Pirotehnika - dječje radosti i tuge

Djeca vole vatromet, prasak petardi, iskrenje, plamen, dim, svjetlosne i zvučne efekte koje proizvode pirotehnička sredstva. Poticaj nalaze gotovo svakodnevno gledajući televiziju, filmove, na proslavama, uz računalne i videoigre, na sportskim terenima. Nisu, međutim, uvijek svjesna opasnosti koje pritom vrebaju na njih.

Postavlja se pitanje zašto djeca posežu za pirotehničkim sredstvima? Žele se, među ostalim, pokazati pred društvom, prijateljima, simpatijama, djevojčicama, a socijalne razlike pritom ne utječu na njihovo korištenje. S polica mame različiti "bumbari, ose, cvrčci, žabice, slapovi, pucnjevi, praskovi, magnumi", u mini i maksi oblicima, i djeci nije lako oduprijeti se iskušenju.

A roditelji? Rijetki su koji znaju da im dijete umjesto sendviča ili peciva kupuje pirotehnička sredstva, iako ih u pravilu ne potiču na njihovo korištenje.

Iskustva Hitne kirurške službe Klinike za dječje bolesti Zagreb govore sljedeće:

• svake se godine od 1. prosinca do 15. siječnja vodi registar ozljeda kao posljedice korištenja pirotehničkih sredstava, s tim da postoji zakonska obveza obavještavanja policije o svakom slučaju
• najugroženije su dobne skupine dječaci u dobi od šest, sedam godina, te od 12 do 14, a djevojčice svih dobnih skupina u pravilu su pasivno ozlijeđene aktiviranim pirotehničkim sredstvima
• najčešće su vrste ozljeda opekline različitog stupnja i opsega, rastrgnuća tkiva, kože, potkožja i mišića, a ponekad i prijelomi, s amputacijom dijelova ili čitavih prstiju
• najčešća lokalizacija ozljeda su prsti, šaka, podlaktice, lice, oči, uši
• sekundarne ozljede mogu nastati od zapaljenja odjeće, s tim da može doći i do požara
• uz blaže i prolazne posljedice, u težim slučajevima može biti riječ i o trajnim ožiljcima i invalidnosti različitog stupnja, ukočenju dijelova prstiju, pa i gubitku prstiju ili dijelova šake, oka, uha i slično
• od kirurških aktivnosti primjenjujemo primarno zbrinjavanje svih ozljeda u hitnoj kirurškoj ambulanti, često i bolničko operacijsko liječenje, uz primarnu i odloženu rekonstrukciju tkiva.

Kako su najčešće posrijedi opeklinske rane različita stupnja, prije odlaska liječniku treba ih hladiti vodom - pod tekućim mlazom, u zdjeli, mokrim ručnikom i slično. Hlađenje, naime, usporava i prevenira daljnje uništavanje stanica i širenje ozljede na dublja tkiva. Ni u kojem slučaju ne smiju se za hlađenje koristiti led ili slični pripravci.

Ozlijeđeno mjesto treba sterilno previti (gazom, čistom izglačanom maramicom ili kuhinjskom krpom), imobilizirati maramom ili priručnim sredstvom, po potrebi dati sredstvo protiv bolova, te se uputiti liječniku, najbolje u pripadajuću kiruršku ambulantu radi stručnog zbrinjavanja.

S obzirom na važnost prevencije, svake godine se u suradnji s MUP-om provode preventivne akcije, uz medijske nastupe (radio, TV, tisak) i predavanja u vrtićima i školama. Tim aktivnostima se kroz vrijeme postiglo značajno smanjenje broja ozlijeđenih. Uz to, kontinuirana akcija MUP-a "Zbogom oružje" znatno je smanjila broj djece stradale samoranjavanjem i prostrijelom iz vatrenog oružja. Stoga valja istaknuti važnost edukacije i preventivnih aktivnosti u obitelji, vrtiću, školi, ali i široj društvenoj zajednici.

Smatram kako uporabu pirotehničkih sredstava nije moguće, a ni potrebno ograničavati tijekom novogodišnjeg razdoblja (od 27. do 31. prosinca, ali ne i za Božić, blagdan mira), ali je treba svesti u razumne granice, koristiti sredstva isključivo u prisutnosti odraslih osoba ili roditelja te nastojati da djeca budu pasivni promatrači, a ne aktivni sudionici. Trebalo bi i oštro sankcionirati one koji se ne pridržavaju zakonskih propisa vezanih uz promet, prodaju i uporabu pirotehničkih sredstava.
 

Osvrt oftalmologa
​(mr. sc. Vesna Augustinović Fett, dr. med., spec. oftalmolog)

U blagdansko vrijeme uvijek mi na um pada jedna japanska poslovica, koja kaže: "Velike nesreće nastaju iz malih uzroka". Mislim pritom na oči vašeg djeteta i na "male" uzroke kao što su petarde.

Kada su posrijedi petarde, uvijek mi se činilo da je razmjerno malo nesreća u odnosu na nevjerojatno velik broj ispucanih petardi ispod moga prozora tijekom blagdana. Iako sam potrošila priličan broj desetljeća analizirajući svoje djetinjstvo, nije mi jasno zašto do danas nisam shvatila u čemu je draž izazivanja neugodnih i iznenadnih praskavih zvukova? Recimo da sam zauvijek prikraćena za tu spoznaju i recimo da proizvođači pirotehnike moraju naplatiti svoj komercijalni danak. Neka je tako. I neka su moji strahovi neprimjereni, jer svi jamče da su ove eksplozivne naprave posve bezopasne. Kako onda objasniti činjenicu da nijedan doček Nove godine nije prošao, a da nisam bila svjedokom ozbiljna ranjavanja tim eksplozivnim napravama? Osim raznesenih prstiju i okrajina, mislim i na trajne posljedice ozljeda oka. 

U zatvorenom prostoru i pri nedovoljno kontroliranoj udaljenosti od eksplozivnog predmeta razvija se dovoljno visok tlak zraka da eksplozija tupom silom djeluje pogubno na strukture oka. Na otvorenom prostoru i pri većim udaljenostima od mjesta eksplozije oko je izloženo sitnim solidnim česticama koje će tlak zraka s mjesta eksplozije rasprsnuti izravno u oko. Posljedice mogu biti pogubne za integritet oka. Čak i malo zrno prašine, koje na bilo kojem dijelu tijela ne bi izazvalo nikakve posljedice, u unutrašnjosti oka može biti pogubno.

Ako prasak petardi istinski veseli vaše dijete, poučite ga kako da se pritom odnosi prema sebi i drugima. Nemojte da od jedne iskre mnogo kuća izgori, kako to zorno dočarava bugarska poslovica.