Osteoporoza - bolest suvremenog života

Osteoporoza je najčešća metabolička bolest koja zahvaća sve kosti, a obilježena je smanjenom masom koštanog tkiva, gubitkom koštanih gredica i poremećajem strukture, s posljedično povećanim rizikom od prijeloma. To je bolest starije dobi, za koju se u početku smatralo da je isključivo bolest postmenopauzalnih žena, no trećina oboljelih su muškarci. Predstavlja značajan javnozdravstveni i društvenoekonomski problem u razvijenim zemljama svijeta, zbog visoke učestalosti prijeloma kosti i smrtnosti, visokih troškova liječenja i trajnog invaliditeta.


Slika 1 – Presjek kosti: a) normalna kost; b) osteoporotična kost – gubitak koštanih gredica i poremećaj strukture

Zahvaljujući svojoj građi i funkciji, kost se cijelog života aktivno pregrađuje, stvarajući novu i čvršću kost. Dinamički procesi izgradnje i razgradnje omogućuju zamjenu stare kosti novom, čime se sprječava "zamor materijala" i omogućuje prilagodba kosti na djelovanje vanjskih sila.

Najvažniji minerali koštanog tkiva su fosfor i kalcij. Omjer i količina dvaju osnovnih tipova koštanog tkiva - spužvasta i kompaktna (kortikalna) kost - određuju kvalitetu, čvrstoću i funkciju kosti. Spužvasta kost građena je od mreže koštanih gredica i mjesto je intenzivne pregradnje i metaboličke funkcije kosti.

Tijekom djetinjstva i mladosti izgradnja kosti je veća od razgradnje, što u konačnici dovodi do rasta koštane mase, čija se vršna vrijednost postiže oko tridesete godine života, a nakon četrdesete dolazi do blagog smanjenja sve do menopauze (0,25 - 0,5 posto godišnje). Spolni hormoni učinkovito čuvaju kost, no zbog manjka estrogena tijekom menopauze ubrzano se razgrađuje, osobito u području spužvaste kosti. Budući da tada razgradnja prevladava nad izgradnjom, konačni rezultat je smanjenje koštane mase za jedan do dva posto godišnje. Gubitak kosti u muškaraca znatno je manji i kod njih izostaje faza ubrzanoga gubitka kosti, s obzirom na to da se razina testosterona tijekom života postupno smanjuje. Tako, ukupno smanjenje koštane mase tijekom života u muškaraca iznosi 20-30 posto, a u životu žene 30-50 posto.

Veći dio koštane mase odraslog čovjeka genetski je određen, a ostatak je podložan utjecajima okoline. Zato je najbolje osigurati dobru koštanu masu u djetinjstvu i mladosti (vršna koštana masa) vježbanjem i zdravim načinom prehrane, s puno hrane bogate kalcijem i vitaminom D, odnosno dovoljnim izlaganjem suncu koje potiče stvaranje vitamina D.

Brojni su čimbenici rizika koji pogoduju nastanku osteoporoze: ženski spol, bijela rasa, starija životna dob, pušenje, prekomjerno uživanje alkohola (više od dva pića na dan) i crne kave, rana menopauza, stanja povezana s manjkom estrogena, dugotrajan nedovoljan unos kalcija, nedostatna i neprimjerena tjelesna aktivnost, mala tjelesna masa (ITM <19), senilna demencija, oštećenje vida, učestali padovi i dr. Uz to, i različite bolesti i lijekovi mogu uzrokovati slabiju mineralnu gustoću kosti.

Gubitak kosti je "tih" i progresivan i najvažniji je čimbenik osteoporotičnog prijeloma, koji je često prvi simptom bolesti. Budući da je u početku razgradnja najjača u spužvastoj kosti, polovica osteoporotičnih prijeloma javlja se u području kralježnice, četvrtina u području podlaktice i četvrtina u kuku. Uz to, u starijoj dobi također slabe mišićna snaga, pokretljivost i koordinacija pokreta, što je uzrok povećana rizika od pada, odnosno prijeloma podlaktice i kuka. 

U početku se smatralo da je osteoporoza isključivo bolest postmenopauzalnih žena, no trećina oboljelih su muškarci. Redovitom tjelesnom aktivnošću, fizikalnom terapijom i vježbama stanje se može znatno popraviti, a izbjegavanjem rizičnih pokreta sagibanja ili okretanja prevenirati prijelomi kralježaka.

Prijelom kuka najozbiljnija je komplikacija osteoporoze. Najčešće se javlja u starijoj životnoj dobi. Mora se liječiti u bolnici i uzrokuje visok stupanj invalidnosti (do 70 posto) ili smrtnosti u prvoj godini nakon prijeloma. Samo 50 posto bolesnika vraća se prijašnjim funkcijama, 30 posto ostaju trajni invalidi, a samo njih 25 posto zadržava dobru socijalnu funkciju. Rizik prijeloma vrata bedrene kosti češći je u žena (50-70 posto), a posljedična smrtnost češća je u muškaraca.

Prijelomi kralježaka mogu uzrokovati jake bolove, otežano kretanje i smetnje u obavljanju svakodnevnih aktivnosti. Progresijom bolesti smanjuje se tjelesna visina i pojavljuje se pogrbljenost u području prsne kralježnice, što su najočitiji znakovi osteoporoze. Žene s prijelomom kralješka imaju pet puta veći rizik od novog prijeloma kralješka i dva puta veći rizik od prijeloma kuka. Multipli prijelomi kralježaka uzrokuju smetnje disanja, bolove u trbuhu i grudima, probavne smetnje, nadutost i gubitak teka. Brojniji prijelomi kralježaka jednako su ozbiljni kao i prijelomi kuka, te imaju jednako loše posljedice.

Prijelomi podlaktice zahtijevaju imobilizaciju tijekom četiri do šest tjedana i otežavaju funkciju tijekom šest do 12 mjeseci, ali se uglavnom dobro rehabilitiraju.

Osteoporoza se ubraja među četiri najveća javnozdravstvena problema razvijenoga svijeta zbog velikog broja oboljelih (10 posto stanovništva), teških komplikacija i visokih troškova liječenja. S obzirom na to da nastupa tiho i zahvaća velik dio populacije, često je nazivamo "tihom epidemijom".

U razvijenim zemljama svijeta od nje boluje oko 30 posto žena u postmenopauzi. Procjenjuje se da će 40 posto tih žena i 15-30 posto muškaraca doživjeti najmanje jedan osteoporotični prijelom kosti do kraja života. Svake godine u svijetu se dogodi 1,6 milijuna prijeloma kuka, a zbog načina života i povećanja prosječne životne dobi do 2050. takvih prijeloma će biti tri do četiri puta više. U žena starijih od 45 godina broj dana provedenih u bolnici zbog komplikacija osteoporoze veći je od broja dana hospitalizacije zbog mnogih drugih bolesti (npr. šećerne bolesti, srčanog infarkta i sl.). Prema epidemiološkim studijama i dobnim skupinama, u Hrvatskoj se očekuje 200.000 bolesnika s osteoporozom i 400.000 s osteopenijom (predstadij). Kod nas rizik od osteoporoze u starijoj populaciji (>50 god.) iznosi 34 posto (svaki treći stanovnik rizične dobi).

Na liječenje osteoporoze i zbrinjavanje bolesnika troše se velika materijalna sredstva. Unatoč svemu, i u najrazvijenim zemljama svijeta liječi se najviše 20 posto oboljelih.

Osteoporoza ima velike socijalne i psihološke posljedice, jer multipli prijelomi uzrokuju znatnu invalidnost i nemoć, koja stvara emotivne i interpersonalne probleme. Dovodi i do depresije, pa je često potrebna psihološka pomoć, poput psihoterapije i liječenja antidepresivima.

Osobito uspješnim pokazalo se organizirati skupine za potporu u kojima se druže ljudi sa sličnim problemima i ograničenjima, što popravlja socijalnu komunikaciju i vraća samopouzdanje. Druga strategija odnosi se na medicinske edukacijske programe i vježbe usvajanja vještine smanjenja boli. Treća strategija je samopomoć, tj. poučavanje pacijenta s kroničnom bolešću.

Prema modernoj strategiji liječenja, iznimno je važna uloga neprofitnih udruga i društava pacijenata u smislu smanjenja javnozdravstvenog problema osteoporoze. Hrvatsko društvo za osteoporozu, osnovano prije 16 godina, ima veliko iskustvo i odlične rezultate u modernoj strategiji liječenja. No, briga za osteoporozu i dalje je nedostatna, s malim brojem liječenih bolesnika. Šteta, jer osteoporoza je najčešće izlječiva, s obzirom na to da se promjenom načina života i primjenom prikladnih lijekova može spriječiti do dvije trećine očekivanih prijeloma.