Opstipacija - problem modernog doba
Liječenje opstipacije često započinje lijekovima, a da se prije ne iskoristi promjena prehrambenih navika kao temelj daljnjega terapijskog odabira
Opstipacija rezultat poremećaja motorike crijeva
Malo je medicinskih problema u kojima smo toliko nemoćni u rješavanju kao što je to u slučaju opstipacije. To je civilizacijski problem, posebno izražen u starijoj populaciji, koji znatno ograničava život i smanjuje intelektualne kapacitete, svodeći ih na svakodnevno bavljenje stolicom. Njezina ukupna pojavnost u populaciji je oko 30 posto, učestalija je u žena i raste s dobi.
Kako je već i sama njezina definicija uglavnom nejasna, niti pacijenti je ne definiraju na pravi način. Naime, kad pokušamo razjasniti što pacijent smatra pod opstipacijom, najčešće dobivamo odgovore poput: "Napinjem se pri pražnjenju, imam osjećaj nepotpuna pražnjenja, pražnjenje mi stvara izrazitu nelagodu, izbacujem komadiće 'kao ovca'...".
Složena medicinska definicija kaže da je opstipacija poremećaj u pražnjenju stolice koji traje dulje od 12 tjedana, a prate ga barem dva od sljedećih poremećaja:
- napinjanje kod pražnjenja stolice u više od 25 posto pražnjenja
- pražnjenje komadićaste ili tvrde stolice u više od 25 posto slučajeva
- osjećaj nepotpuna pražnjenja u više od 2 posto slučajeva
- osjećaj anorektalne zapreke u više od 25 posto pražnjenja
- manje od tri defekacije tjedno.
Normalnim pražnjenjem smatramo raspon od dvije do tri stolice dnevno do jedne stolice u tri dana. Normalna stolica je formirana po obliku, a dnevna količina iznosi 120 do 140 grama. U slučajevima kad je usporen prolaz crijevnog sadržaja, sluznica crijeva dulje upija vodu i stolica postaje tvrda.
Završni dio crijeva (rektum) inače je prazan, a puni se neposredno prije početka pražnjenja takozvanom propulzivnom akcijom gornjeg dijela crijeva. Sama sluznica završnog dijela crijeva ima puno stanica koje luče sluz, tako da se ona može primijetiti i u stolici ako se dulje zadržava u tom dijelu crijeva. Sam podražaj na pražnjenje izaziva širenje završnog dijela crijeva, uz pritisak na međicu, koji upotrebljavaju upravo pacijenti koji imaju problema s pražnjenjem crijeva.
Probavni sustav sadrži oko 100 ml plinova, čiji sadržaj varira (vodik, metan, dušik, kisik, ugljik) ovisno o količini progutanog zraka i plinova koje proizvedu crijevne bakterije. Upravo je proizvodnja plinova pod utjecajem bakterija razlog napuhnutosti nakon obroka koji sadrži povrće (npr. grah).
Razlozi razvoja opstipacije leže u poremećaju motorike crijeva, iako sama bit poremećaja nije do kraja razjašnjena. U osnovi se razlikuju dvije motoričke funkcije debelog crijeva:
- segmentalne kontrakcije, koje su značajnije u osoba s opstipacijom, ključna su motorička funkcija za miješanje stolice, čiji je učinak sporiji rad crijeva
- propulzivna akcija crijeva ubrzava prolaz sadržaja i ima značajniju ulogu kod proljeva; tipičan refleks pražnjenja crijeva nakon obroka (ili npr. crne kave) zove se želučano-crijevni refleks, a nastaje zbog nervnih i hormonskih aktivnosti.
Tipovi opstipacije
Pseudoopstipacija - pogrešno interpretirani poremećaj pražnjenja crijeva, jer obrazloženje poremećaja prema medicinskoj definiciji anulira bolest.
Nervozno crijevo - čest poremećaj u pražnjenju crijeva, a posljedica je preosjetljivosti stijenke crijeva na rastezanje stolicom, tako da već i manje količine fekalija provociraju pražnjenje. Razlog tom poremećaju nije jasan, iako se takvo stanje definira kao abnormalno.Sporo prolazno vrijeme - najčešći, ali za liječenje i najtvrdokorniji poremećaj. Normalan prolaz sadržaja, od uzimanja hrane na usta do pražnjenja, traje oko 48 sati, ali ispitivanja pokazuju da se pražnjenje može otegnuti i do šest dana. Razlozi nisu do kraja jasni i u njima je bit opstipacije.
Kratkotrajna i prolazna opstipacija - susreće se gotovo kod svih ljudi. Najčešće se javlja na putovanju ili prilikom boravka u bolnici, a na nju se tuže i mnogi bolesnici koji uzimaju različite lijekove. Posebno treba imati na umu da neurološki (npr. antiparkinsonici), kao i kardijalni lijekovi iz grupe antiaritmika ili hipotenziva (npr. blokatori kalcijevih kanala), direktno usporavaju crijeva.
Funkcionalna opstipacija - posljedica bolnog podražaja u području završnog crijeva, što se najčešće vidi kod velikih i bolnih hemoroida, te oštećenja sluznice analnog kanala (fisure). U takvom slučaju svako pražnjenje crijeva praćeno je jakim bolovima, pa pacijent spontano "umrtvljuje" pražnjenje da ga izbjegne. Kad pražnjenje ipak uslijedi, bol postaje još nesnošljivija zbog tvrdoće i promjera stolice.
Bolest crijeva - vrlo čest razlog. Pacijenti se najviše boje tumora, ali i dobroćudni razlozi, kao što su upala crijevnih vrećica (divertikula), mogu stvarati velik problem.
Dijagnostičke smjernice kod opstipacije
Osim anamnestičkih podataka i osnovnih laboratorijskih nalaza, koristi se kolonoskopija (pregled debelog crijeva) ili rektoskopija (pregled završnog crijeva), uz irigografiju (radiološka pretraga cijeloga debelog crijeva).
Radi određivanja prolaznog vremena kroz probavni sustav, možemo se koristiti i malim metalnim kuglicama koje se dobro vide na radiološkom pregledu, iako je ta tehnika rijetko potrebna.
Kako bolest katkad može biti lokalizirana u tankom crijevu, može se učiniti i pasaža tankog crijeva (radiološki kontrast se proguta te se prati njegov put kroz crijevo).
Je li moguće racionalizirati terapiju opstipacije?
Prije svega uputno je nastojati održavati probavu u dobroj formi. No ako je problem već tu, treba ga pokušati riješiti. Liječenje je često vrlo teško, a rezultat nikakav, pa je pražnjenje crijeva prstima u mnogim slučajevima redovita manipulacija. U pokušaju rješavanja opstipacije koristi se nekoliko pristupa.
Laksativi se uzimaju redovito, ali često nekritično, pa se može dogoditi i otrovanje (uglavnom u žena između 20 i 70 godina). Glavni simptomi su bolovi u trbuhu, uz povraćanje, slabost, gubitak tjelesne težine, a mogu se javiti i poremećaji elektrolita u krvi. S obzirom na način djelovanja, postoje različite vrste: od onih koji djeluju putem podražaja na živčani sustav crijeva, preko povećanja količine tekućine u crijevu, iritirajući sluznicu crijeva, povećanjem mase crijevnog sadržaja bubrenjem ili povećanjem crijevne kiselosti uz popratno privlačenje vode. Prije su se upotrebljavali i preparati uljnih otopina koji su pospješivali "podmazivanje" stolice i olakšavali pražnjenje. Iako brojni, svi ti preparati nisu uvijek i učinkoviti, pa se postavlja pitanje kako se racionalno odnositi prema tom problemu.
Informacije i objašnjenja nužni su za donošenje odluke o odgovarajućem pristupu problemu. Naime, liječenje vrlo često započinje lijekovima, a da se pritom ne iskoristi odgovarajuća prehrana kao temelj liječenja. Svakako treba sugerirati prehranu bogatu žitaricama, voćem i povrćem, uz barem dvije litre tekućine na dan. Već takav pristup rješava mnoge slučajeve, jer je još uvijek velik broj onih kojima je meso bitan sastojak prehrane. To, naravno, ne znači da nije dopušteno, ali prehrana se ipak mora temeljiti na povrću.
Ako se pražnjenje crijeva ne popravi, tada treba probati davati prokinetike, lijekove koji ubrzavaju prolaz stolice kroz crijeva, od kojih su preparati sene na prvome mjestu.
Ako ova grupa preparata ne pomogne, treba probati sirup laktulozu, u količini i do 30 ml na dan (tri puta po dvije žlice). U slučaju da ni ta terapija ne poluči željeni rezultat, treba iskušati preparate koji iritiraju sluznicu crijeva, ili pak one koji stimuliraju određeni nervni sustav.
Kod nekih pacijenata opstipacija je izrazito tvrdokorna, uz jako nakupljanje stolice u završnom crijevu, što izaziva osjećaj da se stolica"zapekla" na izlazu. Ako ne pomognu čepići na bazi glicerina ili čepići koji pomažu regulirati normalno pražnjenje crijeva fiziološkim podražajem, jedino rješenje mogu biti klizme s mlakom vodom ili maslinovim uljem. Jasno je da svaka manipulacija u završnom crijevu (npr. klizme) nosi i rizik dodatnih komplikacija, od kojih je najvažnija perforacija crijeva, koja može biti pogubna.
Magnezij sulfat u dozi od 4 do 8 grama dnevno (obično ujutro) je laksativ koji može dovesti do brzog pražnjenja crijeva navlačeći vodu, no ne postoji dovoljno iskustava o njegovu djelovanju.
Spomenute metode ne moraju nužno dovesti do rješenja problema, pa je evakuacija prstima katkad glavni uvjet zadovoljavajućeg pražnjenja crijeva. Taj problem toliko je velik da se u slučajevima jako izduženog crijeva moramo odlučiti i na drastične kirurške metode, tj. resekciju velikog dijela crijeva, što skraćuje prolaz crijevnog sadržaja i omogućava odgovarajuće pražnjenje.
Izvor fotografije: Shutterstock