Podmukli sustanar u želucu

Bolesti i stanja / Unutarnje bolesti mr. sc.   Nada Ðurinek dr. med.

Helicobacter pylori pogoduje razvoju kroničnoga gastritisa, ulkusa želuca i dvanaesnika, ali i karcinoma i niskomalignog limfoma želuca

U ordinacije opće obiteljske medicine sve učestalije se javljaju pacijenti s dispeptičkim smetnjama (žgaravica, bolovi u predjelu želuca, mučnina, nadutost, podrigivanje), gubitkom apetita i tjelesne težine, na temelju kojih liječnik može posumnjati na infekciju bakterijom Helicobacter pylori.

Helicobacter pylori je gram negativna spiralna bakterija koja naseljava različite dijelove želuca i dvanaesnika. Jedina je koja je razvila sposobnost preživljavanja u izrazito kiseloj želučanoj sredini, s vrlo malo kisika i pri temperaturi od 37ºC. Razlog tome je njezina sposobnost stvaranja amonijaka, citoksina i mukolitičkih enzima, koji narušavaju obrambenu barijeru sluznice želuca i dvanaesnika i pritom je oštećuju. Zbog takvog djelovanja pogoduje razvoju kronične upale sluznice želuca (gastritis), ulkusa (čira) želuca (u 50 do 60 posto slučajeva) i dvanaesnika (u 85 do 90 posto slučajeva), ali i karcinoma želuca (osobe inficirane Helicobaterom pylori imaju tri do šest puta veću sklonost razvoju želučanog karcinoma) i niskomalignog limfoma želuca. Uz to, infekcija ovom bakterijom može izazvati i bolove u prsom košu, ali i dovesti do naoko nevezanih imunoloških procesa, primjerice osipa i alergije na sunce i vaskularnih poremećaja.

Direktan prijenos

Točan način prijenosa bakterije još nije u potpunosti istražen, no zna se da je riječ o izravnom prijenosu sa zaražene na nezaraženu osobu korištenjem zajedničkog posuđa i pribora za jelo, preko posteljine, ručnika, kuhinjskih krpa, nečistih ruku ili putem sline. Infekcija je češća u siromašnijim sredinama, skučenim prostorima i kod osoba koje žive u većim skupinama (ustanove, bolnice, prihvatilišta). Iako se pretpostavlja da infekcija nastaje u djetinjstvu, djeca se rijetko žale na navedene simptome. Dio inficiranih osoba nema nikakvih simptoma i nikad ne razvije bolest, čemu vjerojatno pridonosi specifičan imunološki status.

Kako potvrditi sumnju

Dijagnostički postupci za otkrivanje Helicobacter pylori infekcije svrstani su u dvije skupine: neinvazivne (bez sonde) i invazivne postupke (sa sondom).

Neinvazivne metode

  • urea izdisajni test - dokazuje prisutnost bakterije u želucu. Osjetljivost i specifičnost ove metode više od su 90 posto. Za ovaj test koristi se obilježena urea koja se popije i izdahom oslobađa kroz obilježeni CO2, koji dokazuje prisutnost Helicobatera pylori. Osim za dokazivanje, ova metoda pouzdana je i kao pokazatelj eradikacije (iskorjenjivanja) Helicobatera pylori nakon provedenog liječenja. Lako se izvodi čak i u djece.
  • pregled stolice - dokazuje postojanje dijela bakterije (antigena) u stolici, a time i postojanje aktualne infekcije
  • pregled uzorka krvi (serološka dijagnostika) - dokazuje prisutnost specifičnih antitijela u krvi. Međutim, danas se sve manje rabi zbog velikog broja netočnih nalaza, posebno ako se ovim testom želi kontrolirati uspjeh provedene terapije (čak i ako je infekcija uspješno izliječena, test može ostati pozitivan mjesecima, a katkad i godinama).

Invazivne metode

  • endoskopski pregled - gastroduodenoskopija, uz ciljano uzimanje uzoraka tkiva sluznice (biopsija) za dokaz prisutnosti bakterije.

Ako je riječ o bolesniku mlađem od 45 godina, koji ne navodi teške simptome, dijagnostika se može provesti već u ordinaciji obiteljske medicine (npr. pomoću urea izdisajnog testa). No, kad bolesnik navodi teške simptome, poput jakih bolova koji narušavaju kvalitetu života, otežano i bolno gutanje, izrazito povraćanje, krvarenje (povraćanje krvi ili prisutnost krvi u stolici) ili liječnik prilikom uzimanja anamnestičkih podataka i pregleda utvrdi jači gubitak tjelesne težine, znakove pothranjenosti ili čak palpabilnu tvorbu u trbuhu, a pritom je bolesnik stariji od 45 godina, onda se svakako preporučuje gastroenterološka obrada. Ona uključuje i invazivnu dijagnostiku u smislu provođenja endoskopskog pregleda i uzimanja biopsije tkiva za patohistološku dijagnostiku.

Kombinirana trojna terapija

Sve inficirane osobe s izraženim simptomima treba liječiti kako bi se izbjegao razvoj ulkusa, karcinoma ili limfoma želuca.

Liječenje se najčešće provodi takozvanom kombiniranom trojnom terapijom s dva antibiotika i jednim protusekretornim lijekom (lijek koji smanjuje kiselost želučane sluznice) tijekom 10 do 14 dana. Od antibiotika, kombinirati se mogu amoksicilin, klaritromicin, azitromicin, metronidazol i tetraciklin, a od protusekretornih lijekova u obzir dolaze pantoprazol, omeprazol, esomeprazol i lansoprazol. Nakon provedene antibiotske terapije, liječenje protusekretornim lijekom produljuje se do osam tjedana.

Iako se tijekom liječenja kod jednog broja pacijenata javljaju nuspojave u vidu proljeva i mučnine, terapiju je nužno provesti u potpunosti kako bi se uništila bakterija i spriječio razvoj ponovljene infekcije (recidiva). Kod malog broja pacijenata je, unatoč snažnoj antibiotskoj terapiji, katkad nužno ponoviti postupak liječenja drukčijom kombinacijom lijekova. Nakon terapije valja provesti testiranje radi kontrole eradikacije Helicobatera pylori, ali ne prije šest do osam tjedana nakon liječenja.

Unatrag nekoliko godina, znanstvenici i fitoterapeuti došli su do spoznaje da u liječenju Helicobactera pylori može pomoći konzumacija određenih namirnica, kao prirodnih lijekova. Tu se ističu uvijek zdravo maslinovo ulje, brokula i klice brokule, brusnica, kurkuma i zeleni čaj. A iskustvo je pokazalo da i probiotici (Lactobacillus acidophillus) u znatnoj mjeri pomažu i pospješuju izlječenje. Kad je posrijedi prehrana, higijensko-dijetetski način trebao bi biti imperativ, a to podrazumijeva izbjegavanje pušenja, gaziranih pića, pržene hrane, čaja, kave i alkohola. Ujedno je potreban dodatan oprez kod propisivanja i uporabe određenih lijekova, kao što su salicilati, hormonalni lijekovi i nesteroidni antireumatici.

Imajući na umu već spomenutu mogućost direktnog prijenosa bakterije s oboljele na zdravu osobu (zajedničko posuđe i pribor za jelo, posteljina, ručnici, kuhinjske krpe, nečiste ruke, slina), ne treba zaboraviti ni važnost higijenskih mjera u smislu besprijekorne higijene posuđa, posteljine i ruku.

Datum objave članka: 1. 9. 2016.