Osteoartritis uskoro vodeći uzrok invaliditeta

Osteoartritis (OA) je kronična upalna degenerativna bolest zglobova koja se obično pojavljuje nakon 45. godine života. S obzirom na to da se radni i životni vijek stanovništva kontinuirano produljuje, osobito u zapadnim razvijenim zemljama, proporcionalno s fenomenom starenja populacije, nažalost, raste i broj oboljelih od te bolesti. 

Kako se procjenjuje da će do 2030. osteoartritis postati vodeći uzrok invaliditeta u općoj populaciji, struka sve češće podsjeća na važnost uvođenja odgovarajuće terapije i kontrole progresije bolesti. Iako je prevencija najbolji način borbe, o prevenciji osteoartritisa teško je govoriti jer su čimbenici rizika brojni i raznoliki – od genetske predispozicije, preko dobi i spola pa sve do životnog stila i tjelesne težine. Usto, nastanku pogoduju preopterećenje zglobova, ozljede hrskavice, meniskusa i ligamenata te prijelomi kostiju. 

Sa željom da se ovaj problem što više približi javnosti, o važnosti rane dijagnoze osteoartritisa, pravodobnom uvođenju odgovarajuće terapije i novostima u liječenju razgovarali smo s doc. Grubišićem, specijalistom fizikalne medicine i rehabilitacije – reumatologom.

Što je osteoartritis? Koliko osoba boluje od osteoartritisa? Dovodi li ta bolest do invalidnosti i radne onesposobljenosti?

Osteoartritis je kronična degenerativna i progresivna bolest zglobova koja zahvaća hrskavicu i područje kosti ispod hrskavice. Čak 80 posto osoba starijih od 50 godina može imati simptome osteoartritisa koji im uvelike narušava kvalitetu života, ali i produktivnost, a dugoročno može dovesti i do određenog stupnja onesposobljenosti. Bolest najčešće zahvaća male zglobove šaka, a zatim i velike zglobove kukova i koljena. Problemi vezani uz osteoartritis jedan su od najčešćih razloga posjeta liječniku obiteljske medicine, kao i upućivanja pacijenata na specijalistički pregled kod fizijatara, reumatologa ili ortopeda. 

Koji su simptomi osteoartritisa i kako pacijent sam može prepoznati rane simptome bolesti? 

Vodeći simptom osteoartritisa je bol u jednom ili više zglobova. Bol je različite jačine, ovisno o fazi bolesti, mirovanju ili opterećenju, a uz nju se ponekad mogu pojaviti oteklina i ograničeno crvenilo. U tom slučaju govorimo o proliferativnoj fazi koja može trajati i po nekoliko dana, nakon čega se otok i crvenilo povuku, no bol i dalje ostaje. Bolesnici se mogu žaliti i na smanjenu pokretljivost, a u težim slučajevima, osobito kada su zahvaćeni kuk i/ili koljeno, otežano ustajanje, sjedanje i hod po stubama. Pacijenti se žale i na nespretnost u šakama i ispadanje predmeta iz ruku. Nakon postavljanja sumnje, najvažniji koraci u dijagnostici su klinički pregled i radiološka obrada. 

Koje su terapijske metode za liječenje osteoartritisa na raspolaganju liječnicima?

Temelj liječenja OA je kombinacija lijekova i nefarmakoloških mjera. Nefarmakološke mjere su, primjerice, redukcija tjelesne težine, prilagođena tjelesna aktivnost koja pomaže održavanju mišićnog tonusa, primjena rehabilitacijskih pomagala za rasterećenje oštećenog zgloba (štap ili štaka).

Nadalje, važno mjesto pripada radnoj terapiji, primjeni pasivnih fizikalno-terapijskih postupaka, koji u prvom redu imaju simptomatski učinak, te aktivan pristup, tj. medicinska gimnastika individualno prilagođena s obzirom na dob bolesnika, eventualne druge dijagnoze i slično. Ipak, uz nefarmakološki pristup, okosnicu liječenja čini primjena lijekova zbog njihova bržeg djelovanja u smislu smanjenja boli i zakočenosti.

Prema vodećim međunarodnim smjernicama za liječenje OA, ali i nacionalnim preporukama, prva linija u farmakološkom liječenju pripada nesteroidnim protuupalnim lijekovima koji se mogu kombinirati i s neopioidnim analgeticima, dok se u težim oblicima bolesti i slučaju jačih i trajnijih bolova uvode i opioidni analgetici. 

Je li usporenje progresije bolesti moguće i kako? Koliko je farmakologija napredovala u tom pogledu? 

Fokus liječenja upravo je usporavanje progresije bolesti i poboljšanje stupnja funkcionalnosti i samostalnosti pacijenta. Ovdje je važno naglasiti da su se posljednjih petnaestak godina pojavili određeni pomaci u mogućnostima liječenja. Naime, uz već spomenute protuupalne lijekove i analgetike, navedene smjernice/preporuke spominju i primjenu simptomatskih sporodjelujućih lijekova koji su usmjereni na usporavanje oštećenja zglobne hrskavice i njezinu obnovu.

Govori se o viskosuplementaciji koja obuhvaća primjenu određenih pripravaka izravno u zglob u određenoj dinamici i uz prethodnu pripremu bolesnika, na primjer, poznavanje radioloških promjena u zglobu i klinički nalaz oštećenog zgloba.

S druge strane, bolesniku se može u terapiju uvesti i kristalizirani glukozamin-sulfat za primjenu kroz usta, čime se želi postići usporavanje progresije bolesti i smirivanje simptoma.

Važno je da je odabrani oblik liječenja siguran za bolesnika uz minimalni rizik od razvoja nuspojava.

Javljaju li se pacijenti dovoljno rano liječniku? 

Općenito možemo reći da se pacijenti s osteoartritisom liječniku ne javljaju dovoljno rano jer simptome, kad se počnu pojavljivati, ne doživljavaju dovoljno ozbiljno. Nažalost, ne postoji točan trenutak ili vremenski raspon kada bi bolesnika trebalo uputiti na (sub)specijalistički pregled, no generalno možemo reći – što ranije, to bolje! Ponavljajući bolovi, pojava bolova na novim zglobovima i/ili pojava drugih simptoma upale poput crvenila, topline i otekline sigurni su znaci da je potrebno pokrenuti individualno prilagođen dijagnostički postupak.