Oružja protiv uroinfekcije

Bolesti i stanja / Opća medicina Natalie Lamb nutricionistica

Kako bi se mogla razmnožiti i dovesti do infekcije kolonizacijom, bakterija mora biti u stanju prianjati na sluznicu, zbog čega je prevencija prianjanja bakterija važna strategija u liječenju mokraćnih infekcija

Uroinfekcije su jedna od češćih tegoba s kojom se pacijenti javljaju svome liječniku obiteljske medicine. U slučaju prodora infekcije u mokraćni sustav, ovisno o zahvaćenom segmentu, razlikujemo cistitis (upalu mokraćnog mjehura), ureteritis (upalu mokraćovoda) i pijelonefritis (upalu bubrega). Intenzitet upale može varirati od blage preko umjerene do jake, u skladu s čim je i simptomatologija koja, na primjer, u slučaju širenja upale prema bubrezima upozorava na ozbiljnost procesa – zimica, visoka temperatura, bol u donjem dijelu leđa ili u trbuhu, mučnina, povraćanje ili konfuzija, osobito u starijih osoba, kod kojih su mentalne promjene ili smetenost često jedini znakovi moguće infekcije mokraćnog sustava. Ako se upala ne liječi, može doći do progresije upalnog procesa i razvoja ozbiljnih komplikacija koje mogu dovesti do ozbiljnog oštećenje bubrega, pa čak i smrtnog ishoda.

Najčešći simptomi, odnosno znakovi infekcije u mokraćnom sustavu su:

  • bolno mokrenje (dizurija), često oštra bol i osjećaj žarenja,
  • česta i žurna potreba za mokrenjem, najčešće neznatne količine mokraće
  • noćno mokrenje (nokturija)
  • promijenjena boja mokraće
  • neobičan ili intenzivan miris mokraće
  • povremena krv u mokraći (hematurija)
  • prisustvo bijelih krvnih stanica i gnoja u mokraći.

Stanovnik zdravih crijeva potencijalna opasnost

U više od 80 posto slučajeva uzročnik infekcije je Escherichia coli (E.coli) koja u mokraćni sustav obično dospije iz probavnog sustava, vagine ili, što je mnogo rjeđi slučaj, iz krvi. Poznato je da laktobacili, koji predominiraju u vagini zdravih žena, preveniraju migriranje potencijalnih vaginalnih patogena prema mokraćnom sustavu. Najčešća je infekcija iz probavnog sustava s obzirom na to da patogene bakterije koje koloniziraju crijevo lako migriraju iz anusa prema vanjskom otvoru mokraćne cijevi. Vjerojatno je to razlog što su infekcije češće u žena nego u muškaraca; procjenjuje se da 50 posto žena tijekom života doživi najmanje jednu uroinfekciju, a 25-50 posto ponavljajuće infekcije.

Smatra se da su određene vrste bakterija iz roda E.coli prirodni stanovnici zdravih crijeva, gdje žive u harmoniji s organizmom. No, čini se da oportunističkim patogenima postaju tek ako im okruženje omogući uvjete za bujanje. Kako bi se mogla razmnožiti i dovesti do infekcije kolonizacijom, bakterija mora biti u stanju prianjati na sluznicu, zbog čega je prevencija prianjanja bakterija važna strategija u liječenju mokraćnih infekcija.

Trenutačni standard u terapiji

Liječnik može propisati antibiotik u slučaju akutne infekcije ili dugotrajno nisku dozu antibiotika s ciljem prevencije ponovne infekcije. No, sve više zabrinjava činjenica da njihova učestala uporaba vodi do razvoja bakterijske rezistencije (do u 20 posto slučajeva), da su kod mnogih pacijenata česte probavne smetnje, najčešće proljev, a u nekim slučajevima i drugi simptomi, npr. osip na koži sa svrbežom. Osim toga, antibiotik će vjerojatno uništiti i rezidentne dobre bakterije, što će oportunističkim sojevima (najčešće Candida spp ili Clostridium difficile) omogućiti selektivno prerastanje. Ako uzmemo u obzir da čak do 50 posto žena ima rekurentne uroinfekcije, sve je veća potreba pronalaska drugih mogućnosti liječenja, odnosno profilakse.

Kako se u sve uklapaju probiotici

Postoji uska korelacija između poremećaja normalne genitalne mikrobiote, osobito laktobacila, i veće učestalosti mokraćnih infekcija, što sugerira da ponovna kolonizacija tim probiotskim sojem može biti korisna. Pokazalo se da probiotici mogu biti korisni za obnavljanje crijevne i vaginalne mikroflore zbog njihove antimikrobne aktivnosti protiv E.coli. Pregledna studija, objavljena 2009., upućuje na to da mehanizam kojim određeni laktobacili poboljšavaju urogenitalno zdravlje uključuje imunomodulaciju, smanjenje prelaska patogena iz rektuma te interferiranje s kolonizacijom i preživljavanjem patogena.

Terapija probioticima pokazala se sigurnom. Studija iz 2001. sugerira da je za obnovu i održavanje normalne urogenitalne flore potrebna oralna doza od 1x108 CFU (100 milijuna) živih bakterija dnevno. Studija iz 2006. pokazala je da oralna nadoknada Lactobacillus rhamnosus sojem u dozi od 1x109 (milijarda) i Lactobacillus reuteri u istoj dozi povećava broj bakterija iz roda laktobacila u vagini nakon uzimanja antibiotika i nakon infekcije, i to za 96 posto, u usporedbi s povećanjem od 53 posto u kontrolnoj skupini.

Čini se da je kombinacija odabranih probiotičkih sojeva i ekstrakta brusnice učinkovitija od samog ekstrakta brusnice jer on djeluje kratkoročno, a probiotski sojevi u kombinaciji s brusnicom ipak imaju dugoročniji učinak

Lactobacillus plantarum i Lactobacillus rhamnosus in vitro pokazuju svojstvo inhibicije adherencije E.coli na sluznicu probavnog sustava potičući proizvodnju mucina, ljepljive tvari koja oblaže epitelne stanice, za koju je poznato da inhibira prianjanje patogena. In vitro studija provedena 2011. na Sveučilištu Reading pokazala je da dva probiotička soja, Lactobacillus acidophilus PXN 35 i Lactobacillus plantarum PXN 47 pokazuju dobar antibakterijski učinak inhibicije rasta E.coli. Studija iz 2003., u kojoj je sudjelovalo 139 žena s ponavljajućim uroinfekcijama i 185 žena bez povijesti uroinfekcije, pokazala je da je unos probiotika više od tri puta tjedno povezan sa smanjenjem rizika ponavljajućih uroinfekcija.

U provedenoj, dvostruko slijepoj, placebom kontroliranoj studiji u Seattlu 2011. populaciji od stotinu mladih žena s ponavljajućim uroinfekcijama davan je antibiotik. Tek u 15 posto žena koje su primale laktobacile putem intravaginalnih supozitorija infekcija se ponovno javila, u usporedbi s 27 posto u placebo grupi. Tijekom praćenja, zaključilo se da je vaginalna kolonizacija velikom količinom laktobacila povezana sa znatnim smanjenjem broja ponavljajućih uroinfekcija. Ohrabrujući rezultati sugeriraju da suplementacija probioticima može biti od koristi u održavanju zdravlja mokraćnog sustava i sigurno opravdava dodatna istraživanja.

Dokazi učinkovitosti brusnice

Konzumacija brusnice dugo se preporučivala u svrhu prevencije i tretiranja infekcija mokraćnog sustava. Inicijalno se vjerovalo da kiselost brusnice (zbog sadržaja hipurne kiseline) stvara kiseli okoliš u mokraći, nepovoljan za patogeni rast. Sada se zna da brusnica sadrži specifičnu antioksidativnu tvar, to jest specifični tip A (PAC A) proantocijanidina koji sprječava adheziju E. coli na sluznicu mokraćnog sustava smanjujući mogućnost infekcije bakterijskom kolonizacijom. Dokazano je i smanjenje proizvodnje adhezina, što rezultira promjenama u obliku i duljini bakterija i njihovih fimbrija te smanjenoj sposobnosti bakterija da međusobno kemijski komuniciraju.

Bakterije se posljedično putem mokraće ispiru iz mokraćnog sustava. Istraživanje je pokazalo da doza od 36 mg proantocijanidina brusnice ima antiadhezivni učinak kako na sojeve koji su osjetljivi na antibiotike, tako i na rezistentne sojeve. U svjetlu porasta sojeva rezistentnih na antibiotike, raste i interes za tehnike koje mogu inhibirati adheziju bakterija u infekcijama mokraćnog sustava u odnosu na one koje ih ubijaju.

Cochran pregledom iz 2012., koji je identificirao 24 studije (s ukupno 4473 sudionika) uočen je mali trend u smanjenju infekcija mokraćnog sustava kod ljudi koji su uzimali pripravke brusnice u usporedbi s placebom. Autori zaključuju da sok brusnice nema znatnije povoljan učinak u sprječavanju infekcija mokraćnog sustava te da može biti neprihvatljiv u smislu dugotrajne konzumacije. No, sok brusnice prolazi veći stupanj obrade u usporedbi s pripravcima brusnice za koje je vjerojatnije da sadrže više aktivnog PAC A, često i do 20 puta manje šećera, nisu kiseli i nemaju opor okus. Svakodnevno konzumiranje soka brusnice u velikim količinama često je zahtjevno, naročito za starije osobe, zbog čega su kapsule prihvatljivije.

Randomizirani klinički pokus Stothersa i suradnika iz 2002., koji je uključivao 150 žena, pokazao je da je uzimanje 500 mg standardiziranog ekstrakta brusnice Cranmax® jednom dnevno tijekom 12 mjeseci znatno smanjilo ponavljanje infekcija mokraćnog sustava i da je bilo djelotvornije u usporedbi sa 750 ml soka brusnice i placebom.

Nadalje, 2009. McMurdo i suradnici proveli su šestomjesečnu studiju na 137 starijih žena s ponavljajućim infekcijama mokraćnog sustava. Studija je pokazala da je učinkovitost 500 mg standardiziranog ekstrakta brusnice Cranmax® jednaka antibiotiku u prevenciji ponavljajuće infekcije mokraćnog sustava, uz manje nuspojava i odustajanja, stoga je preporučen kao rješenje za alternativni tretman. Osim toga, čini se da je kombinacija odabranih probiotičkih sojeva i ekstrakta brusnice učinkovitija od samog ekstrakta brusnice jer on djeluje kratkoročno, a probiotski sojevi u kombinaciji s brusnicom ipak imaju dugoročniji učinak.

Preporučeno ponašanje

S obzirom na to da infekcije imaju tendenciju ponavljanja ako se ne uklone rizični čimbenici, sljedeće preporuke vezane uz način života mogle bi se razmotriti u svrhu smanjenja rizika pojave infekcija i njihova ponavljanja, odnosno kao pomoć za trenutačno aktivne infekcije:

  • piti tri litre vode dnevno tijekom akutne faze te dvije do tri litre nakon smirenja s ciljem ispiranja bakterija iz mjehura,
  • redovito prazniti mokraćni mjehur, odnosno izbjegavati dugotrajno zadržavanje mokraće,
  • izbjegavati spolni odnos sve do izlječenja infekcije,
  • nakon mokrenja te prije i poslije intimnog odnosa oprati se toplom vodom,
  • nositi pamučno rublje i izbjegavati uske hlače, mirisne sapune, vaginalne dezodoranse, intimne maramice i tampone,
  • izbjegavati napitke i hranu s visokim udjelom šećera koji može pridonijeti rastu patogena.
Datum objave članka: 1. 3. 2018.