Opasnosti priobalja

Bolesti i stanja / Hitni medicinski postupci Goranka Petrović dr. med.

Među svim mogućim opasnostima koje se kriju u okrilju našeg priobalja, izdvajamo ugriz crne udovice i histaminsko trovanje

Crna udovica

Crna udovica (malminjat, crna baba, crveni pauk; Latrodectus mactans tredecimguttatus) je najotrovniji pauk na našem području, rasprostranjen uglavnom u priobalju, čiji neurotropni toksin može izazvati teške simptome, pa čak i smrt u posebno rizičnoj populaciji. Sve to razlog je da se upoznate s njezinim izgledom, osobinama njezina staništa, kliničkom slikom trovanja i principima liječenja.

Njegovo tijelo je baršunasto crne boje, obraslo kraćom i dužom čvrstom dlakom. Na leđima ima crvene mrlje - u školskom primjerku je 13 mrlja, ali često taj broj može biti vrlo različit ili ih pak uopće nema. Ženka je veća, pa oplođena može dosegnuti dužinu tijela i do 18 mm, a mužjak je znatno manji i ne prelazi veličinu od 3 do 5 mm. 

Crna udovica obično gradi svoju mrežu vrlo blizu tlu, uz rubove jaraka, u žitu ili travi, ispod ili pokraj velikog kamenja, u dupljama drveća, pri dnu panjeva i mladih izbojaka maslina u opožarenim maslinjacima, ali katkad i u lišću, gustoj makiji, šikari, i to osobito u krajevima sa zemljom crljenicom. Treba imati na umu da se često zadržava i na dulje vrijeme parkiranim građevinskim strojevima te u napuštenim vozilima, garažama, stajama, šupama, vanjskim zahodima. Paukova mreža najčešće je neugledna, nepravilna ljevkastog oblika, zaštićena travkama, lišćem, slamkama, grumenčićima zemlje i ostacima isisanih insekata.

Ona je noćni, sramežljiv, povučen insekt koji rijetko napušta svoju mrežu, s koje visi leđima okrenutima prema dolje. Budući da se hrani različitim insektima (stonoge, skakavci, gusjenice, komarci i drugi kukci), pomaže u održavanju ekološke ravnoteže (prirodna zaštita usjeva od štetočina, sprječavanje raznih bolesti koje prenose komarci i slično).

Crna udovica po prirodi nije agresivan pauk, pa grize kad nepažnjom čovjekova koža dođe u dodir s njom. Ona se instinktivno brani ugrizom i ubrizgavanjem neurotropnog otrova (ß-latrotoksin). Ovaj neurotoksin otvara presinaptičke kationske kanale (uključujući i kalcijeve kanale), čime se stimulira otpuštanje različitih neuroprijenosnika, čija je posljedica prekomjerna stimulacija neuromišićnih spojnica.

Simptomi i znakovi

Ugriz crne udovice gotovo je bezbolan, pa često prođe neopažen. Mjesto ugriza može biti jedva zamjetno, s pojavom otoka i blagog crvenila, ali za sat vremena javljaju se grčevi mišića oko mjesta ugriza, koji se zatim šire na grupe većih mišića, kao što su trbušni, leđni, grudni i bedreni. Mogu biti zahvaćeni i glatki mišići, primjerice bronha ili maternice. Od ostalih simptoma obično se javljaju mučnina i povraćanje, glavobolja, profuzno znojenje, pritisak u grudnom košu, anksioznost te porast krvnog tlaka i ubrzan rad srca. Lice ugrižene osobe može poprimiti karakterističan izgled (Latrodectus facies), s grčem mišića lica, oticanjem vjeđa, suzenjem i slinjenjem. Bolni tonički grč trbušnih mišića može biti toliko jak da imitira akutni abdomen i navede liječnika na pomisao da je riječ o upali slijepog crijeva ili drugoj akutnoj kirurškoj bolesti.

Liječenje

Ugrižena osoba mora se odmah javiti liječniku te po mogućnosti sa sobom ponijeti pauka radi identifikacije. Uobičajena je trostruka sistemska terapija: analgetici protiv bolova, miorelaksatori protiv grčeva mišića i intravenska primjena kalcijeva glukonata

Uz navedeno, valja provjeriti je li osobu potrebno docijepiti protiv tetanusa, a mjesto ugriza lokalno obraditi radi prevencije infekcije.

Postoji i protuotrov koji se dobiva imunizacijom konja, a čija primjena trenutačno olakšava tegobe. Međutim, to je povezano s mogućnošću nastanka serumske bolesti (senzibilizacije organizma koja bi onemogućila bilo kakvu primjenu konjskog seruma u daljnjoj budućnosti) kao i nastankom anafilaksije koja izravno ugrožava život.

Prognoza

Intenzitet reakcije i klinička slika ovise o životnoj dobi, zdravstvenom stanju i mjestu ugriza. Kod male djece, starijih osoba i srčanih bolesnika veći je rizik od razvoja komplikacija. Obično se ugrižena osoba u potpunosti oporavi tijekom dva do pet dana. Smrtnost iznosi manje od pet posto, a smrt nastupa uglavnom ako se ugriz ne liječi, i to zbog posljedica gušenja (asfiksije) kojem su prethodile konvulzije.

Histaminsko trovanje

Histaminsko trovanje (skombrotoksizam) je trovanje histaminom nakon konzumiranja ribe. Nastaje kad se u uvjetima neprikladno uskladištene ribe raspadaju mišićni proteini, zbog čega se stvara histamin koji izaziva simptome slične alergiji ili nekom drugom trovanju hranom. Histamin se ne nalazi u svježoj nego u odstajaloj, pokvarenoj ribi, koja je dulje vrijeme bila izvan hladnjaka. U mišićima ribe ima mnogo histidina koji se kod nepravilno skladištene ribe (na sobnoj temperaturi), pod utjecajem nekih bakterija (npr. Proteus morgani, Klebsiela pneumoniae, Shigelae, Escherichia, Streptococcus), pretvara u histamin, termostabilan otrov koji se ne uništava kuhanjem, dimljenjem ili konzerviranjem.

Isprva je uočeno da se javlja nakon konzumacije plave morske ribe iz porodice scombroidea: tuna, skuša, srdela i srodne ribe. No, i neskombroidne ribe, poput gofa, lampuge, lososa i strijelke (Pomatomus saltatrix), mogu biti izvor histaminskog trovanja. 

Simptomi

Simptomi otrovanja javljaju se vrlo brzo, samo nekoliko minuta nakon konzumacije ribe, iako se mogu javiti i sat vremena nakon jela. Nastaje difuzno crvenilo na licu i gornjem dijelu tijela, uz osjećaj pečenja i svrbeža oko usta, znojenje, glavobolju, mučninu i povraćanje, crvenilo očiju, grčeve u trbuhu, lupanje srca (palpitacije) i pritisak u prsima. Opisane simptome može se zamijeniti s alergijom ili drugim oblikom trovanja hranom.

Liječenje

Radi identifikacije poželjno je donijeti pažljivo, na hladnom uskladišteni dio konzumiranog obroka (naročito sumnjivu ribu). Liječenje se provodi kod težih slučajeva trovanja, a sastoji se u primjeni antihistaminika (npr. Dimidril) ili blokatora histaminskih receptora (cimetidin). Histaminsko trovanje uglavnom je blagog tijeka, pa i bez liječenja prolazi spontano za desetak sati i ne ostavlja nikakve dugoročne posljedice. Samo je iznimno, kod teže kliničke slike (zamućenje vida, respiratorni distres, oticanje jezika), potrebna hospitalizacija.

Kako spriječiti histaminsko trovanje?

Važno je prije svega ribu nabavljati od provjerenog dobavljača i odmah je staviti u hladnjak. Svako potvrđeno histaminsko trovanje treba prijaviti javnozdravstvenoj ustanovi kako bi se poduzele primjerene mjere sprječavanja novih trovanja.

Datum objave članka: 1. 8. 2006.