Ogledalo unutarnjeg (ne)mira

Bolesti i stanja / Kožne bolesti prim. dr. sc.   Teodora Gregurek Novak dr. med., spec. dermatovenerolog

Nakon crijevne infekcije Candidom stvaraju se tvari koje mogu potencirati razvoj novih kožnih bolesti ili pogoršanje postojećih

Gljive su zbog svoje brojnosti svrstane u posebnu skupinu, tzv. carstvo gljiva (regnum fungorum), koja je ravnopravna skupini biljaka i životinja. Danas je poznato i opisano više od l00.000 vrsta gljiva. Na sreću, samo njih oko 50 je patogeno za čovjeka i može izazvati gljivične bolesti.

U medicini gljive se dijele na:

  • dermatofite - izazivaju najviše infekcija kože, noktiju i vlasišta;
  • kvasce - nespolno se razmnožavaju i izazivaju infekcije kože, noktiju i sluznica, a katkad mogu izazvati i septična stanja.

Kvasci u saprofitnom, bezopasnom obliku žive svuda u prirodi. U našem geografskom području najpoznatija je Candida albicans. Prisutnost gljiva iz roda Candide u ljudskom organizmu je normalna i fiziološka. Tako se, primjerice, male količine Candide mogu naći u crijevu, na sluznici usne šupljine i vaginalnoj sluznici. Candide su inače ubikvitarne, što znači da se nalaze svuda oko nas, s pogoduju im vlažna mjesta (bazeni, zajedničke kupaonice, saune, vlažna zemlja ili lišće). Spremnici Candide među životinjama, koji ujedno služe kao mogući prenositelji infekcija, su: miševi, kunići i ptice, osobito golubovi i purani. Stoga postoji veća mogućnost obolijevanja ljudi koji dolaze u kontakt s njima (uzgoj). U nekim pogodnim trenucima, kao što su imunosupresija (tijekom bolesti - AIDS, maligne ili bolesti izazvana lijekovima), dugo uzimanje antibiotika, dugotrajna kronična bolest, šećerna bolest, fiziološki oblik Candide može postati patogen, početi se brzo razmnožavati i širiti. Sam prijelaz inače mirne Candide u patogeni oblik nije u potpunosti objašnjen, a u obrambenom smislu veliku ulogu igra stanični (celularni) imunitet. Postoji nekoliko oblika infekcije na koži, a dobro su poznate i prilično učestale i genitalne infekcije, ako i infekcije izlaza debelog crijeva (anus).

Infekcije kože

Kad govorimo o koži, infekciji Candidom posebno pogoduje koža izložena vlaženju, odnosno oštećenja na sluznici usne šupljine (kariozni zubi), kad su posrijedi sluznice. Profesije koje su najčešće izložene infekciji kože i noktiju su čistačice, kuharice, domaćice, medicinsko osoblje i stomatolozi. Na koži najčešći oblici su: Candidosis intertriginosa, Candidosis oralis i Paronihija i Onihomikoza.

Infekcije kože Candidom uglavnom se liječe lokalno antimikoticima u obliku krema ili sprejeva, tako da nije uvijek potrebna sistemska terapija, osim kod imunološki slabijih osoba.

​Crijevna infekcija

Kod crijevne infekcije, Candida zbog brzog razmnožavanja uskoro naseljava veliku površinu probavnog sustava, na čijoj sluznici uzrokuje upalu, edem i erozije, što se vidi prilikom kolonoskopije. Bolesnici mogu imati simptome, poput bolova u trbuhu, proljeva i pojave krvi u stolici. U slučaju opće slabosti organizma može se razviti i septično stanje, koje se naročito može vidjeti u jedinicama intenzivne njege.

Nakon opisane upale sluznice crijeva, slijede izvjesne promjene u probavi hrane te stvaranje novih metabolita i antigena koje naš organizam ne prepoznaje, što se može odraziti i na našem najvećem organu, koži, i to razvojem novih bolesti (u tom slučaju crijeva su žarište, uzrok) ili pogoršanjem velikog broja postojećih. Najčešće su to perioralni i periokularni dermatitis - upalne promjene kože s crvenilom i perutanjem kože oko usta ili očiju, praćene svrbežom, koje, doduše, mogu izazvati i velik broj drugih uzročnih čimbenika (kozmetika, alergije, druge upale...). U našem materijalu, kod tih bolesnika dijagnosticirana je Candida u stolici u oko 60 posto slučajeva, s tim da se promjene nakon liječenja nisu više javljale. Slične rezultate imamo i kod upalnih promjena u genitalnom i perianalnom području, gdje smo Candidu dijagnosticirali u više od 70 posto bolesnika, s tim da su se i u tom slučaju simptomi povukli nakon liječenja.

Ako se Candida albicans nađe u stolici, može doći i do pogoršanja kod bolesnika sa psorijazom, atopijskim dermatitisom, ekcematoidnim numularnim dermatitisom, kroničnom urtikarijom (koja se vraća i ponavlja dulje od tri mjeseca) te kod upale lojnica lokaliziranih na licu, naročito diseboreje i rozaceje. U oboljelih od tih bolesti postotak pozitivne Candidae albicans u stolici iznosio je od 40 do 50 posto.

Liječenje se provodi antimikoticima, u slučajevima kad nalaz pokazuje velik broj kolonija Candide u stolici, uz znakove aktivna razmnožavanja u crijevu i upale okoline. Terapija se sastoji od sistemne primjene preparata flukonazola, obično tijekom 14 dana. Kura se katkad mora i ponoviti. Kako je i Candida razvila rezistenciju na antimikotike, u slučaju neuspjeha terapije daju se preparati itrakonazola sistemno. Zbog mogućih nuspojava, sistemna antimikotička terapija mora biti pod nadzorom liječnika.

Osim primjene antimikotika (peroralno), u liječenju crijevne infekcije Candidom dobrom se pokazala i primjena probiotika istodobno s antimikotičkom terapijom, kao i produljena primjena nakon prestanka antimikotičke terapije. Tome treba zahvaliti dobro poznato djelovanje probiotika na normalizaciju crijevne flore, smanjenje upale, zaštitu crijevne sluznice i sprječavanje egzacerbacije Candide (ponovnog javljanja bolesti).

Iz svega možemo zaključiti da je pretraga stolice na Candidu danas obvezna u slučaju svih navedenih bolesti, jer dobro provedeno liječenje može izliječiti stanje, odnosno smiriti kožne promjene kod postojećih kožnih bolesti.

Datum objave članka: 1. 4. 2010.