrane, što iscrpljuje organizam i smanjuje otpornost.

Poremećaj prehrane nastaje kada unos proteina i kalorija ne zadovoljava metaboličke potrebe organizma, a javlja se u slučaju nedovoljnog unosa hrane, povećanih potreba organizma ili povećane potrošnje energije (npr. kod maligne bolesti). Istraživanja su pokazala da kod trećine kirurških bolesnika postoji smanjen unos potrebnih hranjivih elemenata prije početka liječenja, a nakon operacijskog zahvata čak je 70 posto pacijenata u energetskom minusu. 

Nutritivna procjena bolesnika i prehrambeno savjetovanje 

Rano prepoznavanje prehrambenih problema prva je i ključna točka u odgovarajućem liječenju pacijenata koji se pripremaju za operacijski zahvat. Pri tome je važno provesti standardne testove za probir prehrane i identifikaciju bolesnika s rizikom prehrane. Za tu svrhu najviše se koriste testovi koji identificiraju nenamjerni gubitak tjelesne mase u određenom razdoblju. Bolesnike kod kojih se otkrije rizik treba čim prije uputiti dijetetičaru radi pripreme kalorične dijete s ciljem sprječavanja daljnjega gubitka tjelesne mase koja slabi organizam i smanjuje izglede za izlječenje. 

Od malnutricije je potrebno razlikovati klinički sindrom poznat kao onkološka kaheksija, koji karakterizira negativna ravnoteža odnosa proteina i energije, nagli i progresivni gubitak mišićne mase koji dovodi do apatije i nemoći (sarkopenija), anoreksija i poremećaji metabolizma. Gubitak težine kod pacijenata s kaheksijom nastaje zbog gubitka mišićnog i masnog tkiva, što se razlikuje od gubitka težine u bolesnika s gladovanjem ili anoreksijom, gdje je gubitak težine uzrokovan u prvome redu gubitkom masti. 

Kaheksija se pojavljuje u bolesnika s uznapredovalom bolešću, osobito kad je riječ o solidnim tumorima kao što su tumori gušterače, pluća, želuca i debelog crijeva. Ona utječe na tijek bolesti, smanjuje kvalitetu života i uključuje 30 do 50 posto svih smrtnih slučajeva onkoloških bolesnika. Procijenjeno je da se pacijentima s kaheksijom treba propisati energetski unos od približno 120 kJ/kg/dan te unos proteina od približno 1,4 gr/kg/dan kako bi se održala težina. Dobrim pristupom pokazalo se često savjetovanje s dijetetičarom o pitanju prehrane (jednom tjedno) jer u tom slučaju dolazi do poboljšanja prehrambenog i kliničkog ishoda kod kirurških pacijenata zbog sprječavanja gubitka tjelesne mase i održavanja imunološkog statusa. 

Osim dovoljnog unosa hrane, svakako treba voditi računa i o redovitom pražnjenju crijeva, čime se održava njihov normalan rad.

Kad normalna prehrana zakaže, tu su zamjene

Gubitak apetita i mučnina česti su simptomi različitih oboljenja, koji, ako dugo traju, onemogućavaju normalnu prehranu. 

Parenteralna prehrana

Označava unos hranjivih tvari i tekućine direktno u krvne žile bolesnika u obliku infuzije, koristi se kad je onemogućeno uzimanje hrane putem probavnog sustava kod upale crijeva, ileusa, nakon resekcije crijeva, teške malapsorpcije, mehaničke opstrukcije crijeva, kroničnog radijskog enteritisa i drugih bolesti i stanja. Nedostatak takve prehrane je brzo oštećenje krvnih žila, mogućnost infekcije i otežana primjenjivost u kućnim uvjetima.

Enteralna prehrana 

Enteralna prehrana znači uzimanje hrane prirodnim putem na usta ili preko sonde direktno u želudac ili crijeva. Važnost dobre prirodne prehrane poznata je od davnina kada se bolesnicima, djeci i rodiljama pripremala jača hrana te im se tako podizala otpornost organizma. Prednost enteralne prehrane odražava se u tome što omogućava uzimanje raznovrsne hrane, moguće je prilagoditi oblik primjene (u tekućem, kašastom ili krutom obliku), bolesnik ima mogućnost izbora jela i uz to osjeća okus i miris hrane, a nimalo manje važan je i socijalni aspekt. 

Osim standardne medicinske parenteralne i enteralne prehrane, postoje i alternativne terapije koje se promiču kao „lijekovi protiv raka“, međutim, one nisu znanstveno ispitane i stoga nemaju dokazanu sigurnost i djelotvornost. Neke alternativne terapije čak su u suprotnosti sa znanstveno dokazanim medicinskim tretmanima, a poznate su kao anti-cancer diet, paleo dijeta, protuupalna dijeta, veganska i makrobiotička dijeta. Svima njima zajedničko je da su hipokalorične, zbog čega iscrpljuju tumorske stanice, ali i zdrave stanice, što može dovesti do smrtnog ishoda. 

Hrana za posebne medicinske potrebe

Današnja medicinska industrija razvila je cijeli niz pripravaka koji se daju bolesnicima u tekućem i kašastom obliku, a imaju pojačanu energetsku vrijednost po volumenu hrane uz lako probavljive nutrijente potrebne bolesnoj osobi, takozvanu medicinsku hranu. Ti pripravci prilagođeni su pojedinim oboljenjima i dobi bolesnika, a okusom imitiraju uobičajenu hranu na koju su bolesnici navikli. 

Medicinsku hranu svakako treba razlikovati od dodataka prehrani i dijetetskih proizvoda koje uzimaju zdrave osobe (vitamini, minerali, aminokiseline, esencijalne masne kiseline i enzimi). Medicinsku hrana propisuje zdravstveni radnik za uspostavljanja normalnog nutritivnog statusa pacijenta, kada on više ne gubi nenamjerno na tjelesnoj težini što može trajati i po nekoliko mjeseci. Medicinska hrana ovisno o kliničkom stanju pacijenta može biti jedini izvor prehrane ili što je češći slučaj dodatak prehrani kada se uzima između obroka, uz obrok ili prije spavanja.

Standardni pripravci daju se s ciljem povećanja energije prije i nakon operacijskih zahvata, kod dekubitusa i zatajenja organa. Imaju koncentriranu kalorijsku vrijednost uz optimalan odnos minerala i vitamina te masti, ugljikohidrata i proteina. Koriste se i nakon završetka liječenja jer imaju djelotvoran učinak na probavu i kondiciju organizma, a pacijenti ih rado koriste jer su se uvjerili u njihov pozitivan učinak tijekom liječenja. 

Specifični pripravci daju se kod tumorske kaheksije, velikih operacijskih zahvata, opeklina, sepse, traume, malapsorpcije, dijabetesa, sarkopenije, nakon dugotrajne parenteralne prehrane, kemoterapije ili zračenja. Sadrže protuupalne masne kiseline, povišene količine proteina, vlakna, povišene energetske vrijednosti, farmakonutrijente, a ne sadrže gluten i laktozu. Uzimaju se oralno, mogu biti neutralnog okusa ili zbog boljeg podnošenja imaju različite okuse - vanilije, čokolade i različitog voća. Kod oštećenja gutanja, kod iscrpljenih, komatoznih i neuroloških bolesnika ti pripravci mogu se unijeti u probavni sustav putem električne ili hidrostatske pumpe direktno kroz sondu. Pri planiranju liječenja i operacijskih zahvata ciljano se biraju pripravci koji su najprikladniji za dob i kondiciju bolesnika, i to prema vrsti oboljenja i potrebnom dnevnom kalorijskom unosu.
Datum objave članka: 3. 4. 2019.
izdvojeni proizvodi