Nutritivne alergije u porastu

Pojam koprivnjače potječe još iz vremena Hipokrata, da bi od 18. stoljeća bio u službenoj upotrebi i kao dijagnoza. Nakon toga vremena postupno i mukotrpno usavršavani su dijagnostički i terapijski postupci, iako još treba puno rada i istraživanja da bi se postiglo gotovo potpuno savršenstvo. Uz alergijske reakcije na lijekove, najčešće su one na alergene iz hrane. Kliničke slike variraju, pa se kao simptom može javiti:

• samo koprivnjača;
• kombinacija koprivnjače i edema sluznica uz dišne tegobe;
• samo edem sluznica;
• samo probavni simptomi (koji će u nastavku biti navedeni i zahvaćaju cijeli probavni sustav);
• anafilaktički šok, relativno rijedak kod alergena iz hrane (prema svjetskim statistikama javlja se kod oko 0,4 posto populacije, blaže je izražen nego šok izazvan lijekom ili ubodom kukaca);
• kombinacija svih navedenih simptoma.

Iako su alergijske reakcije na lijekove najčešće, otprilike 50 posto osoba s koprivnjačom ili edemom sluznice u dermatološko-alergološku ambulantu javilo se zbog nekih alergena iz hrane. Simptomi su obično akutni i nastupe 30 - 90 minuta nakon uzimanja određene hrane, a rijetko nakon nekoliko sati ili dana. Bolesnik obično može navesti hranu na koju sumnja. Osobe koje imaju samo probavne simptome ne javljaju se u našu ambulantu, nego obično u gastroenterološku, gdje često ne dobiju dijagnozu zbog vrlo širokog raspona diferencijalne dijagnostike. To je jedan od razloga što se godinama povlače pod dijagnozom nerazjašnjene gastrointestinalne bolesti, iako oko 20 - 45 posto bolesnika u svijetu za svoje tegobe okrivljuje upravo hranu. Dokazana pojavnost iznosi oko jedan do četiri posto svjetske populacije, iako su podaci prilično nepouzdani.

Mehanizam alergijske reakcije isti je u svim navedenim oblicima. Riječ je o tipu I. alergijske reakcije vezane uz specifična IgE antitijela u krvi bolesnika koja se vežu s antigenom iz hrane i izazivaju pucanje mastocita te oslobađanje medijatora alergijske reakcije, od kojih je najvažniji histamin. Mastociti se u izobilju nalaze u koži, ali i u svim unutarnjim organima, pa tako i u cijelom probavnom sustavu, koji je po površini, od usta do analnog otvora, najveća površina sluznice u organizmu. Za razliku od stanica kože, zbog dobre prokrvljenosti i nezaštićenosti stanica sluznice, površina sluznice probavnog sustava puno jače resorbira alergene, pa tako na njih i reagira. U našem tijelu postoje i dvije vrste receptora za histamin - H1 (brojni organi - respiratorni, koža) i H2 receptori u cijelom probavnom sustavu, na koje se tijekom liječenja često zaboravlja.

Uz tipične alergološke mehanizme, postoji i pojam intolerancije (nepodnošljivost na neke vrste hrane - laktozu, glutene ili posebno intolerancije na histamin, što je sve učestalije - kod koje je riječ o nealergijskoj reakciji, pa sve naše dijagnostičke metode ostaju bez rezultata).

Počevši od usta, to su edem sluznice usana, obrazne sluznice, jezika, glotisa i grkljana, koji izazivaju i tegobe s disanjem, zatim edem jednjaka, sluznice želuca i kompletnog crijeva, što je prožeto i brojnim eozinofilima. 

Uz to se bolesnici tuže na osjećaj svrbeža u grkljanu i usnoj šupljini (u kombinaciji s edemom to se zove oralni alergijski sindrom).

U području želuca javljaju se refluks (povrat) želučane kiseline sa žgaravicom, mučnina i povraćanje, zatim bolovi u tankom crijevu, malapsorpcija i malasimilacija hrane, a u debelom crijevu proljev, opstipacija, krvarenje u stolici.

U svim slučajevima može se potvrditi alergološkim testovima na hranu (prick test) ili preciznije određivanjem specifičnog IgE u krvi na pojedine vrste hrane. Sigurnost današnjih mogućnosti testiranja iznosi 75 - 85 posto, nikako 100 posto. Naime, alergen katkad nije čisti uzorak hrane koji se priređuje za testiranja nego postoji mogućnost reagiranja na metaboličke produkte zbog prisutne upale sluznice probavnog sustava, poremećaja u lučenju želučane kiseline, postojanja parazita ili Candide u stolici, prisutnosti H.pylori u želucu ili poremećaja pomoćnih probavnih organa (jetre, gušterače i žučnog mjehura). Ti novostvoreni metabolički produkti, tipični za pojedinu osobu, ne mogu se dokazati testiranjem, pa su potrebni gastroenterološka obrada i liječenje kako bi se postigla normalna probava.

Posljednjih sedam do osam godina u cijelom svijetu primjećuju se velike promjene u alergenima koji izazivaju alergijske reakcije na hranu.

Dok su se još prije l0 godina najčešće navodilo mlijeko, jaja, svinjetina, mahunarke, citrično voće i morska riba, danas raste broj pozitivnih testova na govedinu, teletinu, janjetinu, piletinu i konjetinu (ima je u brojnim salamama i kobasicama).

Česte su i reakcije na soju i rižu, zamjensku hranu za alergičare. Uz luk (bijeli i crveni) te već poznatu rajčicu, javlja se sve više reakcija i na špinat, blitvu, zelje, celer, mrkvu i peršin.

Kod voća prevladavaju marelica, breskva, lubenica, grožđe te šljive, kruške i jabuke, a alergija na jagode, pogotovo u odraslih, se gubi. I dalje je opasno orašasto voće (orah, lješnjak, kikiriki - među prvima je u svijetu, a izaziva često i anafilaksiju - badem). Posebno treba upozoriti na porast pozitivnih reakcija na riječnu ribu, a morska riba i morski proizvodi uvijek su bili jednako zastupljeni.

Sve je više reakcija i na kakao i kavu.

Promjene preosjetljivosti vjerojatno možemo objasniti promjenom načina prehrane i pripremanja hrane, ali i činjenicom da smo prije bili više okrenuti prirodnim, ruralnim vrstama hrane, a danas urbanim, koje su katkad nepotpuno razjašnjena sastava i dodataka.

I brza priprema u mikrovalnoj pećnici pogoduje promjenama u sastavu hrane i drukčijem djelovanju na organizam. 

Konzervansi su i dalje prisutni u izazivanju alergija. Uz acetilsalicilnu kiselinu, danas su na prvome mjestu natrijev benzoat te glutamat i glutaraldehid, a tartrazin (žuta boja koja se dodaje brojnim pićima i konzerviranim jelima) postao je nešto rjeđi u našim testovima.

Iz svega se vidi da su nutritivne alergije postale problem u cijelom svijetu jer je došlo do bitnih promjena u uzročnim alergenima, ali i u socioekološkim činiteljima i načinu života, a zapostavljaju se i problemi probavnog sustava, što zahtijeva bolju suradnju dermatologa alergologa i gastroenterologa. Naime, nakon osnovne gastroenterološke obrade, a osobito nalaza edema sluznice i eozinofila u stijenci crijeva, alergološkim testovima mnoge bi se obrade skratile, a smetnje bolesnika smanjile. Treba se samo sjetiti da većina tih alergija nema simptoma na koži.

Kad se testiranjem i dodatnom obradom otkrije uzrok, terapija se provodi kao i u svih alergijskih bolesti - antihistaminom, a u jačim reakcijama kraće vrijeme kortikosteroidima, obvezno H2 blokatorima zbog brojnih H2 receptora u probavnom sustavu, uz izbjegavanje svih, na testu pozitivnih alergena. Na taj način bolesnici će se riješiti brojnih neugodnih simptoma koji ih ometaju u svakodnevnom životu.

Međutim, bez dobre suradnje alergologa i bolesnika nema dobrih rezultata! Zato, kad se javite u alergološku ambulantu zbog pogoršanja bolesti, nikad nemojte reći: "Kušao sam malo da sam vidim..." jer tako nema dobrih rezultata. Katkad su potrebna i odricanja.